Dupli.

Joto ti uvik stoliće unazad. Ka starije pitan na tu temu odgovor bi bija u stilu: lakoj ondak bilo bi seletor jere igrač ni odgovara samo treneru nega i centralnon komitetu. Pust te priče. Šta se tiče Perasa i ode u Splitu s kin go san priča svi imaju dojam daj ovo on odradja i da ga to ni ne zanima više. On navodno ima i niki problema s zravjen koji traju godinan i toj zanj izgleda prestresan posa.
Drugo sa je jasno daj puno tu bilo problema koji nis u njegovu domenu. Godinan ti savez funkcionira da se svaka pizda petja u posa koji nema pojma. Sa pomen ni uopće vrime za rišavat selektora nega ustroj tog trulog saveza. Toj preduvit da dobijemo normalnog čovika za selektora. A ondak izabrat dokazanog lika neovisno odaklen je. Naš trenerski kadar triba bi prvi educiran i ondak moremo očekiva dugotrajne rezultate.

Ajde da i ja dodam svoje mišljenje. Sinoć sam gledao drugo poluvrijeme tekme Srb-Lit. Neodoljivo me igra Srbije podsjetila na naša izdanja na ovom prvenstvu. Vidio sam hrpu ispaljenih dalekometnih projektila, mučenje u dobivanju unutarnje pozicije u napadu, i na koncu puno individualnih soliranja kao rezultat kolektivne nemoći. Ono što mene kao prosječnog poznavatelja, ali velikog košarkaškog zaljubljenika danas muči jest činjenica da su košarkaške akcije svedene na jedan jedini zajednički nazivnik, a to je pick and roll. Možda je problem što se napad skratio na 24 sekunde, pa se duži setovi akcija ne stignu pripremiti, ali meni stvarno već pomalo ide na živce gledati hrpu reprezentacija kako odigravaju akciju u kojoj play vani čeka dolazak centra u blok, potom slijedi par koraka, odmotavanje, dok za to vrijeme ostala tri igrača stoje i čekaju eventualni povratni pas od centra. Brdo akcija i koševa danas se postiže na taj način. Jednostavno gledam neku pasivnu verziju košarke u kojoj u napadu fali kretanja. I onda ako se dovedeš u poziciju da imaš iole slabijeg centra, a nama se to godinama događa, Srbima se desilo sinoć, dovodiš se u situaciju da ovisiš isključivo o peglanju izvana. Ne vidim kreativnost u napadu da dobiješ igrača koji će sa 4-5 metara ostati sam na šutu. Ta trica je postala crna rupa današnje europske košarke. Ono pak što je Litva sinoć odigrala protiv Srbije unatoč mnoštvu izgubljenih lopti daje mi nadu da ipak postoje europske momčadi koje znaju igrati kolektivnu košarku. O tome je svojedobno pričao i Božo Maljković. Oni su u Jugoplastici u svoje vrijeme imali 50-60 uigranih kombinacija koje je svaki igrač morao automatizmom rješavati. Problem današnje košarke, a posebice naše košarke je što se to u potpunosti zanemarilo, sve je dobro u mlađim kategorijama dok igrači mogu igrati 1 na 1, upravo zato mi u mlađim kategorijama i dalje osvajamo medalje. Međutim, u seniorima 1 na 1 ide malo teže, obrane su jače, i tu dolazi do izražaja osjećaj za kolektivnu košarku, kojeg smo mi odavno napustili. Stalno tražimo vođu, a 5 suvislih akcija nemamo. I onda nam se igrači enormno brzo troše. Ja kad gledam naše kako igraju u obrani, pa onda kako se bore za poziciju u napadu, nekad imam dojam da će se raspasti na parketu koliko se muče. Lopta ide sporo, u akciji najviše 3 igrača sudjeluju dok su ostali pasivni promatrači. OK, razumijem da nekada treba i ćoškariti i čekati pas, ali tog ćoškarenja ima previše, i nisam to vidio samo kod nas. Kažem, sinoć su mi i Srbi djelovali slično. Da ne govorim da od svih utakmica koje sam pogledao, jedino sam sinoć od Kalnieitisa i čini mi se Satoranskog nekidan protiv nas vidio da su u stanju okomitim ulaskom bez previše zaobilaženja ( što Roko često radi ) izboriti se za poziciju šuta sa 5 metara i da taj šut prolazi. To je svojedobno na EP u Sloveniji jako dobro radio Draper i puno se lakše otvarala pozicija za ostale igrače. Ukić je tu slab, Bogdanović to isto ne koristi baš, Hezonja je pokušao u par navrata, čak protiv Slovenije je bio odličan u tom segmentu. Znači fale koševi sa poludistance gdje su naši bekovi jako loši i to ih čini lakima za čuvati. Budimo realni, ni Hezonja iako sjajnih fizikalija nije crnac koji će na ovom nivou rješavati 1 na 1 tako da ide direktno pod koš. Dakle, bekovi moraju biti na 40 % posto u nekim optimalnim uvjetima kada je šut sa poludistance u pitanju. A nama jedini koje je uopće šutirao sa poludistance je bio Žorić. Pitam se zašto on može pogoditi takav šut, a nitko od naših bekova ne. Prelako nas se čita u napadu i zato se mučimo. Treba naći rješenje da mi napadački nismo ovisni o trici, i onda će sve izgledati bolje. Ali, ni tad kao ni sada, o medaljama više ni riječi.

