1. Tko spominje EP, SP, OI  - mada kolega u postu povise pise da su na EP, SP igrali sa 18 i 19 godina, a za OI 1984 su bili pioniri maleni (na OI 1988 su vec bili 20+)
koliko se sjecam Cosiceva vodjenja repke on je nakon sloma na EP  u Njemackoj 1985 (ispali od CSSR-a) poceo u prvi sastav uvoditi  onu slavnu "juniorsku" selekciju , e sad, to sam napisao "aproksimativno" 17-18 godina ( znam da su igrali usporedno i za seniorsku i za juniorsku ekipu), bili su mladi i neobrijani u svakom slucaju..
Nakon Cosica je Ivkovic preuzeo slicnu naviku pozivanja u reprezentaciju igraca iz mlade selekcije, znam da je Danilovic igrao na EP 1989, a i Komazec je kao vrlo mlad znao ponekad zaigrati za A tim

OK nisu igrali za reprezentaciju sa 17-18 godina igrali su sa 18-19, nije neka preogromna razlika, mada to su podaci kada su igrali na SP, EP  mozda su u kvalifikacijama i prijateljskim igrali za reprezentaciju i godinu ranije

tomic je posebna prica od dana kad je bio kadet i igrao playa, pa potom bio zamjena lalicu, kolovratu, zizic antoniu i nadalje...pitanje je samo hoceli ikad dovoljno ocvrsnuti da svoju igru prenese na najvisi nivo

Cenzurirani tekst na Košarka.hr

Danko Radić

 

 

 

 

