Gospodo,

Vi koji pišete o gotovo katastrofičnom stanju sveučilišne košarke u USA, zašto ne iznesete i prave dokaze tome?

Molim Vas dajte nam podatke o izabranim igračima u 1.rundi NBA drafta, kao i u 2. rundi, odnosno broju igrača:

- sa sveučilišta USA (državljana USA),
- sa sveučilišta USA (iz ostalog svijeta),
- iz srednjih škola USA
- iz ostalog svijeta.

Uz teze trebaju stati i argumenti!

Hvala.

ajde daj ti nama podatke od 1980-1997, te podatke od 1998-2004, pa da vidimo jeli se unazadila

Niko nije rekao da je stanje katastroficno. Ali da je vec duze vreme na nizbrdici, to je fakat.

Sto se tice podataka, sve ima na nba.com i jos par siteova i vrlo je lako dostupno tako da sigurno neces imati problema da nadjes informacije koje trazis.
Npr. moze da se pogleda odnos svrsenih srednjoskolaca i studenata na draftu i pozicije koje su zauzimali, u poslednjih npr 15ak godina. Takodje da se vidi koji igraci su postali NBA zvezde u poslednjih 5-6 godina i oko koga se najvise novca i medija vrti - da li su to mahom NCAA igraci ili srednjoskolci i stranci.
Takodje, postoji arhiva tekstova koji su pisani o toj problematici od strane NCAA i bivsih NBA trenera, kao i ljudi koji se krecu u tim krugovima.

Nista nije problem naci, samo ako se hoce. Mozda se mi necemo sloziti ni posto ti pogledas sve te podatke ali to nije problem - zato se ovo mesto i zove forum.

Kao primjer trenda koji Renss spominje, eto samo prošlogodišnji draft...

1. LeBron James - srednjoškolac
2. Darko Miličić - 20-tak mpg u -- Vršcu... (tako sam barem čuo)
3. Carmello Anthony - daleko najbolji sveučilišni igrač, jedini koji je odmah postao franchize player - a tim koji ga je preskočio i uzeo Miličića postane prvak NBA, uz izjave "Mello who??"

Naravno da stanje u NCAA nije katastrofično. Pokušao sam opisati ranije koja je svrha postojanja NCAA - ide im zaista izvanredno, kakva katastrofa. Što se same kvalitete tiče, ipak je međunarodna košarka puno uznapredovala. Više bi bilo za čudit se da u današnje vrijeme cijeli svijet ne može dati barem toliko kvalitetnih igrača, ako ne i nekoliko puta više, nego skupina od 15-tak, 20-tak najviše, regionalnih juniorskih liga (što NCAA jest, prevedeno na "međunarodni košarkaški jezik"). Zato vjerujem da nitko ne bi ni prstom mrdnuo kad bi postotak NCAA igrača u prvoj i drugoj rundi drafta pao na recimo 25-30%. Nema to veze s katastrofom, imaju oni bitnijih ciljeva nego plasirati po svaku cijenu svoje igrače u NBA.

Ok, nisam bio u pravu u odnosu na kvalitetu američke sveučilišne košarke, odnosno precijenio sam je. Iako i dalje u NBA igra preko 80% igrača s koledža, stoji činjenica da se smanjiiva priljev igrača s koledža, a povećava broj onih koji u NBA idu direktno iz srednje škole ili dolaze iz klubova širom svijeta.
Mene je, međutim, ova teme ipak najviše zanimala vezano za mogućnosti izvanameričkih igrača da putem košarke pohađaju i završe američki koledž i steknu fakultetsku diplomu, prije svega. A ne da tako lakše odu u NBA. Ne mogu svi biti uspješni u košarci da im košarka može osigurati životnu egzistenciju, pa da se svi ne potucaju za male pare po košarkaškim klubovima u zemlji i inozemstvu i da se na kraju karijere ne budu pitali gdje sam bio, šta sam radio kad sam bez para i diplome, šta ću sad kad ne znam ništa drugo raditi osim igrati košarku - eto, najviše zato sam postavio ovu temu.

Jedan od sudionika teme je naveo loš kvalitet nastave na sveučilištima u USA. Kao primjer tome naveo je kako se postavljaju pitanja o tome koliko igrača, koševa itd., ima i da je dovoljno odgovoriti na 60% takvih pitanja. To mi je nevjerojatno. Vjerojatno je gospodin pobrkao neki "formalni" općeniti prijemni za sportaše o sportskim temama. Za košarkaše su ta pitanja smiješna, ali za ostale sportaše vjerojatno nisu jer svak ne zna sve o svim sportovima. Ja za neke sportove ne znam koliko ima igrača u timu, a o pravilima da ne govorim. A da kao sportaš tražim njihovu stipendiju, morao bi znati sve osnove za sve sportove. Mislim da to nisu primjeri koji govore o kvaliteti nastave na sveučilištu. Ja znam sportaše koji su tamo studirali i postali akademski obrazovani građani, ugledni ekonomisti, inžinjeri, profesori na našim sveučilištima.
Ipak, USA nije Balkan da bi se tek tako stjecale fakultetske diplome.

