Na današnji dan, 1995. godine preminuo je jedan od najvećh sportaša u našoj povijesti. Ža mi je zbog toga što, pošto spadan u ovu mlađu generaciju, nikad nisan imala prilike pratiti Krešu uživo ili izravno na TV-u, al gledala san isječke nekih njegovih utakmica. Svojom igrom je jednostavno očarava publiku, osvojeni trofeji i priznanja sve govore, sigurna san da će živit još puno godina u srcima brojnih ljudi...Valjda će se ljudi iz kluba što prije sjetiti umiroviti njegov broj 11 (ako se ne varan, sad ga Gečevski nosi).
Krešo hvala za sve!

Legendarni zadarski košarkaš rođen je 26. studenoga 1948. godine u Zagrebu, gdje je u dresu KK Cibone i okončao svoju bogatu igračku karijeru.
      Tanak poput trske, visok i dugoruk, Krešo je od prvoga trenutka kada je zakoračio pod koševe, zračio neopisivim loptačkim fluidom. Nadaren, tehnički i taktički nevjerojatno potkovan za tako mlada i tako visokoga igrača, još kao tinejdžer postaje uzdanica i ikona zadarskih navijača. Veoma rano postaje i reprezentativac negdašnje Jugoslavije i započinje slagati rijetku zbirku trofeja: tri europska i dva svjetska zlata, pa opet tri europska i dva svjetska srebra i, naposljetku, jedna europska bronca.
      No, kruna svega su, dakako, olimpijski nastupi. U Ciudad de Mexicu 1968. Ćosić je, premda reprezentativni početnik, već veoma upotrebljiv igrač, na kojeg se trener može osloniti. Osvaja srebrno odličje, a osam godina poslije, u Montrealu, Krešo je već jedan od vodećih igrača selekcije koja je opet poklekla jedino pred Amerikancima. Igre u Moskvi nesumnjivi su vrhunac njegove karijere: ondje će kao kapetan i neprijeporni vođa pobjedničkog sastavaprimiti zlatnu medalju olimpijskog pobjednika.
U međuvremenu se Krešo, nošen žudnjom za novim košarkaškim izazovima i spoznajama otisnuo i na onu stranu Atlantika, gdje je igrajući za momčad Sveučilišta Provo ostavio neizbrisiv trag, kao igrač i kao čovjek. Po povratku u Europu zaigrat će i u Italiji, u Bologni, koja ga pamti kao predvodnika u mnogim uspjesima, a zatim će, na kraju igračke karijere, ugraditi prve opeke u zdanje Ciboninih domaćih i europskih uspjeha. Svoje mjesto Ćosić je dobio i u glasovitom košarkaškom Hall of Fame u SAD.
      Ćosić je bio i uspješan i cijenjen košarkaški trener, a zatim i ugledni promicatelj hrvatskih interesa u našem veleposlanstvu u Washingtonu, gdje ga je i zatekla prerana smrt. U brojnim je anketama proglašen ili najboljim ili jednim od najboljih hrvatskih sportaša stoljeća.

* rođen je 26. studenoga 1948. u Zagrebu
* prvi trofej osvojio je sa 17 godina (prvenstvo sa Zadrom 1965.)
* za reprezentaciju bivše Jugoslavije je odigrao 303 utakmice (rekorder po broju nastupa)
* nastupio je na 4 Olimpijade, 9 EP i 4 SP
* igrao je u sljedećim klubovima: Zadar, Sinudyne, Cibona, Brest, Brigham Young University
* trenirao je splitsku Jugoplastiku, Dietor iz Bologne i AEK
* kao trener vodio je reprezentaciju Jugoslavije 83 puta
* obnašao je dužnost sportskog direktora Zadra
* 6.kolovoza 1967. na utakmici Zadar – BSK 159:103 postigao je 61 koš (18 godina je to bio klupski rekord)
* s 19 godina nastupio za reprezentaciju Europe na Festivalu europske košarke u Beogradu
* prvi Europljanin izabran u All American sastav
* prvi Europljanin na NBA draftu (1973. LA Lakersi)
* umro je 25.svibnja 1995. u Baltimoreu
* sahranjen je 2. lipnja 1995. u Zagrebu
* 30. svibnja 1995. poshumno ga je odlikovao predsjednik RH Franjo Tuđman
* 24.studenoga 1995. posthumno je dobio nagradu Grada Zadra za životno djelo
* krajem 1995. proglašen je najboljim sportašem Hrvatske za razdoblje od 1945. – 1995.
* 5.veljače 1996. uvršten je u "Hall of Fame", košarkašku kuću slavnih
* od 1998. nacionalno kup natjecanje nosi Krešino ime (prvi pobjednik Zadar)
* krajem 2000. Zadar dobio Ulicu Krešimira Ćosića
* 4. travnja 2002. ispred košarkaške dvorane Jazine podignut spomenik Kreši Ćosiću
* 25. svibnja 2005. Krešo dobiva svoj trg u Zagrebu

Klupski trofeji:

* Zadar: prvenstvo 1965., 1967., 1968., 1974.,1975. / kup 1970.
* Cibona: prvenstvo 1982. / kup 1981., 1982., 1983. / kup kupova 1982.
* Sinudyne: prvenstvo Italije 1979., 1980.

Reprezentativni trofeji:

* Olimpijske igre: 1968. Meksiko - srebro
* 1976. Montreal - srebro
* 1980. Moskva – zlato
* Svjetska prvenstva: 1967. Montevideo - srebro
* 1970. Ljubljana – zlato
* 1974. Portoriko – zlato
* 1978. Filipini - zlato
* 1986. Madrid – bronca (kao trener)
* Europska prvenstva: 1969. Napulj – srebro
* 1971. Essen – srebro
* 1973. Badalona – zlato
* 1975. Beograd – zlato
* 1977. Liege – zlato
* 1979. Torino – bronca
* 1981. Prag – srebro
* 1987. Atena – bronca (kao trener)
* Mediteranske igre: 1967. Tunis – zlato
* Prvenstva Balkana: 1967. Skoplje – zlato
* 1969. Solun – zlato
* 1972. Sarajevo – zlato
* 1973. Istanbul – zlato
* 1974. Solun – zlato
* 1977. Skoplje – zlato
* Juniorsko EP: 1966. Porto San Giorgio - srebro