Danko Radić se 1993. godine doselio u Zagreb, gdje je otvorio kafić na Branimirovoj tržnici, i tada je počeo razmišljati o preuzimanju Hrvatskog košarkaškog saveza. Odlučio je to napraviti preuzimanjem vlasti u tek organiziranoj košarkaškoj sudačkoj udruzi. Plan je bio vrlo lukav, a sastojao se od toga da se okruži sucima koje je mogao kontrolirati predstavljajući se kao zaštitnik svih sudaca koji su se osjećali ugroženi zbog svoje nacionalne pripadnosti. Tada su jedni počeli prosperirati a drugi su, poput sudaca Zorana Grbca, Stjepana Krajnovića i Davora Nakića, naglo gubili utjecaj i bivali eliminirani. Paralelno Radić jača svoj utjecaj u županijskim organizacijama košarkaškog saveza koje su bitne jer daju delegate za skupštinu HKS-a i odlučuju o svemu. Radić je od 1993. do 1996. godine uspostavio kontrolu nad većinom županijskih organizacija te je 1996. godine odlučio preuzeti vlast nad savezom srušivši Mirka Novosela, a za predsjednika saveza postavio je bankara Antona Kovačeva. Od tada Radić mijenja i postavlja sve predsjednike saveza te su se izredali Franjo Lulić, Damir Skansi, Marijan Hanžeković i Ivan Šuker.
Radić je 2004. i sam postao predsjednik saveza. Mogao je da je htio to postati i ranije, ali i sam Radić je bio svjestan da je obični konobar sa završenom ugostiteljskom školom, neobrazovan i stoga nesiguran u sebe pa je učio uz druge predsjednike. Njegov nastup je i sada slabašan, no u usporedbi s onim prije nekoliko godina, ipak je napredovao. Paralelno kontrolirajući sudačke organizacije i županijske saveze HKS-a, Radića nikada nije napustila želja za menadžerstvom te je 1992. godine pomogao talijanskoj tvrtki Panzeri, proizvođaču sportske odjeće, da se promovira u hrvatskoj košarkaškoj ligi tako što su košarkaški suci nosili njihovu odjeću. Zastupnik tvrtke Panzeri bila je agencija Bastion košarkaškog menadžera Hrvoja Ciketića. Tada počinje suradnja hrvatskih sudaca i Ciketićeve agencije koja nije dokaziva, ali je javna tajna. Naime, suci su tijekom ili nakon utakmica vabili mlade igrače da potpišu za menadžersku agenciju Bastion, a zauzvrat su dobivali sudačku podršku na terenu. O tome su jedini javno progovorili bivši košarkaški sudac Ilija Matijević u jednom novinskom intervjuu 1999. godine te bivši reprezentativac Veljko Mršić. Mršić je u novinskom intervjuu rekao kako mu je upravo Danko Radić 1993. godine nudio da potpiše za jednu agenciju što je Mršić odbio. Zbog tih izjava Radić je nedavno tužio Mršića i taj je sudski proces u tijeku. Ljubav između sudaca i agencije Bastion trajala je do 1997. godine kada je “suradnja” prekinuta pa se Radić, zajedno s prijateljem iz Šibenika i sucem Goranom Urukalom dosjetio jadu. Njih su dvojica preuzeli klub Varoš u Šibeniku iza kojeg nisu formalno stajali, ali su ga financirali. Cilj je bio privući mlade koji bi se kasnije mogli prodati. Tako je, primjerice, 1997. godine iz Karlovca u Varoš doveden Brane Josipović, tada najbolji hrvatski kadet, koji je kasnije prodan u Sloveniju, a zatim u Mađarsku. Josipović je bio igrač agencije Bastion. Radić je menadžerske ambicije želio ostvariti i surađujući s agencijom XL čiji su vlasnici Robert Jablan i Danko Drakulić. Prije dvije godine dosta se pisalo da su igrači ucijenjeni prelaskom u agenciju XL da bi zauzvrat igrali za reprezentaciju, ali to nikada nije dokazano osim u slučaju Krešimira Lončara čiji je otac rekao da mu je igranje za reprezentaciju bilo uvjetovano potpisom za agenciju XL. Kako je nakon uspostavljanja Radićeve vlasti u savezu došlo do pada kvalitete hrvatske košarke, Radiću je bila dobrodošla ideja o formiranju regionalne košarkaške lige koja je u svojoj prvoj sezoni 2001/02. nazvana Goodyear liga. U finalu su igrali Olimpija i Krka, a upravo je Krka u polufinalu pobijedila Cibonu koja se žalila na grozno suđenje gdje je jedan od sudaca bio Dubravko Muhvić, kum Danka Radića. Trener Krke bio je Neven Spahija, Šibenčanin i prijatelj Danka Radića s kojim je navodno u rodbinskoj vezi jer Radićeva sestra nakon udaje nosi prezime Spahija te ga je Radić doveo u Cibonu. Usred te sezone Cibona je prekinula suradnju sa Spahijom koji prelazi u Krku. Iznenada, Krka prosperira, pod Spahijom doživljava samo jedan poraz u Goodyear ligi i to u nebitnoj utakmici posljednjeg kola regularnog dijela te dolazi, preko Cibone, čak do finalne utakmice u Final Four.
Radić je time poručio Ciboni kako se nisu smjeli odreći njegovog prijatelja Spahije te ih je kaznio skandaloznim suđenjem u polufinalnoj utakmici. Uvijek sklon HDZ-u, Radić nikada nije bio član ni jedne stranke, pa ni HDZ-a. Međutim, u podjeli na struje između Pašalića i Sanadera, 2003. godine odabrao je Pašalića i to mu je bila velika greška. Stoga je Radićeva najvažnija politička misija bila dodvoravanje HDZ-u kako ne bi izgubio moć u košarkaškom savezu. Tada se sjetio kako bi to bilo najbolje napraviti preko ženske košarke. Uspostavio je kontakte s Darkom Milinovićem, potpredsjednikom Hrvatskog sabora, članom predsjedništva HDZ-a i predsjednika HDZ-a Ličko-senjske županije kojem bi dobro došao sportski uspjeh. Gospić i županija nisu imali sportskih uspjeha osim ulaganja u ženski košarkaški klub Gospić. Radić je odmah ponudio pomoć i uvjerio svog prijatelja Gorana Urukala da mu supruga, košarkašica Vanda Baranović-Urukalo i najbolja košarkašica Šibenika, prijeđe u Gospić što je ona i napravila. U prvoj sezoni, nakon susreta Radića i Milinovića 2004. godine, Gospić odmah postaje prvak Hrvatske i prvak regionalne ženske Trocal lige. Bio je to početak povratka Radića u okrilje HDZ-a, ali je time stvorio i novog neprijatelja, Josipa Stojanovića Jollyja, vlasnika konkurentskog ženskog šibenskog kluba Šibenka Jolly JBS. Kada je Radić shvatio da mu je Stojanović opasan protivnik, odlučio se na primirje, a pomirba sa Stojanovićem donijela mu je nove poslovne uspjehe. Naime, Radić nikada nije napustio trgovačke vode te je preko svoje tvrtke Mihovil zastupao talijansku prehrambenu tvrtku Granoro, najpoznatiju po svojim tjesteninama. Službeno tvrtku vodi njegov posinak Alen Belamarić, i ta je tvrtka do prije godinu i pol dana bila registrirana na adresi Andrije Žaje 10, što je adresa Radićevog stana, da bi se kasnije adresa promijenila. Kako je Stojanovićeva tvrtka Jolly dio trgovačkog lanca CBA Radiću je bilo u interesu da se pomiri s njim kako bi se tjestenine Granoro, ali i drugi proizvodi koje je uvozio, prodavale u CBA dućanima, do čega je i došlo. Nije to jedini način poslovanja tvrtke Mihovil, poznato je da su košarkaški suci na svojim putovanjima funkcionirali i kao trgovački putnici koji nude daljnju prodaju Granoro proizvoda. Međutim, najskandalozniji način prodaje prehrambenih proizvoda bila je kompenzacija s hotelima u kojima je bila smještena hrvatska reprezentacija.
Temelj svoje snage, kontrole nad sucima, Radić je pojačao postavivši suce u županijske organizacije košarkaškog saveza i to većinom na mjesta tajnika, ali faktički s ovlastima predsjednika. Tako je tajnik dubrovačke organizacije Dragan Medan, splitske Damir Basarić, zadarske Milan Čanković, u riječkoj županiji Zoran Pjevalica, sve sudac do suca iako Zakon o sportu zabranjuje da suci sudjeluju u radu Saveza tri godine nakon prestanka suđenja. Postoje i druge metode poput razmjene glasova za izbornička mjesta pa je tako Goran Caktaš iz Sinja i trener lokalnog kluba Alkar postao izbornik reprezentacije do 20 godina, a u zamjenu će Radić dobiti podršku iz splitskog zaleđa. U Dubrovniku Radić ima podršku jer je prije četiri mjeseca za izbornika reprezentacije do 18 godina izabran Darko Kunce, trener lokalnog kluba Dubrovnik, koji je prije toga bio trener reprezentacije do 16 godina i koja nije imala uspjeha na Europskom prvenstvu 2005. godine. Klinci su narasli, ali će ih voditi isti, neuspješni, izbornik. Uz tako dobru organizaciju i slabu oporbu, Radić s lakoćom vodi košarkaški savez.
Jedina oporba pojavila se u Zagrebu gdje je smijenjen Marijan Hanžeković, dotadašnji predsjednik Zagrebačkog saveza, i postavljena Ljiljana Kuhta-Jeličić, zamjenica gradonačelnika Bandića. Bio je to šok za Radića, ali organizacije te smjene prihvatili su se poduzetnik Emil Tedeschi, vlasnik KK Cedevita i grupa košarkaša nazvana G92. Tedeschi ima velike ambicije s klubom, u kratkom roku ga je ustrojio na profesionalan način i ulaže velik novac kako bi klub ušao u regionalnu ligu. Kao što je poznato, u tu ligu ulaze Cibona, Zadar i Zagreb kao tri najjače momčadi, dok je za četvrto mjesto velika borba i sada ga je dobio Split. Tedeschi je želio da to bude njegova Cedevita, ali njegov klub izgubio je nekoliko utakmica hrvatske lige zbog pogrešaka sudaca. Shvaćajući otkud puše vjetar, odnosno da suci na čelu s Radićem određuju četvrtu hrvatsku momčad u regionalnoj ligi prema vezama i poznanstvima, Tedeschi je odlučio maknuti Radićeve ljude iz Zagrebačke županije u čemu je i uspio na posljednjoj skupštini. Međutim, to nije dovoljno da se makne Radića s mjesta predsjednika Saveza. Radić ima čvrsto uporište i u Hrvatskom olimpijskom odboru jer je zajedno sa Zoranom Gopcem lobirao na posljednjim izborima za Zlatka Matešu koji je tijesno pobijedio, a takve se usluge ne zaboravljaju. S obzirom da nije ugrožen, Radić ima nove planove. Jedan od većih je dobivanje vojarne Minersko u Šibeniku uz tisuće hektara zemlje koje ga okružuje na koncesiju od Ministarstva obrane. Cilj je preseliti postojeću košarkašku akademiju iz Poreča u Šibenik, dodatno izgraditi hotele i dvorane i kontrolirati financijski izdašnu instituciju jer klinci koji žele trenirati u Akademiji plaćaju svoje sudjelovanje. Radić je u akciju dobivanja vojarne i zemljišta krenuo još 2001. godine, ali ga je tada odbio Krunoslav Mazalin, Šibenčanin koji je bio pomoćnik ministra, da bi ga odbila i sadašnja vlast. Dok ne riješi taj problem Radić ulaže svoj novac u nekretnine. Prvi novac uložio je 2003. u gradnju zgrade s 18 apartmana u Rogoznici koju je prodao. Trenutno na istoj lokaciji gradi još jednu, a u planu mu je izgradnja takve zgrade i na Ugljanu. U tim poslovima udružio se sa sportskim direktorom košarkaškog kluba Široki Prima pivo Josipom Kožulom, a taj klub natječe se u regionalnoj košarkaškoj ligi.

