Evo i bez otkaza.

Opći dojam i tijek utakmice:

Što se tiče utakmice, već na samom početku je bila vidljiva razlika u tjelesnoj spremi i snazi dviju momčadi. Cibosi su pored igrača splita izgledali najmanje kao juniori, da ne kažem i seniori. Osim toga, Cibona nije prestala 40 minuta igrati odgovornu i organiziranu košarku, pogotovo u obrani. Početna izjednačenosti rezultat više je posljedica određene uspavanosti i pasivnosti Mazalina i Slavice u početnih 5 minuta. Slavica je tako rano završio na klupi nakon par promašenih šuteva, dok se Mazalin nekako držao po strani…kao da su napadi bili osmišljeni da je odvojen od lopte, odnosno da igra leđima pod košem. Tko zna, možda je to i zbog sinoćnje utakmice, jer je Cibona svoju završila skoro u 20,00 sati, pa su se momci možda malo teže budili. Na parketu su se ionako pojavili desetak minuta prije tekme, a dotada su sjedili na tribinama. Splitovci su se revno istezali na parketu dok su košarkašice dovršavale svoju tekmu.

Tako se split držao, pa čak i poveo koristeći Mazalinovu odsutnost (duhom) i Slavičinu (tijelom i duhom). No, kad se Slavica vratio na parket i stavio prvu tricu iz kuta, znao sam da se utakmica okreće. Do poluvremena se split nekako i držao, pa je završilo +6 za cibonu. Međutim, Cibona je odmah na otvaranju drugog poluvremena zaigrala čvrsto u obrani, pritisli na loptu i sa dvije lagane kontre otišli na +10. Nakon toga, Cibona je sve više rasla u igri, prije svega na krilima probuđenog i sve boljeg Mazalina, te Slavice, koji je svojim zakucavanjima u kontrama pobrao najviše pljeska.

Da napomenem da su obojica tornjeva na poluvremenu imali po tri faula, pa se čekal ovidjeti koji će prije dobiti četvrti, jer je to moglo ozbiljnije utjecati na igru. Međutim, iako je Zubac izašao zbog 5 faulova dosta prije kraja (moždai čitavu četvrtinu), Split to nije znao iskoristiti. Cibona je majstorski zatvarala prostor pod košem i općenito djelovala kao jedna odlično posložena momčad, u kojoj se zna tko što radi.

S druge strane, čini mi se da je kod Splita dosta toga plod improvizacije. Bender djeluje lošije nego na ovim zadnjim snimkama sa Youbito-a (npr. NIJT turnir). Djeluje pomalo kao rekreativac, za razliku od Cibone, koji djeluju, svi odreda osim malog Vujića, kao da su došli sa priprema za marince. Takva im je i igra, tako da ishod utakmice i nije čudo. No, sa se ne shvati krivo, tu je i razlika u klasi koja je preevidentna. Ako je i bilo ikakvih dvojbi o tome tko je prva violina u ovom godištu, onda sada više ne bi trebalo. Mazalin prednjači kako fizikalijama, tako i mirnoćom, čitanjem igre, shvaćanjem igre. U drugom poluvremenu je uništio Split napadanjem njihove nepostavljene obrane u tranziciji. Dečko dribla između igrača Splita kao da su čunjevi, te je završavao ili šutem iz naskoka (večeras jako dobar i očito na šutu radi, jer se vidi pomak u mehanici), od tablu ili asistom.

Isto tako, dvojba oko startnog centra za repku je otklonjena. Iako odvojeno Žižić djeluje čvršći, robustniji, kada su se sučelili on i Zubac, vidjelo se da je Zubac „taj“. U obrani i u napadu.

Možda se kasnije sjetim još nečega općenitoga, a sada ću prijeći na individualno.

