Ne manje važno (toplo se nadam da su u savezu svjesni toga) - ako se ne kvalificiramo za SP 2019., nema nas ni na OI2020., što znači da se temelji za Tokio ne postavljaju na eurobasketu 2017., nego u kvalifikacijama za SP koje se igraju od studenog 2017. do veljače 2019. Izbornik koji bi morao predvoditi taj projekt bi morao zamijesiti neku jestivu pitu od igrača koji u jesen 2017. neće igrati u NBA, što gotovo sigurno znači bez Bojana, Darija, Marija, Bendera, Zupca i Žižića.
Naravno, nećemo biti jedini pogođeni. Zamislite španjolce bez braće Gasol, Mirotića/Ibake, Rubija, Chacha, francuze bez Batuma, Fourniera, Goberta, Ajince, Lauvergna, nekoga od mladih koji će do tada otići, Litva bez Jonasa, Kuzminskasa, Motijeunasa, Sabonisa, srbi bez Jokića, Bjelice, Bobija, Bogdana(?), Tea(?).
Kvalifikacije za eurobasket 2021 se igraju u studenom 2019, veljaču i studeni 2020, te veljaču 2021, ovoga puta u potpunosti bez NBA igrača.
Tako da osim uklapanja svjetskih potencijala, primarni zadatak izbornika je na dulje staze graditi reprezentaciju koja će iznijeti ta dva ciklusa kvalifikacija, inače sve te bajne NBA mladosti neće biti na SP 2019/OI 2020/ EP 2021. To bi tek bio udarac. Ako fiba ustraje u toj ludosti, košarkaška natjecanja bi mogla postati drugorazredna, poput nogometa na OI.
Za nas bi, poput igrača poput Babića, Planinića, Arapovića (ako i on ne završi tamo), Slavice (?), Mazalina, Brzoje, Marinellija, itd. upravo ključna mogla biti generacija koja nije igrala U18 (1998/1999), jer tamo (osim Baje i to samo zbog fizikalija) i nema NBA potencijala, ali zato više ACB/EC/EL potencijala. Vjerovali ili ne, ali od jeseni iduće godine do proljeća 2021 upravo je to družina koju ćemo najviše gledati u nacionalnom dresu i to možda samo u kvalifkacijama.
[uredio Jotojoto - 06. rujna 2016. u 17:57]