 

Postavljanje Josipa Vrankovića za izbornika muške A nacionalne vrste posljednji je primjer iz kojeg je bilo vidljivo kako Danko Radić na legalan i demokratski način provodi svoje, despotske odluke. Predsjednik HKS-a na takav način hrvatsku košarku vodi već gotovo 15 godina. Radićeva vlast u hrvatskoj košarci je neupitna. On nema opoziciju, jer je u cijeli projekt vođenja saveza ušao sustavno. Stvorio je neuništive temelje svoje vlasti instalirajući ljude iz sudačke organizacije u županijske saveze, a oni čine glasačku mašineriju na Saboru HKS-a. Radić u hrvatskoj košarci može napraviti ili značajno utjecati na apsolutno sve odluke. Na bilo koju poziciju u savezu može postaviti svoje kandidate, jer je u svim tijelima osigurao natpolovičnu većinu, može progurati bilo kakav zakon ili odredbu. Primjerice, današnjim A-2 ligašima nametnuto je da u momčadi i na parketu imaju najmanje jednog juniora (1993. god. i mlađeg). Ako taj ispadne s pet osobnih pogrešaka, mora ga zamijeniti junior. Ako ga nema, momčad nastavlja utakmicu s četiri igrača! Uoči sezone klubovi su pripremali pobunu, prijetili da neće početi natjecanje. Danas šute i igraju.

Takvih je primjera nebrojeno. Svi se potezi opravdavaju otrcanom devizom “za boljitak hrvatske košarke”. Ako eksperiment uspije, Radić je uvijek spreman primiti čestitke za sjajno odrađen posao, ako propadne - nikom ništa. Ionako o tome nije odlučivao Radić, već legalno izabrani članovi Sabora, Upravnog odbora, Stručnog savjeta…. Da sada ne nabrajamo te klaunove u stručnom savjetu jer, “i sami ih znate"!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovi tvrtke Mihovil:

 

UGOVOR iz kojeg se vidi da je HKS boravak reprezentacije u hotelu dijelom plaćao robom tvrtke Mihovil. Nacional je u posjedu dvaju dokumenata iz kojih se vidi da je u ožujku 2004. i lipnju 2005. godine HKS potpisao ugovor s hotelom Panonija iz Siska. U prvom slučaju iz ugovora se vidi da će 40 posto ugovorenog iznosa u robi platiti tvrtka Mihovil, a u drugom slučaju će tvrtka Mihovil platiti u robi 50 posto ugovorenog iznosa. Formalni vlasnik tvrtke Mihovil je Alen Belamarić, posinak Danka Radića. U stvarnosti to znači da Danko Radić iz HKS-a plaća nakon toga Danku Radiću, odnosno svom posinku Alenu Belamariću, troškove isporučene robe. Tvrtka Mihovil je do prije godinu i pol dana bila registrirana na adresi Andrije Žaje 10, što je adresa Radićevog stana, da bi se kasnije adresa promijenila.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prljavi posao Danka Radića: Šef HKS-a reketari klubove i suce kako bi spasio svoj časopis

 

 

Šef Hrvatskog košarkaškog saveza prvoligaškim je klubovima povećao obveznu kotizaciju, a zauzvrat svaki klub dobiva određenu količinu magazina "Hrvatska košarka", dok prvoligaški suci imaju obvezu prodati određenu količinu godišnjih pretplata na magazin, što je uvjet da i dalje mogu suditi na utakmicama.

Hrvatski košarkaški savez (HKS) na čelu s predsjednikom Dankom Radićem na sve moguće načine pokušava prodavati svoj mjesečni časopis "Hrvatska košarka". Nakon što prodaja na kioscima nije krenula niti približno očekivanjima, Radić i njegova desna ruka u HKS-u Srđan Dožai navodno su došli na briljantnu ideju - odlučili su iskoristiti svu moguću infrastrukturu saveza, trenere, suce i klubove kako bi sistemom takozvane "poluprisilne pretplate" prodali što više primjeraka magazina "Hrvatska košarka". Tako smo iz neimenovanog izvora saznali da je prvoligaškim klubovima povećana obvezna kotizacija, a zauzvrat svaki klub dobiva određenu količinu magazina "Hrvatska košarka", navodno 20 primjeraka. Taj prijedlog i službeno su podržali svi klubovi na sastanku Udruge prvoligaških klubova. Uz to, prvoligaški suci imaju obvezu prijateljima, rodbini ili poznanicima prodati određenu količinu godišnjih pretplata na magazin po cijeni od 240 kuna, 12 brojeva po 20 kuna. To je navodno uvjet kako bi i dalje mogli suditi na utakmicama. Kako je suđenje više nego dobro plaćen honorarni posao (800 kuna neto po utakmici u prvom dijelu sezone, odnosno 1100 kuna u Ligi za prvaka), neki suci čak su i sami odlučili financirati službeni magazin HKS-a. Na kraju priče, sve su strane zadovoljne. Predsjednik HKS-a Danko Radić, kojem je vrlo stalo da časopis opstane u ovim teškim vremenima, suci koji u miru mogu raditi svoj dobro plaćeni honorarni posao, a zadovoljni su i klubovi jer se o njima piše samo u superlativima.

