Dakle, Celje, 17.45., 04.09.2013., prvo pa muško – protiv dvostrukog europskog prvaka uzastopce i reprezentacije koja dominira europskom košarkom zadnje desetljeće.

Na Eurobasketima smo se sastajili 4 puta, rezultat 2-2.

1995. dok smo još nešto značili na košarkaškoj mapi i dok nas se još pitalo za zdravlje riješili smo ih na krilima Komazeca i Kukoča (80-70). Dvije godine kasnije, u Španjolskoj, vratili su nam u grupi (78-71). Tad je već kompletna slavna generacija otišla sa scene, a jedini igrač koji je bio u sastavu u Grčkoj i Španjolskoj bio je Vladan Alanović. Do sljedećeg susreta trebalo je čekati 8 godina, a ostati će upamćen kao jedan od najbolnijih poraza HR reprezentacije u povijesti. Bilo je hrpa tragikomičnih poraza, bilo je i onih glupih, ali nakon niti jednoga nije ostala takva gorčina u ustima kao od tog beogradskog. Španjolske pizde i foliranti na vrhuncu u koprudukciji s talijanskim smećem uzeli su nam polufinale i vrlo vjerojatni povratak na veliku scenu i u godinama koje bi trebale uslijediti. 40 minuta krađe i raspad u produžetku, više-manje sav sadržaj utakmice se može sažeti u tih par riječi. Težak udarac od kojeg se mnogima nije bilo lako oporaviti, plač i suze Vujčića i Popovića i onaj mučni osjećaj u želudcu jer znaš da ti je valjda u nekom FIBA-inim uredu uzeto nešto što si zaslužio na parketu. Dvije godine kasnije, pred njihovim navijačima vratili smo im tricom Marka Tomasa u zadnjoj sekundi. Pobjeda koja je malo značila u nastavku natjecanja, ali svaka pa i nebitna ili ona koja će se pokazati nebitnom je protiv Cigana lijepa.

2013., nova utakmica, nove momčadi. Španjolci bez Paua, Navarra, Ibake i Mirotića (koji se još nećka u čijem dresu bi uopće zaigrao). Hrvatska bez Planinića, Popovića, Baraća, Lončara, Banića...

Cigani:

Calderon, Rubio, S. Rodriguez

Fernandez, Llull

San Emeterio,  Mumbru

Claver, Aguilar, German

Gasol, Rey

Hrvatska:

Ukić, Draper

Bogdanović, A. Delaš

Simon, Rudež

Šarić, M. Delaš, Markota

Tomić, Žorić

Španjolci jesu jači, primjerice njihov treći play bi nama zlata vrijedio, imaju strašnu bekovsku liniju i sjajnog Marc Gasola. Ali, ni mi nismo vesla sisali i ove pizdarije o tome kako trebamo biti sretni sa svakim rezultatom ispod 20, što se danima po forumima provlače, su baš to – pizdarije.  Šanse nikakve nemamo ako ćemo ponoviti igru iz pripremnih utakmica, ali ja čvrsto vjerujem da se to neće desiti. Za veselje na kraju utakmice, po meni su najbitnije dvije stvari:

- zaustaviti španjolsku kontru i lake poene.  Može se strpljivom i pametnom igrom u napadu. Recept je vrlo jednostavan, smanjiti broj gluposti u napadu, puno trčati i brzo se vraćati, usporiti španjolsku tranziciju što je više moguće.

- zaustaviti M. Gasola. Malo teže. Jebada je što u trenutku kad Gasol primi loptu ili će masom iznuditi prekršaj, ili će lako poentirati, ili će nakon udvajanja uslijediti pas na otvoreni šut kojeg će španjolska laka artiljerija vrlo lako pospremati. Po meni bi se tu trebalo najviše koncentrirati na presjecanje linije dodavanja prema centru, ali za to će trebati raditi i noge i ruke hrvatske vanjske linije koja i nije ogledni primjerak defanzivne moći. Dakle, izmoliti krunicu da mlađi Gasol bude u offline modu.

Osim ove dvije stvari, Repeša bi možda u određenom trenutku utakmice trebao preuzeti određeni rizik sa Claverom, Aguilarom i Germanom u smislu da se skupi reket oko Marca, a da se njihovoj četvorci ostavi mjesta. Ako budu pogađali, jebi ga. Rizik je tim veći što su Aguilar i German odlični šuteri, Claver bi možda bio i najbolja šansa pa je za nadati se da će igrati najviše. Pitanje je i kako ćemo se snaći s njihovom agresijom na našu vanjsku liniju (Rubio-Llull-Rudy) i koliko dobro će Ukić, Simon i Draper uspjeti reagirati na to. Vrlo bitan će biti i dobar spacing, puno iskakanja u blok od strane naših centara i dobre kretnje našeg super-cornermana Rudeža. Vjerujem da će imati veliku minutažu i ako ne bude puno radio i čitao igru da se dovode u najbolju poziciju za šut – onda imamo igrača manje. Ostaje za vidjeti i kako će funkcionirati naša zona, koju uopće nismo igrali u pripremama.

Hrpa je tu taktičkih zamisli od kojih i mene boli glava, a mogu tek misliti koliko Jasmin o tome razmišlja. Samo se nadam da se neće prekombinirati.

Uglavnom, kako bi uvaženi forumaš Riki rekao: po pobjedu! Čuvaj se senjske ruke.