Pojedinačni dojmovi:

Mazalin: kad se pogledaju slike od prošle jeseni sa završnice Kupa D. Petrovića, ne može se ne primjetiti znatan napredak u fizikalijama. Lovro očito prolazi transformaciju iz dječaka u mladića, čak i muškarca. Ima već jako dobro popunjen „frame“, tako da je to fizički već jako dobro. Očito se radi. Tehnika besprijekorna. Kako što sam već rekao, kad krene u dribling u tranziciji, prolazi kroz šumu suparničkih igrača i svaki tren očekujete faul u napadu ili izgubljenu loptu. No, iz statistike se vidi da je imao samo dvije izgubljene lopte, a nije imao nijedan faul u napadu (koliko me sjećanje služi). I kad napada postavljenu obranu, na perimetru lomi suparnika takvom lakoćom, takvom promjenom smjera da je to jednostavno predobro. Po nekim reakcijama za vrijeme utakmice, a i nakon (proslava), rekao bih da mu ne fali ni „fakinštine“, samo što on to ne pokazuje previše na van. Zato se to vidi u njegovoj igri. Kada je početkom poluvremena odlučio uzeti konce u svoje ruke (teško je reći je li to i odluka trenera), zaigrali su bolje. Otvorile su se kontre, raspucao se on i idući u pojedinačnj analizi.

Slavica: igrom slučaja ljetujem u rodnom mjestu njegove majke, pa sve ono što vrijedi za tjelesni napredak kod Mazalina, ovdje možete pomnožiti sa dva. Prošloga ljeta sam zamijetio nekog momčića, istina košarkaški visokog, kako svako popodne uredno ide odraditi svoju porciju šuteva na igralištu tik uz more. Sada, nakon devet mjeseci, Slavica se transformirao u muškarca. Nije bilo prilike da previše pokazuje tehniku driblinga, jer su ga Lovro i družina pronalazili dodavanjima u kutu ili u kontri, gdje njegova kombinacija atletizma, ali i robusnosti, dolazi do izražaja. Šut – sve već poznato. Tek pred kraj, kada su na +30 on i Lovro krenuli valjda u nadmetanje tko će imati bolju statistiku, otišao je u par ulaza, gdje je jednostavno pretrčao svoje čuvare i uspijevao završiti polaganjem (+ faul). S njime i Hezonjom, imamo riješenu poziciju dvojke idućih 15-tak godina. Ima za nijansu bolju mehaniku i konzistentnost šuta, ali s druge strane znatno lošiju tehniku driblinga. Nema šanse da će on u tranziciji napraviti leđni dribling, ili kakav „kros“, kako je Hezonja recimo prodao na steku utakmice u Istanbulu protiv Bešiktaša. Ali fizikalije. Čovječe, on valjda sada izgleda ravno Hezonji. Hezonja vjerojatno ima nešto bolji vertikalni odraz, ali ovaj je fizički čvršći (a dvije godine mlađi), što sigurno ima svoj + u kontaktu. Kod šuta lakat lijeve ruke drži dosta visoko (kao recimo Brzoja), ali to ne utječe na mehaniku. Na kraju samo jedna zgoda. Negdje pred kraj, Žižić dobio jednu loptu na dva metra od koša i krenuo u nekakvo polaganje, a Slavica mu stao u putanju. Sviran je faul, a ljudi oko mene su sa smješkom konstatirali da se Slavica u kontaktu gotovo nije ni pomaknuo s mjesta, za razliku od Žižića. Dakle, dečko je zvijer.

