Fully Grown T-Rex je napisao/la:
https://www.youtube.com/watch?v=xSNAeIVvLOs hrvoje franceski o hrvatskoj na prvenstvu
Vidi cijeli citat
Pogledao - bilo je nedorečeno, ali zanimljivo.
Naravno, kako kaže Xavier gore ne treba raditi apsolutnu tragediju od svega ovoga. Mislim, možemo se emocionalno i ino osvrnut na utakmicu, ali ne treba past u crno-bijelo.
Spomenuto u gornjem videu - zanimljivo, ali neistraženo pitanje osnovne logike je sustav naše reprezentacije. Evo npr. Aco zna da nema vrhunskog playa i mi svi znamo da nemamo vrhunskog playa koji ti donosi u jednom donosi prijetnju po koš, kreaciju, kontrolu ritma.
Znači ako znaš da nemaš vrhunskog playa tim više ti trebaju uigrano bar par obrana - odnosno sheme na koje se momčad može osloniti kako u napadu tako i u obrani. Akcije i to više njih za svakog igrača na rosteru.
Dakle, razrađen i detaljan sustav bi, barem teoretski, trebao i mogao nadoknaditi nedostatke jednog prosječnog igrača na poziciji 1.
Umjesto toga Aco je odlučio pokušati Šarićevom svestranošću i Bojanovom individualnom napadačkom snagom nadoknaditi nedostatak rasne jedinice - što je plan koji nije imao velike šanse niti ovako postavljen zvuči logički ostvariv.
Dakle, ima tu sad i pitanje koliko se toga može uigrati u kratkom pripremnom periodu. Odgovor je - možda ne čudo toga, ali sigurno kudikamo više od onoga što smo mi pokazali.
Naravno, dijagnoza ne može biti tako jednostavna. Već sam pisao o razlici u psihološkom pristupu između prošle godine .- gdje je ambijent, gdje su okolnosti pogodovale rasterećenju psihe igrača bez potrebe za sportskim psihologom. Razlika ove godine je bila što se ona vratila na ovom natjecanju (potaknuta i uspjehom na OI - što je, realno, bio uspjeh). I taj se pritisak vratio baš na one igrače koji su stjecajem okolnosti bili tu i dokazano nisu uspjevali odoljeti takvom pritsiku u prošlim natjecanjima.
No, nije samo stvar u psihi iako ima puno toga i u tome nego i u fizikalijama. Naša je vanjska linija spala na fizički još lošijeg Simona i Roka od prošle godine te realno deficitarnog (iako svaka čast na obrani i htjenju) Popovića koji je propuste nadoknađivao prekršajima. Ako to usporedimo sa vanjskom linijom od prošle godine - Hezonja/Babić - velika je, velika tu razlika. U godinama, u fizičkim predispozicijama i time da su to igrači koji mogu doprinijeti u oba smjera. S Tomasom se očigledno pogriješilo s ''čuvanjem na ledu'' tijekom susreta s Češkom jer je bio skroz van ritma. Mada se Marku nema stvarno što zamjeriti oko utakmica u grupi gdje je nadišao čak i očekivanja optimista svojim doprinosom.
Planinić nije bio u prošlogodišnjoj formi što nas je ostavljalo na srčanom, ali usporenom Žoriću odnosno skromnoj unutarnjoj liniji koja svojim fizičkim predispozicijama i formom nije nikako mogla nadoknaditi obrambeni propuh na vanjskim pozicijama. Tu nas je malo kroz grupu ''zavarao'' da je situacija nešto bolja veliki nego što realno jest obrambeni doprinos Bendera - njegova visina, brzina i raspon krila. Bez obzira što je bio skroman do vrlo skroman u napadačkoj roli.
U raskoraku između te šuplje vanjske linije (Simon antiobrana, Popović limitiran, Babo realno mediokritet u obrani uz sav enorman i neosporan trud) i unutarnje linije gdje je Žorić izrauban, Planinić van forme, a Buva bez prave sigurnosti i povjerenja od izbornika) propala je noga Darija Šarića koji je zaluđeno pokušavao pokriti rascjep odnosno razliku - zbog čega je izgorio i odigrao loše za svoje kvalitetu.
I opet, bez obzira na sve te nedostatke koji su ispoljeni protiv Rusa - uloga psihe u kolektivu je najbolje pokazala utakmica sa Španjolcima. Čak i uz takve individualne nedostatke i nepostojanje sustava, mi smo odigrali dobro na individualnoj i kolektivnoj razini sa Španjolcima - u utakmici bez rezultatskog imperativa. A možda jedna od najvećih ironija je što smo Španjolskoj otežali jer je Aco išao u toj utakmici ''eksperimentirati''. A to što on naziva ''eksperimentima'' su ustvari slučajno bili baš oni neočekivani potezi koje smo navikli vidjeti od pravih trenerskih stratega u eliminacijskim onim bitnim utakmicama.
Tu se onda opet vidi nedostatak stručnjaka višeg kalibra (već sam navodio neka imena) na klupi kojeg bi zaposlio HKS ne samo da vodi seniorsku reprezentaciju nego da nadgleda i odobrava selekcije svih reprezentativnih mlađih kategorija. Znam, znam i ja sam pomalo oguglao. Spisak za kvalifikacije treba proslijediti unutar mjesec dana - sve na frku i paniku, pa nek Aco ostane i onda se slegne prašina i ostali smo opet na istome - nigdje.
Jer Aco je sam izjavio - on ima toliko i toliko godina i neće se promijeniti. Dobivat će tehničke, sustava neće biti i sve na ho-ruk i inspiraciju. Ali vrijeme je pregazilo romantičnu košarku i s tim se treba pomiriti. Dok najbolje ćemu se možemo nadati jest solidni sustav koji možda kao šlag na tortu savršeno uigrane timske igre iznjedriti kreaciju dok se u mlađim kategorijama traži playa. Možda da malo zavirimo i susjedima Slovencima u dvorište što se toga tiče. Ne bi bilo loše.
[uredio Dropshotski - 12. rujna 2017. u 17:08]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...