U cijelosti prenosimo kompromitirajuće pismo koje kruži internetom:

Pozdrav društvo!

Imam jednu obavijest za vas. Naime, vjerojatno znate da naš košarkaški savez financira tiskanje magazina „Hrvatska košarka“, a kako im prodaja ne ide baš kako su zamislili, angažirali su prvoligaške suce da traže kupce. Jučer me zvao prvoligaški sudac (podaci poznati uredništvu) koji mora pod hitno pronaći još tri nova pretplatnika i pitao me da mu pomognem. Uglavnom, toliko mu je hitno da će svima koji se jave platiti 50% godišnje pretplate koja iznosi 240 kn. To znači da ako ste zainteresirani možete se pretplatiti za 120 kn u što je uračunata i poštarina. Za one koji ga nisu vidjeli, časopis je stvarno kvalitetan, meni osobno draži od „Super košarke“ jer je naglasak stavljen puno više na hrvatsku i europsku košarku, a manje na NBA

NACIONAL:

Vidi: http://www.nacional.hr/clanak/78162/kasun-govorili-su-mi-da-sam-stari-konj-pa-nemam-sto-razgovarati-s-vrankovicem

20.02.2010. / 21:05

Autor: Vladimir Radičević

NACIONAL:

Objavljeno u Nacionalu br. 734, 2009-12-08

http://www.nacional.hr/clanak/73117/ni-karamarko-ne-moze-srusiti-radica

Autor: Dean Sinovčić

S MINISTROM Radić (prvi desno) s bivšim predsjednikokm Cibone Božom Miličevićem i ministrom unutarnjih poslova i potpredsjednikom HKS-a Tomislavom Karamarkom na utakmici KK Zagreb, kojem je Karamarko na čeluOdlukom da za novog izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije nakon Jasmina Repeše postavi Josipa Vrankovića, trenera s malo iskustva, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Danko Radić nastavio je s autokratskim ponašanjem koje hrvatskoj košarci već godinama ne daje rezultate. Ovaj put ne samo da je štitio osobne interese i odbacio sve one koji su mu se u posljednje vrijeme suprotstavljali, nego je izabrao Vrankovića prekršivši HKS-ov Pravilnik o državnim reprezentacijama kojim se određuje kako se bira izbornik reprezentacije. Naime, u članku 36. kaže se, među ostalim, da za izbornika muške seniorske reprezentacije može biti imenovana osoba koja ispunjava tri uvjeta, a jedan od ta tri uvjeta je “da ima zapažene rezultate u radu s vrhunskim momčadima”.

---

Vranković ih nema, on je trenersku karijeru počeo u Širokom Brijegu te je s istoimenom momčadi 2007. bio prvak BiH. Zatim je postao trener Cibone, ali je nakon četiri mjeseca dobio otkaz, da bi u sezoni 2008./09 ponovno bio trener Širokog Brijega, ali je prije kraja sezone dao ostavku. Nakon toga, početkom srpnja, bio je izbornik B reprezentacije Hrvatske, koja je na Mediteranskim igrama osvojila zlato. Nitko osim Danka Radića ne smatra osvajanje zlata na Mediteranskim igrama osobitim uspjehom. Uostalom, uvjet je postavljen u množini, tražilo se više zapaženih uspjeha s više momčadi koje Vranković nema. Taj isti pravilnik kaže kako izbornik može biti razriješen prije kraja mandata ako, među ostalim, “svojim djelovanjem narušava ugled hrvatske košarke, Hrvatskog košarkaškog saveza, a posebice ugled Republike Hrvatske”.

Kako će se Vranković ponašati, tek ćemo vidjeti, ali on je svojim djelovanjem već davno narušio ugled hrvatske košarke. On je 1997. još kao aktivan igrač u splitskom baru “Picasso” nogom u glavu pogodio novinara Juricu Radića jer nije bio zadovoljan kako je ovaj pisao o njegovoj igri. Radić ga je tužio, proces se odugovlačio jer je Vranković izbjegavao dolazak na ročišta, da bi 2000. bio osuđen na četiri mjeseca zatvora, uvjetno na godinu dana. Međutim, sve je to nebitno za Danka Radića koji smatra da je on najzaslužniji za svaki uspjeh hrvatske košarke, pa i za šesto mjesto na proteklom Europskom prvenstvu u košarci u Poljskoj, čime je Hrvatska osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu sljedeće godine u Turskoj.

Ljudi iz košarke s kojima smo proteklog tjedna razgovarali potvrdili su za Nacional, s obiljem sarkazma, kako je Radić, bivši košarkaški sudac, doista najzaslužniji za osvajanjem šestog mjesta na europskom prvenstvu jer bi bez njega reprezentacija bila lošije plasirana. Prema njihovim navodima, Radić smatra kako su dvije ključne pobjede na EP-u, ona na početku protiv Izraela i ona protiv Rusije za odlazak na SP, njegova zasluga. U obje je jedan od sudaca bio Radićev prijatelj Zoran Šutulović iz Crne Gore, a dovoljno je podsjetiti se kako su se košarkaši Izraela žalili nakon utakmice da su suci pomogli Hrvatskoj. Našim sugovornicima nije jasno kako je Šutulović mogao suditi utakmice hrvatske reprezentacije ako je poznato da je on sudac NLB regionalne lige te mu je Danko Radić, kao sportski direktor NLB lige, zapravo šef. S takvim razmišljanjem Radić se tijekom EP-a ponašao podcjenjivački prema izborniku Jasminu Repeši te njegovu pomoćniku Draženu Anzuloviću.

