Deng, jel Kapusta u Ciboninom vidokrugu sad kad je kod Sesara u Gorici?

Ne želim ulaziti u svađu s tobom, niti spuštati na razinu raspraev o "blejanju".
Možda za vikend pogledam opet polufinale i finale, s posebnim pickom na igru dvojice bekića. Iako, čisto sumnjam da ću primjetiti nešto značajno što mi je do sada promaklo. Filipović kao startni play i Kapusta kao pričuva (koji ima naglašeniji osjećaj za razigravanje, ali je mekši), jesu odigrali fine role. Mene je osobno Filipović iznenadio svojom reakcijom na suparničke obrane, nije gubio lopte pod pritiskom, čak ni protiv amera u finalu. To je vjerojatno zasluga minutaže u A1 ligi u protekloj sezoni. No, ako govorimo u kontekstu seniorske reprezentacije, čisto sumnjam da se na njega može računati, ali - živi bili pa vidjeli - pred sobom ima 15-tak godina da nas razuvjeri. Kapusta s druge strane ima "dodir" pravog playa, ali je dečko (također) nizak i svojim tijelom praktički bez ikakvog daljnjeg plafona za napredak (tko ga je vidio uživo, zna da je već do maksimuma doveo svoje ekstremitete do maksimuma mišićne mase); nizak i kratkih ruku, što je veliki hendikep za tu poziciju, ali ima i on vremena ispred sebe, pa pako u njemu "čući" reprezentativni play, neka i pokaže.

Da kreacija nije polazila samo od njh dvojice, govori i činjenica da je Slavica (na iznenađenje moje osobno i drugih forumaša) bio drugi dodavač momčadi sa nekih 4 asista po utakmici. No, ono što primjećujem zadnjih dana u većini novinskih članaka koji se tiču pomlađivanja, da nitko nije spomenuo Božića. On je uz Arapovića najčešće povlačio na početku, dok se Slavica obično budio malo kasnije u utakmici. Božić ima dobru kontrolu lopte, ima odlično čitanje igre, iznadprosječni IQ, zbog čega je uz jako duge ruke odličan pobirač  odbijanaca u obrani. Zlata vrijedi imati beka kojii će skupljati odbijance iz drugog plana, kada visoki zagrade svoje suparnike, i onda započeti tranziciju. Pokazao je i petlju, poentiranjem u završnici, u zadnjem napadu je znalački izvukao bacanja protiv amera i prava je šteta što nije ubacio oba. Taj tihi i samozatajni mladić je možda mogao prijeći i u nekog ABA ligaša ove jeseni, ali možda nije loše i da još godinu dana utvrđuje gradivo, podigne fizikalije i popravi šut, pa evo ga iduće sezone u Ciboni ili Zadru. Ima talent, navodno je i radnik, a ima i svoj "signature move" u onom ulazu sa poentiranjem od tablu sa zadrškom.

Što se tiče Zubca, on je ne veliki, nego ogroman potencijal (i doslovno). Ako ti se dade tražiti, vidjeti ćeš da sam prije dvije godine, nakon uživo odgledane utakmice finala kadetskog PH označio njega kao većeg potencijala kao Žižića, jer sam vidio atletizam (koji Žiža nema), proporcije za čistu 5, te urođeni osjećaj za fintiranje i poentiranje iz reketa. Godina pauze ga je malo unazadila, ali dva natjecanja ovog ljeta su ga posve opravdano katapultirala na visoka mjesta u skautskim ljestvicama potencijala njegovog godišta. Istina, da se Žižić nije ozlijedio, Zubac ne bi toliko igrao i vjerojatno bi to bilo i gore za našu reprezentaciju, jer Žiža teško može prezentirati onakvu dominaciju u reketu na oba kraja terena.

No, pitam se kako smo do ovoga došli komentirajući Nazorovu (ne)sposobnost? Možda da zaključimo da su tako odigrali, po mnogima taktički zrelo i organizirano, unatoč Nazorovom neznanju? Tko ih je vodio? Vanjak? Kako to da se Nazor nakon utakmice protiv amera u skupini čudio zašto su odigrali onako kukavički (poput seniora), a onda u finalu na način da do samog kraja nisu ustuknuli ni centimetra i parirali u skoku, u trku, u taktici. Čija je to zasluga? Nazor jest deklarirani vjenik, ali sumnjam da su se Nebesa uplela do te mjere u loptanje pod obručima.

Gledaj kolike hoćeš ili kak hoćeš ali Filipović nema taj Kapustin štih.Kapusta jest mekši ali njegov osjećaj za igru je ono kaj tražimo već godinama .Slavicu sam gledal protiv Dubrave u A2 ligi centar i mali Bešlić ga je ubil u igri(nakon dvije godine ozljede) isto kao i prije ozlede kada ga je redovno nadigraval i bio naj bolji igrać generacije.
Puno bolji igrać a nije pozvan niti u jednu selekciju.
Božić solidan igrać nema tehniku šuta i tu prestaju sva daljna nagađanja ili prognoze..
Da sam ja Matej Mamić upravo bi zel malog Bornu Kapustu i dao bi mu dva trenera.Jedan bi bil Krstić ili Voloder,a drugi neko za fizićke stvari.
Zbog ovog ću dobiti više minusa,no Nazor je naj manje zaslužan za uspeh ove repke.
To je bila sudbina.

Žalim ak nije.

