Stvari treba postaviti jasno na svoje mjesto...
Ramljak je solidan igrač za srednji klub ABA lige, ali ako sa takvim, šuterski limitiranim igračem, pucaš na nekakve visoke reprezentativne domete, onda si u velikoj zabludi.
Sa druge strane, Hezonja je otkazao ovo ljeto, Babić ozlijeđen, pa su onda i igrači poput Ramljaka/Krušlina postali realna opcija, što samo govori koliko smo slabi sa kvalitetnim opcijama na vanjskim pozicijama (ono doslovno imamo 3-4 igrača euroligaškog ili boljeg nivoa kvalitete, sve ostalo je za plakati).
Također, zašto su Žorić i Buva tu, zato što su se redom Zubac, Žižić, Bilan, Hamilton i Tomić zahvalili na pozivnici (bilo ovog ljeta, bilo ranije).
I konačno, Šarić i Bogdanović, zahvalni, dobri NBA igrači, ali oni niti u svojim euroligaškim ekipama nisu bili glavni lideri, niti su njihove konkurirali za osvajanje naslova Eurolige, a u NBA su samo i jedino igrači uže rotacije (a nikako ne prve napadačke opcije)..
Što hoću reći ovime, da je onda teško od njih očekivati da nose reprezentaciju i lome utakmice ako se tako nešto ne očekuje od njih u klubovima, i ako to nije ono što oni mogu svojim košarkašim "skillsetom" dati.
Nama za nekakve značajnije uspjehe treba jedan vrstan kreator na poziciji 1/2/3 koji može raditi čuda s loptom u rukama, kreirati i za sebe, i za cijelu ekipu (slično onome što smo imali u Draženu, što je recimo Argentina imala u Ginobiliju, što Srbija ima u Teodosiću, što Slovenci imaju u Dragiću i Dončiću pa će doći do povijesnog uspjeha, ili da se referiram na jučerašnju utakmicu, ono što Rusija ima u Shvedu).
Nažalost mi to nemamo, niti imamo šansu stvoriti takvog igrača u budućnosti (ne postoji takav igrač u mladim kategorijama), pa nam je stoga jedina šansa za nekakav uspjeh, medalju reprezentacije, uvoz stranog, američkog playmakera.
[uredio Super Hrvoje - 11. rujna 2017. u 12:21]