Zubac: možda i najveće otkriće (za mene).  O Lovri i Slavici se više-manje sve znalo, ali ovaj dečko me oduševio. Navodno ima 2,11, a ja bih rekao da je to visina bez tenisica. Možda takav dojam ostavlja i svog sjajnog „frame“-a. Ima široka ramena, jako duge ruke, sve skupa sa dojmom čvrstine i robusnosti. Nemojte da vas statistika zavara; Žižić jest ubacio najviše, ali Zubac ga je nadigrao. To je samo još jedan dokaz koliko statistika može varati. Zubac me podsjetio na mladog Bagarića, dok je s njim radio Trninić. Ima već fino utvrđene pivot-kretnje, sa lakoćom osvaja prostor pod košem, te poentiranje od tablu sa obje ruke. Ne pokušava biti ono što nije, ne filozofira u igri. Naravno, da njegovom dojmu doprinosi i igra Mazalina, koji ga je nekoliko puta fino poslužio pod košem, ali i koncentracija obrane na Slavicu.  Od Žižića je viši par centimetara, ima par kila više mase, te općenito širi u ramenima, dužih ruku i dohvata. Žižić pokraj njega djeluje kao „light“ verzija. Dečko pri zagrijavanju tek malo odraza treba da bi zakucao. Jednom riječju, potencijal samo takav za tesati pravu peticu. Još i dalje izgleda „bebasto“, sa muskulaturom koja odaje dojam da proces formiranja još nije završen.

Ova trojica su stršala ne samo u momčadi Cibone, nego i na terenu. Djelovali su tako dominantno, što je igra i pokazala. Svakako dvojka, trojka i petica prve petorke U16 reprezentacije.

Od ostalih, mogu spomenuti Skoknu, koji igra svoju naglašeno fizičku igru, koja, barem u ovom uzrastu, prolazi. Čitavu utakmicu gnjavio je i davio Vručinića, koji se nije mogao razmahati.

Od ostalih, Zadravec je prednjačio u davljenju suparnika, samo je pitanje može li to prenijeti na seniorsku razinu. Maričević (br. 8) djeluje poput Hynesa iz Oly-a, ulovio nekoliko lopti i pomagao u udvajanju Žižića, ali to je sve.

Bender: Ovo će za neke biti iznenađenje, a ni ja ne mogu vjerovati da ću ovo napisati, ali mislim da je Bender jr. prerazvikan. Upitan je njegov seniorski domet. Tu vrijedi kao i za Žižića – statistika je varljiva. Kad sam došao doma i pogledao statistiku, rekao bih vrlo solidno. Jest, 16 skokova djeluje sjajno, što i nije problem kada si za glavu viši od većine ostalih na terenu. Ako se nečim istaknuo, onda su to bile blokade, od kojih jedno dvije-tri dok je rezultat bio aktivan. Međutim, gotovo da ništa drugo nije pokazao. Više puta je nakon skidanja odbijanca u obrani mogao dati loptu u for, što je jednom učinio preko cijelog terena za lagano polaganje. Međutim, u pravilu kreće u predriblavanje jednog, drugog, trećeg…ne čine mu uslugu oni koji ga guraju kao playmakera. Krajnje je vrijeme, 5 do 12, da ljudi oko njega, a i on sam shvati da jedino može igrati četvorku. Dečko nema nikakvu leđnu igru. Bilo je smiješno vidjeti kako zauzima poziciju na niskom postu i pokušava osvojiti poziciju za poentiranje pokraj Skokne i – ne uspijeva. Jest da je Skokna snažan dečko, niskog težišta i sve to, ali sa razlikom u visini od 20-tak cm on nije našao načina da se iz nekakvog poluokreta digne na …šut. Tu dolazimo do drugog problema. Dečko ima čudan šut. Loptu ispušta na visini ramena, gotovo pravocrtno, sa rukama ispred sebe, bez parabole. Probao dvije trojke i tada to posebno dolazi do izražaja. Pitao sam se gdje je igrač koji je na NIJT turniru pobrao priznanje za najtalentiranijeg mladog igrača... Djeluje mi i nekako fizički zapušteno, a konstitucija mu je takva da ne obećava previše mišićne mase. Sve mi se više čini, ako se nešto bitno ne promijeni, da će njegov brat ostvariti kudikamo bolju karijeru. Ivan ne pokušava biti nešto što nije, igra svoju jednostavnu i konkretnu igru. Dragan bi mogao biti „novi Zubčić“. Ne mogu vjerovati da ga je neki skaut usporedio sa Šarićem , pa da bi čak mogao ostvariti i bolju karijeru. Šarić je za njega nadzvučni avion. Možda je i zbog činjenica da split osim njega i Žižića, te dijelom Vručinića i nije sa kime imao parirati ciboni, koja je dobro znala koga mora zatvoriti i to su individualno i momčadski radili jako dobro.

