A jbga Tomice, ne moraš biti baš tako ozbiljan.

Valjda si i ti jednom imao 16/17 godina pa se probaj prisjetiti tog motiva i žara da na basketu/haklu dobiješ "zakletog neprijatelja" iz susjednog kvarta.

Ako je netko za zajebanciju i humor onda sam taj. Ozbiljnost me ne krasi. Barem ne na ovakvim mjestima. I da, tolko godina imam da se ne sjecam da sam ikad imao 16/17 🤣 ...ne treba moj raniji komentar doslovno shvatiti, ali naravno da je u konačnici najbitnije iz mlađih kategorija kluba/uzrasta dobiti što više igrača u seniorskom uzrastu.

Iz ove Zadarske kadetske ekipe očekujem Jeraka i Bajkovića u seniorskoj ekipi Zadra. Obojica su atletski jako dobri a Jerak ima sirovi talent dok je Bajković vrlo školovan igrač u oba smjera.

I Žunić bi negdje mogao doći do seniora.

Evo da odgovorim TK na pitanje

Što znaci biti najbolji u kadetima u njihovom prvenstvu?Pa,jednostavno je - znači im isto sto ce i KK Zadru Seniorima znaciti ovogodisnji naslov prvaka...dakle,znači im vjerojatno sve za što su trenirali

Gledaj,jednostavno je

smisao sporta je uglavnom natjecanje,želis bit bilji igrac bolji tim bolja ekipa od protivnika.Zato se i broji rezultat,zato se i igraju utakmice

Kosarku cine i igeaci koji imaju 8,9,10,12,14,15 itd godina,nece svi nastaviti,vrlo mali broj bit ce jedno vrijeme profesionalci,a onda ce se bavit necim drugim

tako ti to ide u svakom sportu.Ne služe sve te lige sva ta natjecanja da bi jednog dana menageri zivjeli od preprodaje igraca nego da bi se ljudi bavili sportom

Usput,bas iz tvog ex kluba pamtim kadete prvake Hrvatske npr.Šarica i Hezonju koji sad nose reprezentaciju Hrvatske

Dakle,vrijedilo je,zar ne?

O tome kako je to izgledalo u mom ex, neko vrijeme pokojnom klubu, vezano za Heza ne bi previše. Uostalom znaš i sam na što je to ličilo. Hez bi postao igrač kakav je postao, a neki drugi se možda nastavili baviti košarkom pa makar na nižim razinama da je imao i 1/4 ovlasti koje je imao. I bez da je često nečim nezadovoljan iz igre treneru dobacivao "što ga je išlo." (op. vjerovatno jednom lopta nije nekoliko sekundi bila kod njega i neko drugi se usudio pogledati koš). Apsolutno i dalje stojim iza toga da je od "golog" rezultata važniji rezultat/razvoj pojedinaca, ali sve ima svoje granice. U Zagrebu ih nije bilo u doba Heza. Dakle, po meni takvo ekstremno forsiranje jednog igrača "nije vrijedilo" truda za sve one iz Hezove generacije. I van svake sportske kulture i zdravog razuma je bilo. Ok, slučaj s Hezom je baš ono bio ekstremno gadljiv/negledjiv/neprobavljiv način stvaranja igrača. Da prostiš, jbo ti trenera koji tako radi ili pristaje tako raditi zbog onih koji mu to narede. Btw, na taj način trener ne može ni malo napredovati jer ne vodi košarkašku ekipu već Super Mario Cirkus.

Još nešto, Pravednik je dobro primijetio da se danas košarkom bave djeca od 8/9 godina starosti/mladosti, igraju i neka svoja natjecanja, mislim od U9, čak mogu igrati i djevojčice s njima ako se ne varam (barem je tako u Zgb), zar je i tu tako bitan natjecateljski naboj i po mogucnosti razvaliti i sumanuto ganjanati rezultat kontra nekih "jadničaka" koji su tek počeli malo trenirati? Il je možda bolje malo više psihološki gledati na sve. Recimo, dobiješ nekoga 80:4, a da si drukčije pristupio utakmici moglo je završiti bubam na pamet 58:16. Onaj prvi/pravi rezultat ne "zvuči" baš motivirajuće za poraženu ekipu. Pa umjesto da njih 10/15 s večim guštom nastave trenirati tih ih ubiješ u pojam. Nisam trener, fala bogu pa nisam, nikad mi to nije bilo biti ni u primislima, bio sam samo košarkaš i logistički vodio neke klubove. Kad sam bio u prilici savjetovao sam trenere u situacijama kad je ekipa igrala protiv puno slabije od sebe da povuče ručnu jer niko nema koristi od 100 razlike. Ili da barem igraju oni koji inače malo igraju ili uopće ne igraju. Osim toga, kao što je slučaj u dosta zemalja u tim bekim najmlađim uzrastima uopće ne bi vodio rezultat. Naeavno, kod nas se rezultat ganja i gdje treba i gdje ne treba.

Ovo, što ti pišeš, je svakako na prvu pa i drugu "ispravno" rezonoranje. U praksi, međutim, više puta viđeno, trener ne može napravit puno, osim da kaže svojim igračima "aj pustite ih", a to onda naravno gubi svaki smisao sporta.Razlike su prevelike, nisu problem ti koji "gaze", nego ovi drugi, koji, pod pritiskom roditelja a i klinaca - igarča/ica,nekad i trenera uporno inzistiraju da igraju utakmice iako ne znaju ni hodati, a kamoli trčati, voditi loptu, dodavati ili neki drugi tehnički element, od kojih je npr.dvokorak znanstvena fantastika

U odbojici ženskoj npr(primjer Maldost Dinamo Olimpik),početnice prvih 8 mjeseci ne igraju čak ni na treningu

usput, bar u U9 i U11 U12 košarci igra se pasarela, dakle jedna petorka u prvoj i jedna petorka u drigoj čevrtini, kasnije trener ako je takva razlika u kvaliteti ostavi na parketu one koji inače malo igraju, nominalno najslabiju petorku, i opet protivnik ni ne stigne do koša. Što da trener tu napravi a da ga ne prozoveš za "ganjanje rezultata"?