Za našu reprezentaciju je najbolje da se sve resetira  i da je trener skroz novi, i bit će ok ako će u budućnosti igrati barem ovi najbolji Babić-Hezonja-Bogdanović-Šarić-Bender-Žižić-Zubac, ako se isprofilira barem jedan plej barem na Babićevu razinu, i ako se ciljano pridodaju neki "specijalci", možda pokoji iskusniji igrač koji će biti u dobroj formi i spreman prihvatiti ulogu, i neki od ovih mlađih igrača od kojih očekujem da barem netko iskoči.
Više me "muči" stanje u HR košarci općenito, od neimaštine klubova, marginaliziranja domaće lige, stručnjaka i "stručnjaka" koji rade s klincima u klubovima i savezu, i slično...

Ne govorim da treba dovesti nekog playa sa dna europske košarke, nego baš klasu, kao što je to bio Holden, ili onaj Amer kod Makedonaca, a ako za tako nešto nema novca, onda bože moj, neće biti ni uspjeha, ni medalja, jer mi pravog playa i kreatora nemamo.

I ovo gore što je @Neverbored napisao, imamo mi šutera na pozicijama 2/3, imamo četvorki i petica, ali pronađite četvoricu bekova '90-ih godišta u hrvatskoj košarci koji mogu pokriti pozicije 1/2, a da znaju nešto napraviti, iskreirati sa loptom, odnosno da vrijede pišljiva boba, da postoje neke naznake klase, ono barem na eurokup/euroligaškom nivou.

I to je ključan problem, mi takvih igrača nemamo, te zbog toga nećemo imati niti medalja u narednih 10 godina.

Procitao sam tvoje postove par puta.
Solidno piseš ali ne mogu se otet dojmu da si instant forumaš.

Tako sam i ja pilio da treba dovest klasu playa jos 2014te a oni su uspjeli dovest debeljucu lafajeta kad je jedna crna gora imala na lageru Ricea i Rochestia u naponu snage.


Mislim da hrvatska kosarka nebi vise trebala ic u tom smjeru.
Vec sam ranije pisao ali evo jos jednom cu.
Zahvaliti se ukicu, simonu, tomasu, popu, žori i petrovicu.
Naci mlađeg trenera (moj izbor je nazor) i kroz kvale za svjetsko uz starije pouzdane provuc i cijelu onu srebrnu generacijj da se vidi sta mogu a to su bađim,mazalin, bozic,slavica, arapovic.
Od mavre, kalajžica, prostrana, mustapica i filipovica stvorit nesto.
Za dvije godine niko od njih ne moze bit gorji od ukica da me jebes.

Vrhunskog playa za europske prilike ovi iz hks sigurno nece placat.
To mogu bogati kao sto cujem da turska vec pikira wanamakera.

Pa mislim da Miki ti možda malo pretjeruješ s negativom, ali to je već sad stvar očišta.

Mada poanta dobrog dijela mog posta je da stvaraš sustav (s čime se slažem) s kojim ćeš najbolje nadoknadit manjak vrhunskog playa ili vrlo dobrog playa.

Postaviti stvari tako da nam treba samo dobar soldian play. To nam je već dostižniji cilj.

A ni ja se ne slažem s dovođenjem stranca - to negira cijeli smisao reprezentacija. S druge strane, da se doseli neki Amerikanac kod nas i njegov sin prođe naše mlade kategorije, počne u HR i tu je od malena - s tim bih bio sasvim ok. Čisto da bude jasno koja je podloga.

Pa ne mogu bas bit nesto specijalno pozitivan nakog svega.
Nama bi trebao neki play u rangu tj-a.
Takav bi preporodio cijelu ekipu.
Pa nije valjda od ovih pet nabrojanih da se ne moze napravt bolji razigravač od klase prevodioca lopte.

Pa moglo bi - zašto ne.

Ali ako imaš shemu, sustav, uigrane akcije - sve ono što mi nemamo, onda je to prava rupa bez dna - pozicija playa. Vapiš za kreativnošću jer po Aca-sistemu nemaš ni ikakve druge opcije.

Toliko nam ispada beznadežno smiješna struka da smo došli do toga da nam je najobičniji pick'n'roll (izvedba i obrana istoga) - kvantna fizika! 

Zatekao se jednom, relativno nedavno, na igralištu s nekim mladićem (trener uz njega), sprema se otić igrat na neki college va Amerika. I sad otišao trener, on ostao pucat. I naiđu neka dva nadoubdnika s faksa - kao ajde pick up game. Igramo dva na dva. Ajde.

Ovi probaju pick'n'roll - ja preuzmem, pokrijem čovjeka presjećem dodavanje. A ovaj mladac-za-na-college-basketball me gleda kao da sam izveo osmo svjetsko čudo. Maltene mi nije stisao ruku, a ja ga gledam u čudu.

Mislim si... pa to je svatko tko je nekad trenirao znao, a bome i većina ekipe na haklu nekad. Ono to se skotrljaš iz kreveta i obaviš. Najelementarnija stvar. 

Ja se neću ponavljat napisao sam to i prije prvenstva ,,kakva mrtva medalja? korak po korak bez euforije,niti je ova momčad fizički niti psihom približno onoj iz Ria ,.Sada kada se desio debakl emocije pršte na sve strane.

Treba im postaviti kao cilj samo da igraju dobru timsku košarku. Nikakve medalje, bakrači. Samo nek igraju modernu košarku bez obzira na konačni rezultat.

Ja bih bio zadovoljan i s tim ishodom na ovom prvenstvu. Ovako je bilo malo mučenja, malo mučenja, malo više mučenja, nešto dobro, nešto lepršavo dobro, potop/rasulo/raspad.

Znači - igraj modernu košarku - prvi cilj. To ovi mladi mogu. Imaju alate - treba im još samo trener koji poznaje tu košarku.