Ja se i dalje nadam (uspjehu).
To je barem vidljivo iz mog posta
Nego, što se Stojka tiče, sjetih se kako je ne tako davno otišao u ameriku, rezigniran što nije dobio priliku raditi u (tadašnjem) sustavu i posvetio se sinovljevoj karijeri.
Sad je dospio u sustav, visoko da više ne može. Je li i njega (kojega su mnogi titulirali "moralnom vertikalom") dohvatila mračna strana sile vlasti, ili (i) on smatra da njegov sin ima potencijal za reprezentaciju i stoga ga nije sram? Malo mi je neobično da je dospio do Duke-a (nije baša da tamo ne znaju prepoznati talent), ili je to možda znak da je Coach K zreo za penziju.
Batone, što se djelovanja tiče, ne znam što mi tu možemo? Evo, jednom sam bio poslao dugi mail sada pokojnom tajniku saveza i čovjek me lijepo pozvao na kavu da popričamo. Je li to bilo iz kurtoazije ili ne, ali ja nisam otišao. Bi li što promijenio?
Da pošaljem mail Joki? Što bi mi odgovorio? Što bih ja mogao ponuditi savezu? Toliko stručan da se miješam u struku nisam ni približno, a emocije mogu i sami podgrijavati pregledavanjem vhs kaseta i youtube isječaka.
Da ga pitam zašto npr. Ivan Perinčić nije dobio neku under selekciju (jer baš on je sušta suprotnost urlatorima bez osjećaja za igru)?
Ili, čime je to Kunce zaslužio biti "instruktorom"?
Slažem se sa vjetrom. Tu mogu pomoći samo infitezimalni (jel se tako kaže za jako male?) koračići kroz dulje vremensko razdoblje...tiha voda brege dere...
Jednoumlje pokojnog predsjednika trajalo je predugo, struka je obezglavljena, klubovi plešu između krajnosti neimaštine i razbacivanjem novca na strance koji na dulje staze ne donose pomak nabolje.
I zato, koliko god vidjeli poteza koji su ljigavi (sastav popisa kandidata), neshvatljivih ljudi na bitnim mjestima, toliko se radujem koračićima poput kadetske lige, zavrsnica mladih i Krešinog kupa, jedinstvenoj "premier" ligi koja ima i sponzora. Nadam se jačem Zadru koji bi mogao prvenstvo učiniti zanimljivijim i naravno, kremi svega u vidu reprezentativnog iskoraka. Nadam se iskoraku Splita, daljnjem kaljenju mladih u Šibeniku. Cibona i Cedevita su posebna priča.
A dotle se mogu moliti, nastojati ovdje širiti pozitivu, a možda, tek možda, domino efektom dovesti do toga da neki naš post potakne nekog novinara koji tu dolazi da postavlja prava pitanja. I možda bi se netko bitan mogao zamisliti nad tim pitanjima i odlučiti potražiti odgovore na njih.
[uredio Jotojoto - 06. lipnja 2018. u 11:03]