Žižić: gledao sam ga na poluzavršnici juniorskog prvenstva (preko neta) i mislio sam kako će biti u prednosti nad Zubcem. Međutim, ranije sam već napisao kakav je dojam ostavio toranj Cibone. Žiža je pokraj njega djelovao slabašnije, sporije, nego inače. On i Bender nisu uspijevali udvajanjem zaustaviti Zubca. S druge strane, čitavu utakmicu su uporno pokušavali spuštati loptu na Žižića, nekakvimk balonima koji ako su i prošli do njega, nisu napravili previše štete. Kako statistika vara?! Nisam mogao vjerovati da je zabio 38. Jest, slobodna pogađa perfektno i to je za jednog centra velika stvar. Samo, večinu koševa zabio je nakon što je cibona otišla preko 20 razlike, ia nakon izlaska Zubca iz igre. Borben je, više puta pronalazio put do koša kroz šumu ruku. Nerijetko su ga i „utrajali“, a tu bi eventualno izvukao faul. Očito je klupa cibone odradila odličan posao. Locirali najopasnije u suparničkoj momčadi i dobro ih zatvarali. Maločas spomenuh Skoknu, a jednom je primio dubinsku loptu od Mazalina i uredno položio od tablu pokraj živih Bendera i Žižića. Jednom je Zubac fintom šuta prvo izbacio jednog iz ravnoteže, pa potom drugog.

Vručinić: ljevak koji je, kako čujem visok 192 bez tenisica. Dobro probija, češće udesno, što je zanimljivo, iako mu Skokna i Zadravec baš i nisu dali prostora da se razmaše.   Može komotno igrati i na 2 (drugačijim stilom igre u odnosu na Slavicu, napad na postavljeni napad driblingom, pa poentiranje ili asist pod koš). Jedino što u odnosu na recimo Skoknu i Slavicu djeluje kao mlađi kadet. Tanjušan u ramenima i rukama. Ako uspije dobiti pristojnu masu, vrlo zanimljiv igrač.

Od ostalih, spomenuti ću Galića koji ima dobar šut, ali ništa drugo, Kotrulja također dobar šut, ali  prenizak i preslab konstitucijom za nešto više na poziciji 2, Kalajžić ništa od onih hvalospjeva koji su se o njemu mogli čitati.

To je od Splita više-manje to.

Zanimljivo je da je cibona dvije minute prije kraja uvela drugu petorku, a da split sa svojom prvom nije uspio značajnije smanjiti rezultat

Ako poštovani forumaši imaju kakvo pitanje, otvoren sam za daljnje detalje.

P.s. Nisam gledao utakmicu za treće mjesto, tako da ne mogu komentirati, iako sam htio vidjeti tog Barišića iz Darde.

Prvo čestitke Cibosima na zasluženoj tituli. Jotojoto svaka čast na trudu, ali po mome mišljenju malo previše uzimaš u obzir fizički izgled dječaka od 15 16 godina. U ovom trenutku fizikalije su im najmanji problem. Postoji veliki broj igrača koji su kao kadeti i juniori dominirali samo zbog snage pa se prelaskom u seniore nikako nisu mogli nametnuti, evo npr. Najev iz Splita.

Poštujem tvoje mišljenje, ali nekako mi usporedba Slavice i Najeva ne ide u istu rečenicu. Slavica nije samo snažan, nego je atleta i to sa vrlo finom koordinacijom (u kontri uspije iskontrolirati naizlged nedohvatljivu loptu i zakuca), a oims toga tu je iznadprosječno ubojit šut i instinkt killera.

