jako smo limitirani.
ukić je dečko koji zna vodit loptu. točka.
to je otprilike ko u nogometu da uvedeš u igru oblomira gombala (žonglera) i očekuješ da igra ko maradona.
popović sve što želi je čim dobije loptu šutnut tricu, po mogučnosti iz što veće daljine. amo reć da nas je vratio u igru u jednom trenutku ali nas je par minuta prije toga bacio u bunar sa nekoliko izgubljenih lopti.
tomas može igrat košarku 1 na 5 i nikako drukčije, ali ajde njemu još nešto i ulazi.
tomić je u španjolskoj dobio valjda 20kg mišića, ali mu ništa ne polazi za rukom. šteta. šteta što ga se nije vodilo i prije na velika natjecanja. mi pričamo o nekakvom pomlađivanju a među najstarijim reprezentacijama na turniru smo.
smiješni smo, ali što drugo i očekivat kad nam cibona kao najjači klub godinama igra sa 4-5 stranaca, a zadnjih godina je i zadar na tom tragu. klubovi nam igraju nekakvu jugo ligu i žive u uvjerenju da je to ludilo, da imaju koristi od toga a jedini koji imaju koristi su srbi i slovenci koji su dobili malo jače sparing partnere za razvoj svojih mladih igrača koje proizvode ko na tekučoj traci. radom, samo radom. talent imamo i mi, ali ne znamo šta bi s njim.