Istina!
Ljudi, ovaj forum mi daje nadu u hr kosarku...

Jednom za sva vremena treba izvuči pouke, dakle ime izbornika i nije toliko mi bitno, ali bitno je:

1. Da se izbornik imenuje na period od 4 godine
2. Da nije zaposlen u klubu nego da ima vremena se posvetiti reprezentaciji, a ne paušalno samo uči u pripreme (čitaj Perasović)
3. Da se izbornik plati, a ne nikakav volonter, kurac, palac i da je njegov posao Reprezentacija
4. Da vodi računa o selekciji, a to znači da se ne otpisuju po svaku cijenu pojedini igrači samo zato što je eto javnost to percipirala tako tipa Tomić, Simon, Bogdanović. Isto tako da s vodi računa o uvođenju mlađih igrača gdje smo mi propustili ovo prvenstvo uvesti trećeg playa umjesto Drapera ili Stipčevića, gdje smo propustili uvesti mlađeg igrača na poziciju 4
5. Prilikom selekcije voditi računa da ne igraju imena, nego da za svaku poziciju moraš dva puta proimisliti jer je jedan Babić ili Bošnjak učinkovitiji nego netko koji će tražiti pored Hezonje i Bojana iste ovlasti.

Je takoj, triba mu odma da 4 godine i pridvidit klauzulu da, ako mu se uruči prijevrimeni otkaz (pa i zbog neuspiha ovog tipa ka ove godne), mora isplatit min. 1 mil eura. Ma daj ne zajebaji?!
To ni boje sročja ni Nazor u onon famoznon EPP u pauzi ozbijnog Dnevnika. Paz ovo, fali se daj on već godinan u HKS-u i da zna svakog igrača (a Mance još i više o svakog) i oma posli tog traži mandat o min 4 godne. Pa ni selektor tu da čini igrače nega da u par miseci snimi sve šta igra (Nazoru ne triba da ni ti par miseci jere on sa već sve zna) i iznese svoj plan i reče:" Ja mislin dab s tin šta imamo mogli do recmo polufinala." I ondak bi ti ka neki Stručni savit odlučja jer to zadovojava ambicje il ne. U svakon slučaju noga čin nije učinja štaj obeća. Al ne, on bi se učja poslu na tuji račun ka šta se učija i ovoj razini koju sa zna. 
I daj molin te s tin Bošnjakon?! Pa ti momak ne mora po viđenon na U-20 ozbijno igra ni proti vršnjaka. On je od seniorske repke svitlosnu godnu daleko. Posebnoj promašeno stavjat njegovo ime ka su tu Božić, Slavica, Mazalin.....

Kako bilo, Joke je u pravu da izborniku treba dati vremena, znaci minimum minimuma dva ciklusa istovrsnog natjecanja.

Na kraju krajeva, ako nemas dva rezultata pod istom rukom za usporedbu, kako znas da li je ostvaren napredak, stagnacija ili nazadovanje?

Ovo Spahija, Repesa, Joke, Repesa, Peras, ? je bezvezarija i dokaz da pojma nemamo kako izolirati stvarne uzroke podbacaja pa Savez napravi najljeniju stvar i promjeni izbornika.

Ako podbacujemo vec x godina pod x izbornika, mozda osoba izbornika nije najbitnija stavka?

Izbornik u košarci nije kao izbornik u nogometu, gdje tokom cijele sezone se igraju nekakve kvalifikacije. Tad je lakše i uvoditi mlade igrače, za pojedinu utakmicu, ane za turnir gdje o rezultatu ovisi plasman na idući.

Iako ima naznaka da će doći do promjena, košarkaški selektor je još uvijek sezonski posao.