Možda nije baš popularno mišljenje, ali nebi bilo loše djecu u toj dobi učiti nekim opće ljudskim vrijednostima i moralnim ako ih već nisu stekli kod kuće. Naravno, trebaš kao i sam biti takav primjer. No, imao sam sreću nekih trenera i nastavnika koji ti prikažu jednu drugačiju perspektivu života, nije sve u socijalnim mrežama, novcu, slavi, a onda si sa 20-ak godina samo bivši talent bez škole, a svi ljudi koji su te tapšali po leđima i hvalili su nestali...
Dok sazriješ samostalno ili dok te život oplete za neke stvari je prekasno da se vratiš, osobito kod sportaša, a vidjeli smo ih mnoge koji su na sličan način završili osobito zadnjih godina. Slava rano udari u glavu, glavni si u klubu, školi, među društvom i mnogi ne iskoriste potenijal do kraja, roditeljima je lova na pameti i slično.
Po meni nebi bilo loše na tim okupljanjima HKS-ovih mlađih selekcija da im se pruže i takvre priče, pozitivne i negativne priče, pa i nekih njihovih košarkaških uzora. Film "The Basketball Diaries" iz 1995 sa Di Capriom i M.Wahlbergom ustvari prikazuje jednu takvu priču, samo u tom slučaju je kamen spoticanja droga. Vrhunski film i često realna slika pada mnogih talenata...
Našoj košarci bi trebalo biti stalo do svakog igrača i talenta, nemaju svi sreću da su okružei obzirnim ljudima koji im žele dobro, već mnogi nastoje se prikačiti za buduću slavinu love. To bi zaista bio vrlo jednostavan "poslić" da HKS napravi na tim okupljanjima sa dovođenjem gostiju, a mladim igračima bi vjerujem puno pomoglo, pa makar da ih par nešto korisno zapamti to je velika stvar...To bi bio uistinu jedan svjetli primjer kako košarka nije samo sport kao zabava, već koja služi zajednici, ljudima i mladima da sazriju i naprave pravilne životne izbore. Sa takvim stvarima jedino svi mogu biti na dobitku, kako naša košarka tako i klinci, pa čak ako ne uspiju u košarci može im pomoći da se ranije pripreme i barem završe neku od škola/fakulteta na vrijeme kako bi kasnije imali dostojanstven život u svom radu.