Niam mislio da se petljam u ovu raspravu ali eto...
Aco Petrović nije pravo rješenje za vašu reprezentaciju.Ego mu je ogroman.Toliki ego od ekipe pravi tempirnu bombu za koju nikad ne znaš kada i gdje će eksplodirati.Pominje pobjede a ne pominje kako se sva njegova košarkaška filozofija srušila protiv jedne Nigerije.
Što se tiče stručnosti ni tu nije neka vrhunska klasa.Njegova košarkaška filozofija se svodi na trči i pucaj.Šta bude neka bude.Iskreno,koliko je bilo smišljenih akcija ove godine?Koliko je bilo izolacija za Hezonja?Koliko mis mečeva za Bogdanovića. Sve se svodilo na dajte loptu Bogdanoviću a ako ne može njemu onda Šariću pa šta bude.Tako je bilo i sa Mirzom Teletovićem u BiH.Nekad je Mirza pogađao sa parkinga a nekad nije prolazilo.
Imao je i jednu karakteristiku koja je došla do izražaja i ove godine a to je rizik.Ove godine rizik je uspijevao bar u određenoj mjeri.Nagurati igrače u reket.Rizikovati da te neko sahrani trojkama kao Nigerija i nadati se da će se protivnik upecati i početi srljati u reket.
Ove godine je imao Bogdanovića koji je odigrao turnir života.Nešto kao Teodosić na SP. Pitanje je hoće li Bogdanović ikada više odigrati turnir na ovako visokom nivou.
On je vrhunski motivator.To prolazi na jednom turniru ali graditi budućnost reprezentacije na košarkaškom Ćiri Blaževiću je osuđeno na propast.
Da malo proanaliziramo sve te velike pobjede kojima se Aco hvali.Pripremne utakmice su samo pripremne utakmice.Njih neću ni da komentarišem jer one služe za pripremu.Rezultat je bar za ozbiljne trnere u desetom planu.
Idemo redom:
Španija.
Dizel lokomotiva.Dobili ste jednog moćnog dizelaša u prvoj utakmici.Ajd bar vi budite iskreni ako neće Aco pa odgovorite sami sebi šta mislite,da li bi dobili Španiju u zadnjoj utakmici u grupi a da Špancima treba pobjeda?
Brazil
Ekipa koja nije imala igru.Samo pojedince koji su igrali svako za sebe.I to uporno se zabijajući u reket što je odgovaralo Acinoj filozofiji košarke.
Litvanija
Ekipa koja se bukvalno raspala.Prije vas izgubila je od Španije 50 razlike a poslije vas od Australije 26 razlike.
Acin ego je poraz od Srbije pretvorio u pobjedu koja eto nije zvanična zbog Sudija,Raduljice,Jokića,treće lične Ukića,Masona,egzorcista,poretka planeta u svemiru i drugog.Pa taj čovjek još uvije sabire poene iz te utakmice,računa razliku po četvrtinama.Njegov ego ne može da podnese poraz.I takav čovjek treba da gradi vašu košarkašku budućnost?
Čitam kako je medalja na sledećem EP gotova stvar.Da vas "utješim" i vaši prijatelji sa druge strane već proglašavaju sebe kao sigurne osvajače zlata na EP sledeće godine.Balkane Balkane moj.Ko će skakati.Dovoljno je reći "hop".
Ali sada smo na ovoj temi pa ću one koje neizmjerno volite ostaviti za neku drugu temu...
Momke od 19-20 godina proglašavate za Mesije koje će već na ovom EP donijeti medalju Hrvatskoj a poslije nje još 10 tona medalja.A šta ako se to ne desi na sledećem EP? Šta će se desiti? Pa ništa što se već nije desilo.Prvo ćete te mlade momke da bacite u blato pa ćete par dana poslije toga da počnete da sami sebe ubjeđujete kako je 2019 vaša i kako ćete baš te godine da pokorite svijet.
Svi ti momci koje ste nabrojali su talentovani.Da li će postati i vrhunski košarkaši to će vrijeme pokazati.Mnogi od vas su dok je Hezonja igrao u Barseloni smatrali da samo treba da ode u NBA i pokoriće svijet.Prva sezona je pokazala da to neće ići baš tako brzo.Da ne bude da sam jednostran.Jokić je u prvoj sezoni pokazao jako puno ali tek na OI se vidjelo koliko je to u stvari malo i koliko još treba da uči.
Ono što vašoj košarci treba je ozbiljan,studiozan,stručan i skroman selektor i mnogo više realnosti.
[uredio PASULJ - 04. rujna 2016. u 00:59]