Ja ću samo iznijeti jedan detalj koji (pretpostavljam) kolegi Kukolji nije poznat, a tiče se Roka Ukića i poveznice s generacijom 2010.

Dva ljeta zaredom, 2022. i 2023. okupio je 5 uvjetno rečeno najpotentjijh vansjkih igrača (sina, Vlaića, Garmu, Jurića, Šarina) i pridodao još jednog (prvo ljeto Grgurevićev sin 2012. godište) kod sebe na vikendici u Prvić Šepurini. 

O tome je bio članak na portalu Sportski kod (možda se još može izvući iz njihove arhive).

Uglavnom, tjedan dana su bili kod njega na vikendici, njegova źena im je kuhala, on (pretpostavljam) s njima radio na elementima igre.

Na stranu njegovo trenersko iskustvo prije preuzimanja U16 reprezentacije, ali, tko god ima imalo upliva u temelje adolescetne psihologije, zna da je s tim vršnjačkim okupljanjima tada učinio veliku stvar na planu generiranja prijateljstava i buduće timske kemije (reprezentacije).

Iako iz različitih klubova,  oni i dan danas, kako na utakmicama, tako i na društvenim mrežama, jedni drugima čestitaju, pozdravljaju se srdačnije nego je to uobičajeno između generacijskih suparnika/rivala.

Najbolje se to vidjelo nedavno na turniru u Rumunjskoj gdje je kemija +5. A kad je kemija prava (prvenstveno u obrani) onda ni uspjesi nisu daleko. To se recimo nije vidjelo ljetos na U16 EP i taj mix 2009. i 2010. godišta nije ni blizu djelovao tako homogeno kao sada mix 2010. i 2011. (prvestveno Zlopaša i Vujić ali i neki drugi nadolaze).

Ako je njegov sin na tt planu njegov " proizvod", a očito ima "crtu" kako priči mladima (možda za U16 uzrast i važnije od trenerskog cv-a) onda se možemo nadati dobrim stvarima, počevši od U16 EP ovo ljeto, pa onda i dalje, prvenstveno produkcijom za A vrstu.

Upravo iz svih tih razloga moje uvjerenje je da za ulogu izbornika toj konkretnoj generaciji nema boljeg izbora.