(click on picture)

I da, neznam, mozda sem subjektivan, ali mislim da smo u usporedbi CRO igrac vs. SRB igrac u najmanju ruku ravnopravni... O mozda im je Krstic bolji od naseg najboljeg centra, Teodosic od naseg beka, ali isto tako smo i mi na ostalim pozicijama u najmanju ruku isti, a pom mom misljenju i bolji..

Kao neporpavljivi optimista, moji subjektivni faktori sto idu nama u korist:

- nakon ekstremno losih utakmica i kulminacije sa Brazilom, dolazi do reflektiranja (i onih podsvjesnih), sto u pravilu donosi u prvom stadijumu nadprosjecni pomak (psihofizicki)

- povezano sa g.n. dolazi psiholoski do grupne dinamike i homogenizacije, jer u trenucima slabosti ljudska rasa prirodno tezi zajednistvu, sto je (logicno) u momcadskim sportovima vrlo bitno, a sto nam je u neku ruku i falilo po do sada vidjeno na SP.

- prije par tjedana sam bio na jednom business-seminaru, gdje je jedan poznati svicarski psiholog rekao, da je za svaku firmu bitno imati u najmanju ruku imaginarnog neprijatelja ( npr. microsoft vs. apple), jer se time motivira svaki radnik, odjel, grupa etc. - gdje dolazi do nadprosjecne volje. u nasem slucaju, "neprijatelj" je tu - Srbija.

- Srbija ja do sada takoreci dominirala na pripremama i SP, time su svom narodu i sebi postavili visoke ciljeve i pritisak, e sad, ako se uzme u obzir da igraju protiv nekih tamo jedva jedvice cetvrtoplasiranih hrvatcica, dolazi nezeljno do razmisljanja; sta ako izgubimo..? Sto ih definitivno moze u neku jeb.. psihofizicku blokadu poslati..

- Kod HR Reprezentacije je bas suprotna stvar. Igraci imaju odprilike razmisljanje: niko nas ne voli, niko na ne prati, bas smo loseri etc, etc. znaci nemas nikakav pritisak, a posto je kosarka profinjeni sport, gdje je vrlo bitno da pogotovo kao suter igras bez grca, moze sve to vrlo pozitivno da bude..

Sta u svakom slucaju nebi bilo lose, je neka vrsta sok-terapije od strane trenera Joke Vrakovica. Posto je ono po izgledu i ponasanju "nice guy", trebao bi se korostiti nekim neandertalerskim potezima; razbiti neki olfo skup sat na zid u svlacionici (barem u Istanbulu ima mala tone bizuterije za bagatelu), nekog isamarati (evtl. Stipcevica, posto itako nece igrati) ili ako je Joketu sve to prebrutalno, nek ide na njezne emocije, nek muski zaplace i izbali po igracima, pa im preko toga dodje do u-turna medju nogama..

Uglavnom imam neke dobre vibracije za sutra (ups, vec je pola jedan) mislim za danas u 17 sati. Ovu zadnju lovu sta imam na BatandWin stavljam komplet na nase, pa kud puklo da puklo

A da, evtl. nek Joke pusti neku srceparajucu parolu u stilu cakanaog Rambicha http://www.youtube.com/watch?v=D4PvdpXxXpY&feature=related

Kao neporpavljivi optimista, moji subjektivni faktori sto idu nama u korist:

- nakon ekstremno losih utakmica i kulminacije sa Brazilom, dolazi do reflektiranja (i onih podsvjesnih), sto u pravilu donosi u prvom stadijumu nadprosjecni pomak (psihofizicki)