JOSIP VRANKOVIĆ postao je izbornik iako ne ispunajva jedan od tri uvjeta Pravilnika, "da ima zapažene rezultate u radu s vrhunskim momčadima". On je karijeru trenera započeo u Širokom Brijegu i 2007. je bio prvak BiH. Zatim je postao trener Cibone, ali je brzo dobio otkaz. Opet se vratio u Široki Brijeg, ali je prije kraja sezone dao ostavkuViše izvora potvrdilo nam je da je Radić i nakon treninga objašnjavao igračima kako trebaju igrati i time zadirao u posao izbornika i njegova pomoćnika. Repeša i Anzulović neko su vrijeme to trpjeli, sve dok Radić nije napustio jednu utakmicu nezadovoljan nekim Repešinim izmjenama. Tada mu je, kako doznajemo, Anzulović otvoreno rekao da narušava atmosferu u momčadi umjesto da radi na njezinu jedinstvu. Bila je to kobna pogreška jer je Anzulović morao znati da Radić ne trpi neistomišljenike. A Anzulović je već otprije imao velik minus kod Radića. Radić je upravo od njega, a ne od Vrankovića, tražio da bude izbornik B reprezentacije na Mediteranskim igrama, na čemu se Anzulović, zbog privatnih i poslovnih problema, zahvalio. Kako se Radića ne odbija, a još manje mu se suprotstavlja, već tada, u rujnu, bilo je jasno da Anzulović neće biti novi izbornik iako je to Radić najavljivao. Postupak izbora novog izbornika izgleda ovako: Stručni savjet HKS-a predlaže Upravnom odboru HKS-a novog izbornika, ali njihov prijedlog nije obvezujući za Upravni odbor koji ima 11 članova a na čijem je čelu također Danko Radić.

Predsjednik Stručnog savjeta je Bojan Matković, profesor s Kineziološkog fakulteta. Razgovarajući o Matkoviću naši sugovornici su nam dali nevjerojatnu informaciju koju nismo mogli provjeriti - da je Radić navodno prije nekoliko godine diplomirao na Kineziološkom fakultetu, i to kod Matkovića. Kad smo sugovornicima rekli da to nije nigdje objavljeno, rekli su nam: "A zamisli sramote da se to objavi." Na sjednici Stručnog savjeta jedino se bivši košarkaš Zadra i Cibone Ivan Sunara suprotstavio ideji da se Josip Vranković predloži za novog izbornika, te je on predložio Anzulovića. Smatra se da je Sunara, koji je sada trener, tako postupio jer mu u HKS-u nisu ispunili obećanja da će postati trener barem neke od mlađih reprezentacija. Prijedlog Stručnog savjeta proslijeđen je na sjednicu Upravnog odbora, gdje je jedna od članica Branka Matković, supruga Bojana Matkovića. Dakle, suprug predlaže, supruga usvaja. Članstvo u upravnom odboru HKS-a je šaroliko, uz predsjdnika Radića dva su potpredsjednika, Tomislav Karamarko i Božidar Longin. Iako je Karamarko poznat kao ministar unutarnjih poslova, on je prije deset godina postao član upravnog odbora košarkaškog kluba Zagreb, poslije njegov potpredsjednik, ali danas figurira zapravo kao prvi čovjek kluba.

Prije dvije godine, dok je bio šef SOA-e, postao je potpredsjednik upravnog odbora HKSa, na istoj sjednici na kojoj je Radić ponovno izabran za predsjednika, i to sa stopostotnom podrškom. Radić je znao da je dobro imati uza se osobu na tako važnoj funkciji te mu je zahvalio godinu dana kasnije, u ljeto 2008. KK Zagreb nije trebao igrati NLB ligu u sezoni 2008./09., ostala je jedna pozivnica za koju se predviđalo da će je dobiti klub iz Bosne i Hercegovine. Odjednom neočekivani preokret - Zagreb dobiva pozivnicu i igra NLB ligu, a prijateljstvo Radića i Karamarka je učvršćeno. Uskoro je Karamarko shvatio kako Radić funkcionira, naročito kad je nedavno Radić ponudio Karamarku da Zagreb kupi dvojicu igrača Šibenke, koju kontrolira Šibenčanin Danko Radić, Miru Bilana i Luku Petkovića. Kada je Karamarko to odbio, Radić se naljutio na njega. Karamarko se, s druge strane, naljutio na Radića, kako smo doznali, kad je doznao da će Josip Vranković, a ne Dražen Anzulović, biti novi izbornik hrvatske reprezentacije. Međutim, Nacionalovi sugovornici kažu da se Karamarko ne može nositi sa sposobnošću manipulacije Danka Radića, a i da se usluga oko pozivnice Zagrebu za igranje u NLB ligi ne zaboravlja tek tako. Još su dvojica članova UO-a bila za Anzulovića, Mihovil Nakić, sportski direktor Cibone, i Josip Stojanović, vlasnik ženskog košarkaškog kluba Jolly JBS Šibenik, koji ima povijest svađanja i mirenja s Radićem, a koji mu sada ne može oponirati jer tada teško može očekivati da će biti prvak. Ostatak članova Upravnog odbora koji je glasovao za Josipa Vrankovića je zanimljiv.MANIPULACIJA Radić je nedavno ponudio Karamarku da Zagreb kupi dvojicu šibenskih igrača, ali je on to odbio. Karamarko se naljutio na njega i kad je doznao da Dražen Anzulović neće biti izbornik, ali ni on se ne može boriti s Radićevom manipulacijom

Drugi potpredsjednik je Božidar Longin, diplomirani inžinjer šumarstva, bivši zadarski dožupan za kojeg se pročulo kad je prije deset godina nokautirao opernog pjevača Borisa Martinovića na jedrenjaku "Mihovil", vlasništvu Danka Radića. Među članovima odbora je i Nikola Rukavina, bivši košarkaški sudac koji je donedavno bio član uprave HEP-a koja je nedavno smijenjena zajedno s predsjednikom Ivanom Mravkom. Rukavina je u Upravni odbor HKS-a dospio kao prijatelj ministra zdravstva Darka Milinovića, koji je u jako dobrim odnosima s Radićem. Osim Radića, Karamarka, Nakića, Stojanovića, Longina, Rukavine i Branke Matković članovi Upravnog odbora još su Ante Kardum, čiji brat Ivica Kardum vodi košarkaški klub Svjetlost Brod, Mladen Koščak, bivši ne osobito značajan košarkaški sudac, Goran Fabris i Dražen Dogan. S Radićevom odlukom da ne postavi Anzulovića za izbornika nisu se složili ni njegovi bliski sportski prijatelji. Radić je u Hrvatskom olimpijskom odboru dio one skupine koja podržava predsjednika Zlatka Matešu, a njegovi istomišljenici iz HOO-a i sportskih krugova razgovarali su s njim kako bi ga pokušali uvjeriti da promijeni mišljenje. Radić se nije dao, individualnost Anzulovića ne bi najbolje sjela njegovu vođenju hrvatske košarke. Prijateljstvo Vrankovića i Radića traje već dugo. Vranković je blizak Radiću zato što je tijekom svoje igračke karijere bio dio menadžerske agencije Bastion koja je u vlasništvu Hrvoja Ciketića, prijatelja Danka Radića.

