Naravno da bi ga tjerao bez obzira na uspjehe,zato kaj je dio tog kvarnog sustava,jer da nije nebi ni bil izbornik.Tjerao bih ga zbog toga kaj je u svaku selekciju gurao po nekoliko svojih beskorisnih igrača a zaobilazio je puno,puno bolje.Tjerao bih ga zato kaj fizičke pripreme svojih selekcija i treninge dela bez zagrijavanja i istezanje gdje svoje favorite i dekretima  štiti te  im treninge gleda kroz prste ,dok one čak i bolje  koji nisu u milosti njegovoj i HKS-a lomi i  na taj način odstranjuje  iz repke.
A ljetos,pa taj uspjeh su mu upravo  donesli igraći iz drugog plana na kjoje ni on ni itko drugi nije računao i da su mu zvjezde bile zdrave ovi  nebi ni vidjeli repku i ispali bi već davno prije finala zato kaj se zvezde ne bore kao ovi.
Trener u klubu!
Kog je on to u Zadru,kojeg igraća napravio boljim.Marka Ramnjaka je svojim forsanjem trke i snage  zaustavil u razvoju i vrnul nekoliko godina unazad.
Nije on košarkaški neg atletski trener   i nezna  u svom radu uskladiti jedno i drugo.

Dragi moj Deng, vidiš li kako se sam loviš u svoju mrežu? Nazoru dakle medalju nije donijela njegova stručnost, skautiranje suparnika, psihologija (kako pripremiti sportski revanš turcima, dovesti iste igrače da nakon glatkih -20 protiv amera u prvoj utakmici, u finalu odigraš egal utakmicu u svakom pogledu - omjeru skokova, rezultatskom vraćanju u egal završnicu), već kako ti kažeš igrači iz drugog plana koji se više trude. Nije moguće da su među njima dvojica koje uporno apostrofiraš kao simbol nepotizma - Arapović i Slavica?!

Imaš ti puno toga u postovima što drži vodu, da ne misliš da apriori pobijam svaki tvoj post. Ali, brate, što ga pretjera s tom žalopojkom. Pa barem na terenu svatko može vidjeti kome je reprezentativni status poklonjen, a tko ga je zaslužio.

fićo (pošto si ti otvorio obje teme), koja je točno razlika između ove teme i reprezentacije za EP 2017? 

Kaj  mu znače te medalje,Brajković ih također osvajal sa generacijom Lebe,Bundovića Šarića pa mal tko je rekao da je on dobar trener i gde  su Lebo i Bundović sada a kovali ste ih u NBA profile kao i ove sada.Nikad nisam u istu ravan stavio Arapovića i ovog potonjeg,Marko je ipak uglavnom potvrđivao svoju  kvalitetu,ali da mu je bilo lakše  u karijeri neg isto toliko talentiranom  maleme  nekog  Štefa iz Bednje,e pa to svakak stoji.
I bez obzira na odlićnu igru Marka Arapovića tjekom cjelog prvenstva  i solidnu Nika Slavice u polufinalu i finalu,medalju su ipak donesli Zubac,Kapusta,pa i Filipović.
Nazor je i u ovu selekciji vukao neke svoje pulene koji tamo kvalitetom  nikako ne zaslužuju biti.
Bio je dosljedno vjeran gazdama naredbodavcima  i ovog puta.

Svaka čast Deng, jer ako si u nečemu dosljedan, onda je to nedosljednost. Da bi natjerao vodu na svoj mlin, napisati ćeš (oprosti) takve bedastoće da to virtualni papir ne podnosi. Medalju donio Kapusta?! Arapović koji je u petorku prvenstva ušao zbog očevog zakucavanja protiv amera je sasvim slučajno odigrao simultankku protiv turaka u prvom poluvremenu da ovi nisu znali kako ga braniti. Za to vrijeme drugi tatekov sinek je ugasio nadolazeću mladu zvijezdu turaka i još stigoa ubaciti 17 poena.

Tko je našu reperzentaciju vratio iz rezultatskog minusa u drugom poluvrmenu, kad su ameri otišli na +10 (i kadasam osobno misliio da je po stroj dobroj hrvatskoj navadi "gotova stvar").

Zubac je veliki potencijal, igra u oba smjera, ali netko ga je i hranio tim loptama, jer se na U18 (unatoč sjajniim statističkim učincima) vidjelo kako mu nedostaju suigrači iz U19.

I za kraj, uspoređivati U16 medalju (koju je Brajkoviću na pladnju servirao Šarić) sa U19 medlajom na svjetskoj razini, gdje se praktički već igra seniorska košarka.

Koga je Nazor vukao na U19 a da je po direktivi saveza? Imena molim!