Krivo si ti svatia šta san ja tia reć. Niti san ima namjeru uspoređivat ova dva igrača niti se oni mogu uspoređivat. Spomenia san to jer mi se čini da previše procjenjuješ njihov potencijal na temelju fizikalija, općenito svih igrača, nisam mislia izričito na slavicu.

Onda se i meni čini da nisi shvatio poantu. Ako te ne mrzi, pročitaj ponovo post. Mazalin na čisti talent nadograđuje fizikalije i to je dobitna kombinacija. Ostala dvojica, tj. Slavica i Zubac su naglo iskoračili prije svega fizički, ali i igrački i to je očiti dokaz da se sa tom djecom radi.

Kad su u pitanju 16godisnjaci to treba uzeti sa rezervom. Pogledajte sad Lebu. Ostao je fizicki isti, a tehnicki nista nije napredovao

Od generacije 97., fizicki najveci potecijal je Bender iako se sad to mnogima ne cini tako. On ce tek u 11 mjesecu navrsiti 16 godina i kao sto sam ranije govorio ne trebate ocekivati sad njegovu dominaciju

Najbolje je pogledati fizicki razvoj njegova brata. S obzirom da su to isti geni tako nesto mozete ocekivati od Dragana

Ivan je prije 2 godine bio 201-202, nikakve posebne fizikalije nije imao. Sad ima najeksplozivniji odraz od nasih visokih kosarkasa uz Radosevica, a lako je moguce da ce se jos poboljsati. S tim da ce Dragan zavrsiti na minimum 213 u tenisicama. Bar se meni tako cini. I uz to tehnicki je puno bolji od brata u toj dobi

Jedina bojazan su ova uska ramena i kod njega i kod brata. Sad to moze biti dvostruki znak. Los da mozda nece moci dobit kile, a dobar da ce jos rasti i razvijati. Budemo vidili

Ono takodjer sto sam rekao puno ranije Dragan tek mora nauciti kako igrati. I sad moze zavrsiti kao Zubo koji takodjer to nikad nije napravio, a s druge strane po mom misljenju moze zavrsiti kao nas najbolji kosarkas. Veseli sto je i brat tako nekako ove sezone povezao konce igre. Budemo vidili sto ce ispast na kraju, ali gledano neki sirovi potencijal on je veci potencijal i od Sarica, Hezonje ili Mazalina

Mazalin s druge strane vec dobiva bradu, samim time to je osim definirane figure jasan znak da nece puno fizicki napred. Na srecu on pokazuje izrazitu kosarkasku inteligenciju i ima sasvim dobre fizikalije i tehniku. Sad kako ce to izgledati kasnije tesko je predvidjeti jer u ovoj konkureciji je predominantan fizicki. Osobno mislim da bi on vec za 5-6 mjeseci mogao fizicki biti spreman za ABA ligu 10ak minuta, prije nego Arapovic jer ipak je vanjski igrac i tjelo mu je blizu seniorskog

Julijan Zadravec je gotov proizvod, kao i njegov brat nazalost. A ni Skokna nije daleko od toga

Nik Slavica definitivno ima par stvari za seniorski nivo. Ali ako ne popravi tehniku nece puno napraviti. To mu je velika boljka uz kurcobolju u stilu Hezonje

Zubac se strasno brzu razvija u zadnje vrjeme. I kao sto rekoh ranije to je najtalentiraniji centar unazad dosta godina. Nije stvar samo u fizikalijama, nego on ima naprednu igru za svoje godine

Flash je izvrsno sve napisa, ja bi samo doda da kod nekih igrača tipa Slavice zna doć do velikih problema prilagodbi seniorskoj košarci jer fizički više nisu nadmoćni a tehnički nisu dovoljno napredovali.