Ja imam skoro 50 godina i kad propustim svoju tjednu porciju košarke, sav se tresem.
Kad sam bio u dvadesetima, apsolutno svaki slobodan dan sam basketario po nekoliko sati.
Ne vidim razloga da ijedan sportaš smatra kako je neplaćeno (ili slabo plaćeno) treniranje i igranje košarke neka vrsta žrtvovanja.
Neka me poštede toga.
Ja želim doživjeti medalju. 
Želim da Hrvatska uskoro postane prvak Europe, pa da klinci napune ove prazne koševe.
Da na basketu nije prosjek godina 35, a bio bi i viši da neki srednjoškolac ne zaluta.
Trenutno se klinci više igraju rukometa nego košarke, što je u moje vrijeme bilo nezamislivo.
A do promjene neće doći ako se i savez i igrači ne skupe kao jedan u tom cilju.
Sada je tako kako je i ovi igrači koji igraju trebaju iskoristiti sve šanse koje im se pruže. Nismo dovoljno dobri, ali u nekom ludom raspletu sve je moguće.
Za druge akcije treba osigurati da svi najbolji igraju, a ne da se gleda ko je kada bio, ko je otkazao, a tko se uvijek odazivao...
Ova kineska ekspedicija je dobro zamišljena, jer je otvorila put nekolicini igrača koji mogu iznjedriti plasman na SP. I naravno, mnogi od tih igrača moraju biti svjesni da će osigurati plasman, a neće ići na SP.
Ni to nije žrtva, nego ispunjenje cilja.
One sentimentalno-pravedničke poteze od prošle godine treba ostaviti prošlosti.

Slažem se, ovo  i mene posebno dira, ja sam nešto mlađi ali tužno da većina moje generacije preferira inferirne drvosječe nauštrb košarkaških umjetnika, o rukometu se sve zna i prati a tek poneki prijatelj je košarkaški fanatik.

Uvjek sam za iskrenost, pa mi je time Bojanova izjava i draža.
Lijepo je objasnio. Mi koji smo sretni što nas se zove u reprezentaciju i igrali bi i povređeni, ne osjećamo se dobro u društvu ovih koje treba moliti i koji imaju pametnija posla.
Bolje iskreno reči neko da nam se desi kao srbima u Beogradu. 
U ostalom i Peras je imao različita mjerila prema igračima, pa znamo kako je to završilo.

Lijepo je i Šarić prozvao pičketinu od Bilana u SN danas. Bilan tako i tako ne bi puno igrao jer nema kvalitetu ali bilo bi dobro da ga svi izignoriraju.

kao prvo, uopće je nekorektno od babe i ekipe da zamjeraju klincima kojih nema, bilo javno, bilo među sobom. prijateljstvo, ako i postoji, trebalo bi se temeljit na međusobnom razgovoru i razumijevanju. čak i ako nije prijateljstvo, nego kolegijalnost, podrazumijeva iste temelje. to njima za početak fali. i tu više treba krivit babu i ukića nego klince, valjda se podrazumijeva da oni kao veterani priđu mladcima.  svatko se može naći u situaciji i hezonje i zupca i ta situacija nije kako ti kažeš "ležanje na plaži, ispijanje beskonačnih kava i ganjanje komada". za take izjave bi ipak trebao imat neke dokaze, inače je bezobrazno navodit takve stvari. 

druga stvar, ako im već i zamjeraju, oni su ipak profesionalni sportaši, pa bi se trebali pofesionalno i ponašati - ne prepucavat se preko medija, nego sukobe, ako ih imaju, riješit među sobom. jer, trebali bi znat (ko što hezonja vrlo dobro zna) da sve što kažeš novinaru, u roku tjedan dana će ispast sto puta gore i na kraju naštetit reprezentaciji i odnosima u njoj. jer jedno je reć "smatram da nije ok", ali "drago mi je da ih nema" ima sasvim druge konotacije.

i primjetite da je svakim pitanjem novinara babina, ukićeva, acina, pa čak i šišijeva reakcija sve oštrija. svi zajedno - od novinara do rendom postova ovdje na forumu, na fejsu, na portalima radite big deal od nečeg što je trebalo bit "kog nema bez njega se mora". dosta je više, ako nas česi ili tako netko opet pošalje doma ova negativna energija će bit prvi krivac!

i stvarno, drop je već jedno 5 puta pitao, di im je neki sportski psiholog?

Ako se slazes sa Bojanovom izjavom, onda se slazes i da su Zizic, Hezonja, Zubac nepotrebni, da je Zoric bolji, dakle cemu onda vise spominjanje doticnih "izdajica".

Ne valjaju, nisu potrebni, Zoric je klasa za njih, i idemo po medalju. Zoric ce izdominirati prvenstvo. A tek Kruslin u obrani.

Napokon jedno zrelo, uravnoteženo razmišljanje.
Pravo pitanje je zašto je hrvatska košarka propala, da propala.
Propadala je 25 godina, od jedinog uspjeha naše košarke i finala iz Barcelone. Doduše i tada se baštinila neka druga sportska kultura, neke druge države, ali eto.
Sve od tada je pad koji se nije do sada zaustavio. Da se razumijemo ovdje ne mislim na igrače, talente kojih je uvijek bilo i biti će na ovim prostorima. Jbg Dinaridi prave visoke, kršne, tvrde momke i za to se nemoramo brinuti. Ali za sve ostalo zvona zvone na uzbunu, i to već desetljećima ali nitko se ne osvrće, možda su oglušili.
Uzrok je puno širi, svi mi postajemo stariji, iskusniji, uviđamo neke stvari. Prošlo je 20-ak godina od kad sam lijepio postere iz časopisa Košarka u svojoj dječačkoj sobi, čekao utakmice Bullsa u 3 ujutro, pa odmah iza utakmice oko 6 u dvorište na koš.
Postoji dojam da se neke stvari mjenjaju, ali nije dovoljan dojam, treba raditi, i to raditi čestito i pošteno i rezultat neće izostati.

velika i bezuvjetna podrška bojanu.koga nema bez njega se može.kome se ne igra i ne mora.za izdajice nema mjesta.bilan,žižić,hezonja,zubac nemaju šta raditi u repki bez javne isprike svim navijačima i ovim igračima koji su tu bez obzira na sve.nisu ništa bolji od vujčića i giričeka