Vidi cijeli citat
a mi ćemo potrošiti još koju generaciju koja je mogla vratiti HR košarku di joj je misto.
Vidi cijeli citat
E vidiš prijatelju, upravo u ovome i jest problem percepcije.
Mi nešto stariji, koji smo svjedočili košarci koja se nekada na ovim prostorima igrala, kako u klubovima, pa i u reprezentaciji Hrvatske do zadnje medalje 1995. volimo se služiti tom poštapalicom. Novinarima i "novinarima" dobro dođe za potpaljivanje atmosfere pref velika natjecanja.
Međutim, koliko od toga je istina?
Aca Nikolić je neupitni bard košarke na ovim prostorima, koji je odgojio naraštaje i naraštaje prvenstveno srbijanskih trenera, nešto se od toga "prelilo" u Hrvatsku preko klupskih trenera (Bože, Đurovića) koji su imali ključan utjecaj na odgoj hrvatskih reprezentativaca.
Novosel, kao neupitni velikan euro košarke, sada u zasluženoj mirovini, i dalje nastavlja živjeti u prošlosti, ponavlja o 3-mjesečnim pripremama, isko je i njemu konačno doprlo do mozga da nba sve diktira, pa i trajanje priprema (Collangelo u izjavi za sn kaže da to nije samo zrajanje u radnim danima, nego i satima kroz jedan dan!). Nije odgojio nijednog poštenog trenera, a Aco kao poluprodukt je jedino što je ostavio iza sebe. Čosić i Trninić su bili tandem više za otkrivanje i individualni rad s mladim igračima. Jedan je pokoji, drugi je gurnut na margine.
Poanta - Hrvatska je sada upravo tamo gdje joj je mjesto. Talenti su se rađali, na račun genetike, tradicije koja usmjerava tu djecu u taj lijepi sport i pokojeg roditelja zanesenjaka koji je ujedno i trener u nekom nižerangiranom ili školskom klubu. A odnedavno su i menadžeri preuzeli uzde.
Skelin je možda i izbornik po mjeri. Po - nadam se - konačnom oproštaju generacije 80-tih, resetiranje nadanja i očekivanja može omogućiti da se konačno okrenemo radu, a ne gatanju iz graha ili zazivanju nadnaravnih elemenata, kad je istina jednostavna. U Hrvatskoj nema tko učiti djecu da igraju MODERNU košarku, na djelu je uglavnom improvizacija kako bi se pokupile članarine, a kasnije postotci od prodaje.
Što se treba dogoditi da se okrene trend 25-godišnjeg ignoriranja struke, trebao bi reći netko upućeniji i pametniji od mene. Bojim se da je rupa prevelika, navike ovdašnjeg čovjeka nisu okrenute radu i disciplini, te nam preostaje daljnja improvizacija u nadi da će neimaština u domaćim ligašima omogućiti da iskoči neki bekić za reprezentaciju. I da se nadamo da će ovi mladići što su u nba napredovati i imati želju igrati u reprezentaciji, jer bez toga smo u sivilu osrednjosti, gdje i pripadamo.
