Ma jebote koji si ti majstor
- ide u slučaju da je Vranković jednostavno taktičko-strateški genije koji praktički čitavu grupu vodi reprezentaciju kao da su na pripremama - pa nemilice troši najbolju petorku u prvom poluvremenu, a drugu ubacuje na prelamanju utakmice u drugom poluvremenu. Pa štopa najboljeg mladog igrača koji je u formi i svima kojima krene nakon 1o minuta - da razigra sporedne uloge. Pa ubacuje u drugom poluvremenu nezagrijane skoro-pa-startere koji su se dokazali u prvom dijelu priprema (ono što su svi ostali zvali samo ''pripreme'').
Ako je to sve istina - onda je Joke CAR. Morat ćemo svi skidat kape. Pogotovo ako sad protiv Tunisa razigra totalno drugu postavu. Pa da! Kako to nismo vidjeli ranije. Razigrao se polako Tomić, pa Ukić, pa Bogdanović, pa Tomas, Žorić, Banić, Popović, čak i Kus - još malo Lončar, Andrić i Planinić sad s Tunisom i TO JE TO - Plan 9 iz dubokog svemira je spreman za aktivaciju!
Stipčević je jedini razigran totalno - on sad pegla po dva ručnika odjednom. Vidiš time-out, a u pozadini ovaj šajba sve u šesnaest - diže se para s one daske - bljeska pegla na sve strane - za ne vjerovat! Dečki misle da su u turskoj kupelji, a ne na klupi!
Sad malo karikiram i ja - ali, ako se radi o ovakvom tipu smicalice, onda ćemo Joketu promijenit nadimak u Dexter! Objektivno, vjerujem da se poboljšavamo iz utakmice u utakmicu - samo pitanje je hoće li se to poboljšanje nastaviti i stići na vrijeme do cilja. Samo treba nekako preživjet tu jednu četvrtinu odnosno da, po mogućnosti, ako već mora postojat loša četvrtina, to onda bude PRVA - a ne TREĆA.
Uzgred rečeno - zduvasmo hrabrog Žorića za Tunižane, a možebitno i za Brazilce. Ne samo koljeno, već i zglob.
Ovo mene interesira kod naše reprezentacije. Hoćemo li mi s ijednim dostojnim protivnikom odigrat obranu kako Bog zapovijeda?
I dva - hoće li se neki igrač osim Tomasa sjetit da kad u obrani vidi očitu pripremu za p'n'r - iskorači u pravom času kao treći igrač i presječe to hebeno telefonirano dodavanje!?
Ako smo tromi iznutra - to ne znači da si ne možemo pomagat. To je baš tada poželjno. Dapače. Ali poznavajući revnost naših momaka oni će ić pomagat korak previše pa će im igrač ostat sam. Ufff...
Ali još sam uz njih.
Idemo na osvajanje Magreba!
[uredio Dropshotski - 01. rujna 2010. u 00:46]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...