Radića su uvijek zanimali menadžerski poslovi pa je još 1992. pomogao talijanskoj tvrtki Panzeri, proizvođaču sportske odjeće, da se promovira u hrvatskoj košarkaškoj ligi tako što su košarkaški suci nosili njihovu odjeću. Zastupnik tvrtke Panzeri bila je agencija Bastion. Nakon što je Upravni odbor prihvatio prijedlog Stručnog savjeta i izabrao Vrankovića, Radić je počeo manipulirati javnošću, iznenađenom postavljanjem neiskusnog trenera na izborničko mjesto. Prvo je rekao da je dosadašnji izbornik Repeša bio protiv Anzulovića, što je Repeša demantirao. Zatim je rekao da će Neven Spahija, bivši izbornik i prijatelj Danka Radića, biti mentor Vrankoviću, a onda je to Spahija demantirao. Zatim je objavljeno kako je Vranković rekao da je zvao Tonija Kukoča jer ga želi uključiti u rad reprezentacije, a kad se Kukoč na pristojan način zahvalio, krivcima su proglašeni novinari koji su pogrešno prenijeli tu informaciju. Iako se ponekad čini da, uz takve metode, Radić mora napustiti hrvatsku košarku, svi Nacionalovi sugovornici rekli su da su njegova lukavost i sposobnost snalaženja u mutnim igrama takvi da ćemo ga još dugo gledati kao apsolutnog vladara.

NACIONAL:

Objavljeno u Nacionalu br. 607, 2007-07-03

http://www.nacional.hr/clanak/35790/vlastodrzac-hrvatske-kosarke

Autor: Dean Sinovčić

Prošlog tjedna u Vodicama Radić je, kao i prije dvije i pol godine, izabran za predsjednika HKS-a, a dobio je stopostotni broj glasovaU subotu je u Vodicama održan Sabor Hrvatskog košarkaškog saveza na kojoj je za predsjednika ponovno, kao i prije dvije i pol godine, izabran bivši košarkaški sudac Danko Radić i to sa stopostotnim brojem glasova. Svih 70 prisutnih delegata glasovalo je za njega. Radić već desetak godina manipulira i mutnim igrama vodi Savez što iz sjene, što iz prvog plana. U tih desetak godina hrvatska košarka izgubila je pozicije u europskoj i svjetskoj košarci, ne igra na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, klubovi ne postižu rezultate ni na europskim natjecanjima, ali Radić i dalje čvrsto sjedi u fotelji predsjednika, a nisu ga uspjeli srušiti ni najbolji hrvatski košarkaši koji su to pokušali prije godinu i pol dana organizirani u grupu Generacija ‘92. Radić je i tada pokazao svoju moć, kao i sada kada se suprotstavlja Zakonu o sportu po kojem bivši sudac ne može obavljati funkcije u Savezu daljnje tri godine. Radić se oprostio od suđenja u lipnju 2005. godine, ali se i pored toga sada ponovno kandidirao za predsjednika tvrdeći da ne krši Zakon o sportu i da je zakon nejasan. Njegova opsjednutost vlašću i dobro organizirani podanici u Hrvatskom košarkaškom savezu drže ga na vlasti, ali su neki od njih anonimno ipak pristali govoriti o Radićevim mutnim igrama.

Radić se 1993. doselio u Zagreb, gdje je otvorio kafić na Branimirovoj tržnici, i tada je počeo razmišljati o preuzimanju Košarkaškog savez. Odlučio je to napraviti preuzimanjem vlasti u tek organiziranoj košarkaškoj sudačkoj udruzi. Plan je bio vrlo lukav a sastojao se od toga da se okruži sucima koje je mogao kontrolirati predstavljajući se kao zaštitnik svih sudaca koji su se osjećali ugroženi zbog svoje nacionalne pripadnosti. Tada su jedni počeli prosperirati a drugi su, poput sudaca Zorana Grbca, Stjepna Krajnovića i Davora Nakića, naglo gubili utjecaj i bivali eliminirani. Paralelno Radić jača svoj utjecaj u županijskim organizacijama Košarkaškog saveza koje su bitne jer daju delegate za skupštinu HKS-a i odlučuju o svemu. Radić je od 1993. do 1996. godine uspostavio kontrolu nad većinom županijskih organizacija te je 1996. godine odlučio preuzeti vlast nad Savezom srušivši Mirka Novosela, a za predsjednika Saveza postavio je bankara Antona Kovačeva. Od tada Radić mijenja i postavlja sve predsjednike Saveza te su se izredali Franjo Lulić, Damir Skansi, Marijan Hanžeković i Ivan Šuker.

