Žaloste me sve ove novosti, naravno - ne toliko zbog Bilanove kvalitete (iako nikada nismo do kraja otpilili mogućnost da se ponovi Miro iz razdoblja oko Nove godine 2016.) koliko zbog toga što tonus i kemija, iako nisu temeljni materijal od kojeg ćeš graditi uspjeh, moraju biti sastavni dio priče. I meni se učinilo da tu ima još nešto, jer još od Radoševićevih priča o reketu ili Hezonjinih reakcija 2014. sa Jaskom, jasno je da su tenzije prisutne u intenzitetu većem od onog koji bi se očekivao. Međutim, ne govorimo o balerinama i akademicima, nego o ljudima kojima je emocija i izvlačenje zadnjih atoma snage nešto što je u opisu posla, a ako je u pitanju nacionalna zastava, onda i sastavni dio života (ili bi tako treblao biti). I zato, ako je sada na tapeti šerifsko ponašanje, jasno je da se hijerarhija mora znati, a sastavni dio hijerarhije na terenu jest i hijerarhija u svlačionici. Dao bih ruku u vatru da niti Babo niti Šiši nisu te stvari zloupotrebljavali, a da li je bilo krivo shvaćenih riječi, loših odluka o zamjenama (iako u slučaju Bilan i Olimpijadi postavlja se pitanje - kakvih?) ili nečeg trećeg, mislim da nije ključno ako se u obzir uzme dobra volja. Objektivno, kod Mire je najsporniji trenutak otkaza, jer ako je već na početku doigravanja, kada je Aco objavljivao širi popis, nedvojbeno znao da će tražiti angažman, a znao je, onda je bilo fer to tada i reći, kao što je jedan Hez to učinio još dok su padali snjegovi. Nije se šerifsko ponašanje pojavilo nakon toga, a i prvi od "spornih" Rokovih intervjua bio je još davno prije.
Miro neće nedostajati toliko da bi bilo ozbiljno, a još manje kritično, sve dok postoji Planina i njegov pristup, a ako se tome nadoda i sada za mnoge otkriveni Buva (iako ne smijem niti zamisliti šbbkbb i kad bi nam se tu vrtili ATŽ i Zubac), tada mislim da na tim pozicijama, uz opcije sa Šarićem i Benderom, nema straha.
Ne kažem da je to moj izbor, ali mislim da je sada manje-više očito da će roster za Cluj i Istanbul biti: Ukić, Popović, Simon, Bogdanović, Krušlin, Tomas, Šarić, Bender, Ramljak, Buva, Planinić, Žorić.
Mavra, Mustapić, Zubčić, to su opcije koje dolaze u obzir, ali je stvarno bez svrhe da se sada prepucavamo tko bi od njih donio kvalitetu više ako ode tamo (možda najviše šanse dajem Zubčiću), kad i sami znamo da u dilemama sa Krušlinom ili Žorićem ova imena to ne mogu, ili bi to graničilo sa sf-om. Stvari su ispale tako kako su ispale (pri tome mislim da su Perić i Rudež stvarno mogli dati puno više od nekih koji su tu) i ostavimo da osovina Babo-Šiši-Roko-Kruno-Planina započne vrtnju, a onda će se valjda na to nadograditi nešto dobro (pri tome najprije mislim na Popa i Bendera koji su ovdje novaci).
Ključna stvar bit će pitanje proširivanja realnog rostera imena koje možeš pustiti u borbu, tako da umjesto prošlogodišnjih osam imena dobijemo deset (što u kombinaciji sa najmanje dvojicom - Tomasom i Ramljakom. nije nemoguća misija). Inače ćemo (što mislim da bi Aci trebalo objašnjavati svakog dana nekoliko puta) opet doći u situaciju da će nam u ključnoj utakmici netko od prve petorke disati na škrge i podbaciti iz objektivnih razloga, a da će nekog drugog ukrotiti razgoropađena i ciljana protivnikova obrana. Ždrijeb je takav da na početku uz malo sreće možemo dozirati snagu i čak trpjeti povremena krpanja i eksperimentiranja do radne temperature, pa je svakako forte na tome da se dobije deset pravih imena a ne četiri statista. Daj bože zdravlja i Šanginog dobrog angažamana pa će biti i četvrtfinala (sve ostalo unatoč svim ovim problemima, a vjerujem da će se većina s tim složiti, smatrao bih podbačajem), a onda možemo pričati dalje.