puno više piza diploma na balkanu nego u americi šta se tiče kvalitete, a ovi igrači prolaze godine na faksu samo da bi mogli igrat za ekipu, a obrazovanje je u drugom planu, pola ih dolazi nepismeno

Poen,
Ja sam u USA završio dva fakulteta, jedan mali privatni i jedan veliki javni, pa sam neke stvario vidio iz prve ruke, a neke kroz praćenje školskih novina, radia, lokalne TV... Ovaj primjer sa testovima sa University of Georgia koji sam naveo je vrlo konkretan i svjež. Cjelokupni završni ispit se nalazi ovdje:
http://expage.com/lukester336

A o cijelom skandalu možeš čitati recimo na stranicama ESPN-a:
http://expage.com/lukester336

Naravno, to je skandal, protiv svih pravila... ali je ilustracija kakvo je ovdje obrazovanje studentata sportaša. Ovi na UG su bili malko neoprezni, ili su stvarno pretjerali, pa su ih uhvatili i puk''o skandal. Ali nije to zapravo ništa neobično. Ovo što Maligan kaže, da ih pola dolazi nepismeno na fakultet je isto velika istina, kao što je i istina da se ovdje diplome ipak baš ne dijele bez krvavog rada, i da većina tih nepismenih sportaša nikad ne diplomira.

Sustav ti je naime ovakav. Studenti ne upisuju "godine" kao u HR, nego svaki semestar upišu određeni broj predmeta. Sveučilište onda ima neke standarde, recimo treba najčešće oko 45 predavanja sve ukupno da bi se zaradila diploma, uz određeni prosjek ocjena (kod nas bi ekvivalent tog prosjeka bio 3.0, i to kroz cijelo školovanje, dakle prosjek svih tih otprilike 45 predmeta). Nije ih briga koliko ih dugo skupljaš i kojim redom. Da bi dobio diplomu iz svog "major"-a, tj. usmjerenja, svaki taj odjel sveučilišta određuje strukturu tih kredita, koliko i iz kojih grupa predmeta... Dakle, da bi završio fakultet u 4 godine, morao bi upisivati 5-6 predmeta po semestru, i tako osam semestara. No da ne duljim sad o tom sustavu... ovako se to odnosi na NCAA.

NCAA naime nalaže da se u timovima mogu natjecati samo "full-time" studenti. Full time status je obično definiran kao polaženje 3-4 predavanja u semestru (kako gdje). Ima i zahtjev da ti prosjek ocjena treba biti iznad neke granice, ali je ona ispod one gore navedene koja ti treba za diplomu (mislim da 2.0). Onda postoji ograničenje da možeš igrati u NCAA najviše 4 sezone. Tako da je tvoj trener u biti zadužen da ti te 4 sezone upišeš po svoja 3-4 predmeta po semestru, da ih nekak prođeš s prosjekom dovoljnim za NCAA (nije bitno da li i za diplomu)... A nakon 4. godine, boli njih organ za tebe. A pošto je jedina svrha tih sportaša da igraju košarku (ili koji već sport), onda se izmišljaju predmeti i testovi poput ovog gore. A diploma? Ma daj...

Naravno, sportašima je ostavljeno na volju da studiraju ozbiljno ako tako žele, i dobiju tu diplomu. Recimo, za onog Dijana iz Zadra bi ovakva prilika bila vjerojatno bogom dana.

Ako mi ne vjeruješ da su nepismeni, evo jedan primjer koji znam iz prve ruke. Na ovom manjem faksu trener nogometaša (soccer) je bio iz Beograda. Sad, kako je već red, čovjek je povukao svoju "bratiju", pa su u prvih 11, 7 bili iz Beograda. Lijevo krilo, na primjer, jer završio za automehaničara, što je trogodišnja škola, ali s time se ne može upisati na fakultet. No, "kouč" je ipak sredio da se on upiše na osnovu 4-godišnje diplome, koju je dotični fudbaler u Beogradu -- kupio na pijaci. Njegove riječi. A mogu jedino zamisliti šta se radilo na jednom od prijemnih ispita gdje se treba demonstrirati određeno znanje engleskog. Misliš da je taj diplomirao? Tri godine se nekako vucarao, već ga četvrte više nije bilo. I to vjerojatno samo zato što je u pitanju soccer, a ne neki "važni" sport.

Pardon, greška u kopiranju... link na ESPN je ovo:
http://espn.go.com/ncb/news/2003/0327/1530432.html