---

Radić je 2004. i sam postao predsjednik Saveza. Mogao je da je htio to postati i ranije, ali naši sugovornici kažu kako je Radić bio svjestan da je obični konobar sa završenom ugostiteljskom školom, neobrazovan i stoga nesiguran u sebe pa je učio uz druge predsjednike. Njegov nastup je i sada slabašan, no u usporedbi s onim prije nekoliko godina, ipak je napredovao. Paralelno kontrolirajući sudačke organizacije i Županijske saveze HKS-a, Radića nikada nije napustila želja za menadžerstvom te je 1992. godine pomogao talijanskoj tvrtki Panzeri, proizvođaču sportske odjeće, da se promovira u hrvatskoj košarkaškoj ligi tako što su košarkaški suci nosili njihovu odjeću. Zastupnik tvrtke Panzeri bila je agencija Bastion košarkaškog menadžera Hrvoja Ciketića. Tada počinje suradnja hrvatskih sudaca i Ciketićeve agencije koja nije dokaziva, ali je javna tajna. Naime, suci su tijekom ili nakon utakmica vabili mlade igrače da potpišu za menadžersku agenciju Bastion, a zauzvrat su dobivali sudačku podršku na terenu. O tome su jedini javno progovorili bivši košarkaški sudac Ilija Matijević u jednom novinskom intervjuu 1999. godine te bivši reprezentativac Veljko Mršić. Mršić je u novinskom intervjuu rekao kako mu je upravo Danko Radić 1993. godine nudio da potpiše za jednu agenciju što je Mršić odbio. Zbog tih izjava Radić je nedavno tužio Mršića i taj je sudski proces u tijeku. Ljubav između sudaca i agencije Bastion trajala do 1997. godine kada je “suradnja” prekinuta pa se Radić, zajedno s prijateljem iz Šibenika i sucem Goranom Urukalom dosjetio jadu. Njih su dvojica preuzeli klub Varoš u Šibeniku iza kojeg nisu formalno stajali, ali su ga financirali. Cilj je bio privući mlade koji bi se kasnije mogli prodati. Tako je, primjerice, 1997. godine iz Karlovca u Varoš doveden Brane Josipović, tada najbolji hrvatski kadet, koji je kasnije prodan u Sloveniju, a zatim u Mađarsku. Josipović je bio igrač agencije Bastion. Radić je menadžerske ambicije želio ostvariti i surađujući s agencijom XL čiji su vlasnici Robert Jablan i Danko Drakulić. Prije dvije godine dosta se pisalo da su igrači ucijenjeni prelaskom u agenciju XL da bi zauzvrat igrali za reprezentaciju, ali to nikada nije dokazano osim u slučaju Krešimira Lončara čiji je otac rekao da mu je igranje za reprezentaciju bilo uvjetovano potpisom za agenciju XL.

MINISTAR IVAN ŠUKER daje podršku Danku RadićuKako je nakon uspostavljanja Radićeve vlasti u Savezu došlo do pada kvalitete hrvatske košarke, Radiću je bila dobrodošla ideja o formiranju regionalne košarkaške lige koja je u svojoj prvoj sezoni 2001/02. nazvana Goodyear liga. U finalu su igrali Olimpija i Krka, a upravo je Krka u polufinalu pobijedila Cibonu koja se žalila na grozno suđenje gdje je jedan od sudaca bio Dubravko Muhvić, kum Danka Radića. Trener Krke bio je Neven Spahija, Šibenčanin i prijatelj Danka Radića s kojim je navodno u rodbinskoj vezi jer Radićeva sestra nakon udaje nosi prezime Spahija te ga je Radić doveo u Cibonu. Usred te sezone Cibona je prekinula suradnju sa Spahijom koji prelazi u Krku. Iznenada, Krka prosperira, pod Spahijom doživljava samo jedan poraz u Goodyear ligi i to u nebitnoj utakmici posljednjeg kola regularnog dijela te dolazi, preko Cibone, čak do finalne utakmice u Final Four. Naši izvori tvrde da je Radić time poručio Ciboni kako se nisu smjeli odreći njegovog prijatelja Spahije te ih je kaznio skandaloznim suđenjem u polufinalnoj utakmici.

Uvijek sklon HDZ-u, Radić nikada nije bio član ni jedne stranke, pa ni HDZ-a. Međutim, u podjeli na struje između Pašalića i Sanadera, 2003. godine odabrao je Pašalića i to mu je bila velika greška. Stoga je Radićeva najvažnija politička misija bila dodvoravanje HDZ-u kako ne bi izgubio moć u Košarkaškom savezu. Tada se sjetio kako bi to bilo najbolje napraviti preko ženske košarke. Uspostavio je kontakte s Darkom Milinovićem, potpredsjednikom Hrvatskog sabora, članom predsjedništva HDZ-a i predsjednika HDZ-a Ličko-senjske županije kojem bi dobro došao sportski uspjeh. Gospić i županija nisu imali sportskih uspjeha osim ulaganja u ženski košarkaški klub Gospić. Radić je odmah ponudio pomoć i uvjerio svog prijatelja Gorana Urukala da mu supruga, košarkašica Vanda Baranović-Urukalo i najbolja košarkašica Šibenika, prijeđe u Gospić što je ona i napravila. U prvoj sezoni, nakon susreta Radića i Milinovića 2004. godine, Gospić odmah postaje prvak Hrvatske i prvak regionalne ženske Trocal lige. Bio je to početak povratka Radića u okrilje HDZ-a, ali je time stvorio i novog neprijatelja, Josipa Stojanovića Jollyja, vlasnika konkurentskog ženskog šibenskog kluba Šibenka Jolly JBS. Kada je Radić shvatio da mu je Stojanović opasan protivnik, odlučio se na primirje a pomirba sa Stojanovićem donijela mu je nove poslovne uspjehe. Naime, Radić nikada nije napustio trgovačke vode te je preko svoje tvrtke Mihovil zastupao talijansku prehrambenu tvrtku Granoro, najpoznatiju po svojim tjesteninama. Službeno tvrtku vodi njegov posinak Alen Belamarić, i ta je tvrtka do prije godinu i pol dana bila registrirana na adresi Andrije Žaje 10, što je adresa Radićevog stana, da bi se kasnije adresa promijenila. Kako je Stojanovićeva tvrtka Jolly dio trgovačkog lanca CBA Radiću je bilo u interesu da se pomiri s njim kako bi se tjestenine Granoro, ali i drugi proizvodi koje je uvozio, prodavale u CBA dućanima, do čega je i došlo. Nije to jedini način poslovanja tvrtke Mihovil, poznato je da su košarkaški suci na svojim putovanjima funkcionirali i kao trgovački putnici koji nude daljnju prodaju Granoro proizvoda. Međutim, najskandalozniji način prodaje prehrambenih proizvoda bila je kompenzacija s hotelima u kojima je bila smještena hrvatska reprezentacija.

MINISTAR IVAN ŠUKER daje podršku Danku RadićuTemelj svoje snage, kontrole nad sucima, Radić je pojačao postavivši suce u županijske organizacije košarkaškog saveza i to većinom na mjesta tajnika, ali faktički s ovlastima predsjednika. Tako je tajnik dubrovačke organizacije Dragan Medan, splitske Damir Basarić, zadarske Milan Čanković, u riječkoj županiji Zoran Pjevalica, sve sudac do suca iako Zakon o sportu zabranjuje da suci sudjeluju u radu Saveza tri godine nakon prestanka suđenja. Postoje i druge metode poput razmjene glasova za izbornička mjesta pa je tako Goran Caktaš iz Sinja i trener lokalnog kluba Alkar prošle godine postao izbornik reprezentacije do 20 godina, a u zamjenu će Radić dobiti podršku iz splitskog zaleđa. U Dubrovniku Radić ima podršku jer je prije četiri mjeseca za izbornika reprezentacije do 18 godina izabran Darko Kunce, trener lokalnog kluba Dubrovnik, koji je prije toga bio trener reprezentacije do 16 godina i koja nije imala uspjeha na Europskom prvenstvu 2005. godine. Klinci su narasli, ali će ih voditi isti, neuspješni, izbornik. Uz tako dobru organizaciju i slabu oporbu, Radić s lakoćom vodi Košarkaški savez.