Antu Nazora sam prvi put primijetio tamo još negdje 2006. godine dok je vodio juniore Splita, i pogledao sam u Jazinama kojih 5-6 utakmica Zadra i Splita. Osobno mislim da je tada Zadar po imenima imao kvalitetnije junire od Splita, no splićani su na svakoj toj utakmici izgledali zrelije, i taktički i tehnički za klasu potkovanije od zadarskih igrača. I to prvenstveno zahvaljujući Nazoru. On je svoje igrače znao uvjeriti na tajm-autu da čak i kad gube 20 razlike da to mogu stići (i stigli bi). Od tih njegovih momaka jedino su Sobin i mlađi Delaš kasnije nešto napravili, ostali jednostavno nisu bili talenti. No iz aviona se vidjelo da je mladi Nazor jedan veliki trenerski talent iza kojeg nije stajao nitko osim njega i njegovog rada. I većina ljudi u Zadru za koje smatram da su veliki poznavatelji košarke je to isto mislila. Tako da nije slučajno da je Nazor 2012. godine došao baš u Zadar. No i bez toga trebalo je dugo HKS-u da mu povjeri jednu mladu reprezentaciju, a to se dogodilo tek 2011. kad je s U16 osvojio zlato.
Nakon toga slijede još 4 nastupa s medaljama; dakle rezime:
2015 WC U19 Srebro (Zubac, Arapović, Slavica, Božić, Žižić, Kapusta)
2014 EC U18 Bronca (Arapović, Bender, Božić, Mazalin, Slavica, Žižić)
2013 EC U18 Srebro (Žganec, Gabrić, Marineli, Bošnjak, Arapović, Mazalin)
2012 WC U17 Bronca (Hezonja, Marineli, Bošnjak, Žganec, Arapović, Gabrić)
2011 EC U16 Zlato (Hezonja, Marineli, Bošnjak, Žganec, Arapović)
U zagradama su nositelji svake od tih reprezentacija, i ne vidim da je Nazor tu ikoga izostavio kao što ti pričaš. To su bili igrači koji su tada bili najbolji, a svi ostali su bili ili vodonoše ili mahači šugomanima, i o takvima nema smisla pričati. Isto tako impresivno je (i iznenađujuće) da su ove godine srebro osvojili bez Bendera, kao i 2013 bez Hezonje. Osvojio je i Brajković sa Šarićem U16 2010, ali je zato s tom istom generacijom na WC U19 2013 osvojio 8. mjesto.
To su jednostavno činjenice koje ne možeš pobiti, a koji su stvarni motivi ovih tvojih napada na Nazora mogu tek nagađati.
Dakle gore navedeni igrači će biti nositelji naše reprezentacije u sljedećih desetak godina. Pod Nazorom su osvojili 5 medalja, i ne znam njihovo mišljenje o njemu i njegovim metodama rada, ali ono što je sigurno jest da ga poštuju i cijene. Hoće li Nazor biti sljedeći trener ne znam, osobno ne bih volio. Radije bi da ostane i dalje u Zadru, i da se ne kompromitira pod ovom političkom vrtuškom koja dirigira našom košarkom.

Pratim ovaj forum svakodnevno više od 10 godina i suzdržavam se od komentara, ali sad je i meni prekipjelo. Nije poanta u rezultatu vec o cinjenici da se ni subjektivno, a ni objektivno u zadnjih dvadeset godina ne mogu oteti dojmu da smo svaki put podbacili.
Kod nas gotovo nitko (od trenera do novinara pa do navijaca) ne shvaca da kvalitetnu ekipu ne cini skup kvalitenih individualaca, vec je cini skup individualaca koji kvalitetno funkcioniraju zajedno.
Za pocetak, taj famozni "strucni savjet" treba odabrati izbornika koji ce po njihovoj procjeni sloziti igru prema kvalitetama igraca dostupnih za nastup. Nazalost, strucni savjet ja bas to, strucan jer se bavi strukom, ali ne i kompetentan.
Zatim, taj izbornik bi trebao odrediti tko ce mu biti nosioc ekipe, te odrediti sistem igre koji mu pase i njemu pridodati ostatak momcadi (dakle, ne gledati kvalitetu igraca u vakumu, vec kvalitetu igraca u sistemu)
Danasnja kosarka pociva na stvaranju viska u napadu individualnom kvalitetom igraca, a reprezentativne pripreme su prekratke za uvjezbavanje kompleksnog sustava igre (a i vecina danasnjih najkvalitetnijih momcadi gradi uspjehe prvenstveno na kavliteti pojedinca a ne sustava, sustav je samo nadogradnja da kvaliteta dodje do izrazaja jos vise), tako da bi sama kompleksnost trebala biti smanjena na minimum, a automatizam doveden do maksimuma.
Igraci koji ne mogu funkcionirati u tom sistemu i medjusobno, bez obzira na individualnu kvalitetu, ne treba zvati jer se time svima cini medvjedja usluga.
I na kraju cijele price, svaki igrac mora dobro znati svoju ulogu, a na treneru je da odabere ljude koji su sposobni i jos bitnije, voljni odradjivati te uloge u kontinuitetu.
Kada bi se na taj nacin slagala momcad, preduvjet da nasa reprezentacija postigne maksimum bi bio tu (a ne bi uvijek ostajao gorki osjecaj da su podbacili)
Naravno, na svakom koraku se moze pogrijesiti i sve otici u katastrofu, ali bar se moze detektirati gdje se pogrijesilo i korak po korak ispravljati greske, dok se nakon ovakvih stihijskih nastupa ne zna gdje poceti.

Trojica njih su po direktivi bili u repki.
Medalju su donesli bekovi  Kapusta i Filipović,ne zbog famozne statistike nego zbog toga kaj su znali  ne za svoju korist povezati redove i na taj način omogućiti igru i priliku Arapoviću i drugim visokim igraćima.Podsjećam te da su kod Nazora njih dva bili(pogotovo Kapusta)rezervne varijante.Zahvaljujući njima igra nam je imala glavu i rep što kod ni jedne druge selekcije dugo već nije bio slučaj.I ako si toliko slijep da to ne vidiš(a prilično dobro kužiš stvari u ovom sportu)pospi se pepelom i bleji.I dalje nakon svega podcjenjujete malog Kapustu te istovremeno košarkaška javnost kmeći za dobrim playom.
Zubac vjerovatno nebi ni vidio igru da su ostali ova ozljeđenja trojka.
Dakle uspjeh reprezentacije,pogotovo igra rezervi je zasigurno bila veliko iznenađenje i za stratega Nazora,i kladil bih se da on sam na njih prije prventstva nebi stavil ni kune.
Oni a time i uspjeh su mu dar s neba