Jedina oporba pojavila se u Zagrebu gdje je prije nekoliko mjeseci smijenjen Marijan Hanžeković, dotadašnji predsjednik Zagrebačkog saveza, i postavljena Ljiljana Kuhta-Jeličić, zamjenica gradonačelnika Bandića. Bio je to šok za Radića, ali organizacije te smjene prihvatili su se poduzetnik Emil Tedeschi, vlasnik KK Cedevita i grupa košarkaša nazvana G92. Tedeschi ima velike ambicije s klubom, u kratkom roku ga je ustrojio na profesionalan način i ulaže velik novac kako bi klub ušao u regionalnu ligu. Kao što je poznato, u tu ligu ulaze Cibona, Zadar i Zagreb kao tri najjače momčadi, dok je za četvrto mjesto velika borba i sada ga je dobio Split. Tedeschi je želio da to bude njegova Cedevita, ali njegov klub izgubio je nekoliko utakmica hrvatske lige zbog pogrešaka sudaca. Shvaćajući otkud puše vjetar, odnosno da suci na čelu s Radićem određuju četvrtu hrvatsku momčad u regionalnoj ligi prema vezama i poznanstvima, Tedeschi je odlučio maknuti Radićeve ljude iz Zagrebačke županije u čemu je i uspio na posljednjoj skupštini. Međutim, to nije dovoljno da se makne Radića s mjesta predsjednika Saveza. Radić ima čvrsto uporište i u Hrvatskom olimpijskom odboru jer je zajedno sa Zoranom Gopcem lobirao na posljednjim izborima za Zlatka Matešu koji je tijesno pobijedio, a takve se usluge ne zaboravljaju.

PODRUČJE MINERSKO kraj Šibenika pripada MORH-u, a Radić tu želi stvoriti novu košakašku akademijuS obzirom da nije ugrožen, Radić ima nove planove. Jedan od većih je dobivanje vojarne Minersko u Šibeniku uz tisuće hektara zemlje koje ga okružuje na koncesiju od Ministarstva obrane. Cilj je preseliti postojeću košarkašku akademiju iz Poreča u Šibenik, dodatno izgraditi hotele i dvorane i kontrolirati financijski izdašnu instituciju jer klinci koji žele trenirati u Akademiji plaćaju svoje sudjelovanje. Radić je u akciju dobivanja vojarne i zemljišta krenuo još 2001. godine, ali ga je tada odbio Krunoslav Mazalin, Šibenčanin koji je bio pomoćnik ministra, da bi ga odbila i sadašnja vlast. Dok ne riješi taj problem Radić ulaže svoj novac u nekretnine. Prvi novac uložio je 2003. u gradnju zgrade s 18 apartmana u Rogoznici koju je prošle godine prodao. Trenutno na istoj lokaciji gradi još jednu, a u planu mu je izgradnja takve zgrade i na Ugljanu. U tim poslovima udružio se sa sportskim direktorom košarkaškog kluba Široki Prima pivo Josipom Kožulom, a taj klub natječe se u regionalnoj košarkaškoj ligi.

Biznis s nekretninama

ZGRADA U ROGOZNICI s 18 apartmana prva je Radićeva građevinska investicija koju je prodao prošle godineOsim što despotski vodi hrvatsku košarku, Radić se bavi i biznisom s nekretninama. U Rogoznici je 2003. izgradio zgradu s 18 apartmana, na istoj lokaciji gradi još jednu, a u planu mu je izgradnja takve zgrade i na Ugljanu. Radić želi dobiti i koncesiju vojarne Minersko u Šibeniku za košarkašku akademiju.

Poslovi tvrtke Mihovil

UGOVOR iz kojeg se vidi da je HKS boravak reprezentacije u hotelu dijelom plaćao robom tvrtke MihovilNacional je u posjedu dvaju dokumenata iz kojih se vidi da je u ožujku 2004. i lipnju 2005. godine HKS potpisao ugovor s hotelom Panonija iz Siska. U prvom slučaju iz ugovora se vidi da će 40 posto ugovorenog iznosa u robi platiti tvrtka Mihovil, a u drugom slučaju će tvrtka Mihovil platiti u robi 50 posto ugovorenog iznosa. Formalni vlasnik tvrtke Mihovil je Alen Belamarić, posinak Danka Radića. U stvarnosti to znači da Danko Radić iz HKS-a plaća nakon toga Danku Radiću, odnosno svom posinku Alenu Belamariću, troškove isporučene robe. Tvrtka Mihovil je do prije godinu i pol dana bila registrirana na adresi Andrije Žaje 10, što je adresa Radićevog stana, da bi se kasnije adresa promijenila.

Gledam Dudu Ivkovića danas, kao i cijelo SP čovjek ima skoro 70 godina a kao da mu je 40 godina. Stalno skače, viče, upozorava, zove igrače i daje im upute, za vrijeme time outa tako mirno i ozbiljno daje uputstva. Što kaže Novosel ustrojio je repku kao vojnu jedinicu. Osvojio je prvo mjesto u grupi s četiri pobjede, prošao 1/8 finala, danas i 1/4 finale protiv Španjolaca i ide dalje. A gledam Joku cijelo prvenstvo za vrijeme igre kao svjedoka, prektiženih ruku, kao da ga se ništa ne tiče od onoga što se oko njega događa. Ništa čudno kad i on i njegovi poslodavci proglašavaju uspješnim naš nastup na SP, a tamo smo sve pogubili, osim što smo dobili Tunis i Iran - repke kojima po kvaliteti nije ni bilo mjesto na  SP. Osramotili se, narod vrišti zbog te sramote, a on i oni pričaju o uspjehu.