Ja mislim da bi recimo Nazora trebalo postaviti kao nekakvog voditelja svih omladinskih vrsta s obzirom na njegove uspjehe sa mlađim selekcijama. Recimo da on bira skaute koje će slati, da bira trenere svih mlađih uzrasta i radi sa svima njima jer očito se pokazao kao dobar u tome. O Nazoru kao treneru seniora dosad nisam stekao neko visoko mišljenje i možda mu ova uloga više leži

Dang dobro besidi,Nazor nije za velike stvari jer take izdajnike triba naučit pameti.
On nije trener nego čovk nečovik.
U Splitu ima baren dvadeset boji trenera od njega nengo dobija je talentiranu  generaciju zato ća je se zna naguzit ka tribaTaki judi štete ovoj državi i njezinom napredku na znanju i pameti.
Ulagivanje je uvik dio komunističkog mentaliteta kojega je se teško rišit a tribalo je

Možemo li se malo upustiti u teoretiziranja?

Neosporno je kako nakon ovog debakla jedini cilj ostaje Tokio 2020. S te strane ova zazivana čišćenja imaju itekakvog smisla. Ali kakvo bi teoretiziranje to bilo kad bi se oko svega slagali.

Činjenica je da nemamo fond igrača da možemo tjerati Tomiće ili Simone, pa čak ni Ukiće, Stipčeviće, Žoriće i slične. Nekima će od njih presuditi zub vremena, ali nama je trenutno 12. igrač Zubčić ili Hrvoje Perić u najbolju ruku. Tako da ako potjeramo Stipčevića i umjesto njega instaliramo Bašića ili Katića, mi svjesno se odlučujemo za slabijeg igrača. Trenutno je to slabiji igrač, ja ne dvojim u tome, čisto radi rutine koju takav veteran pokazuje i nedoraslosti seniorskoj razini momaka od 17-18 godina. No, za tri ili četiri godine, ti dečki ne moraju biti slabiji. Dapače. Moja je dilema dvojaka.
-Prvo koliko mjesec dana s reprezentacijom krucijalno utječe na razvoj nekoga kao košarkaša u odnosu na onih 11 mjeseci u klubu. 
-I drugo, vrijedi li tu reprezentaciju, koja je nezaboravimo selekcija najboljeg što nacija može ponuditi (+plus jedan što ga uzmeš na žeton, ko voli nek izvoli), podrediti nečijem privatnom interesu u vidu razvoja pojedinca. Recimo, što bi reprezentacija dobila da se ne tako davno umjesto Ukića forsirao Toni Prostran? Netko malo ciničniji bi rekao kako baš ništa nije ni izgubila, ali gdje bi bila granica tom traženju iduće figure i koliko bi natjecanja prošli prije nego bi se uopće počeli boriti u njima. Jer bi onda Bogdanović izgubio svoju karijeru čekajuć da nabodemo juniorskog pleja, logično, što bi se odazivao i riskirao ozljede, bez Bogdanovića ni Šarić ne bi imao s kim igrati, pa bi on čekao i playa i krilo scorera i tako u nedogled. Osim u slučaju kad je mlada nada tu negdje kvalitetom s starijim, pa dobije prednost, ima li ikakvog smisla odricati se kvalitetnijih igrača u korist onoga što će možda nekad biti, a to nitko ne može garantirati? Zar u rukometnoj reprezentaciji se nismo naslušali tog konstantnog pomlađivanja i toga da ne igraju najbolji u korist neke bolje sutrašnjice koja nikako ne dolazi? A rijetki su trenutci u povjesti sporta da možete bezbolno promijeniti čitavu ekipu i to u "prozoru" od maksimalno dvije generacije.

Pravo teoretiziranje na koje želim stvarno pročitati i neke odgovore nakon ovih više manje retoričkih pitanja je u ovome:
- Kruže neke insajderske (stvarno insajderske) informacije da je Perasović imao ogromnih problema s Hezonjom. Prkosio mu je, šutirao na suprotan koš dok je ovaj uigravao obranu, svađao se s suigračima itd. Neki će reći kako je to osobina velikana i kako je i Jordan bio zajeban karakter. Osobno smatram da je još uvijek jednodimenzionalan igrač koji je ovisan o svom šutu koji mu trebaju kreirati suigrači, ali na stranu i to. Bi li se riješili Hezonje kad bi izašlo u javnost da je on "trula jabuka". Na stranicama prije je bilo govora o toj trulosti u kontekstu Tomića, zanima me kako bi regirali kad bi prava trula jabuka bio netko na kome temeljimo optimizam, netko tko je neokaljan neuspjehom i zalog je budućnosti.

 

-Postoje nekoliko poveznica između Ukića i Šarića. Ukratko i jedan i drugi su bili velika stvar kad su se pojavili, i jedan i drugi su gurani u reprezentaciju jako mladi (možemo slobodno reći da su i zaslužili to, na tragu onog gore kad su dvojica slična guraj mlađeg). Jedan i drugi su vodili svoje ekipe kao maloljetnici čak i do trofeja. Jedan je prestao s razvojem nakon dvadesete, nešto zbog nepovoljnog konteksta u velikom klubu vani, a drugi je na dobrom putu da mu se desi isto, jer nema više eksponencijalni rast. Obojica požrtvovni dečki, srčani, ali s izraženim manama u igri. Šariću je ovo bilo treće veliko natjecanje. Dobio je ogromnu minutažu, velike role i nije oduševio. Nisam čuo velike kritike na njegovu igru, dok se Ukića već nekoliko godina uzima kao jednog od najvećih krivaca za neuspjehe reprezentacije. Isto čisto teoretiziranje, ali zanima me kad će se Šarića uzesti na zub i kad ću njega morati braniti. Jer ne sumnjajte, zaboravit će se i njemu da je uzeo ABA ligu s nikad lošijom Cibonom, zaboravilo se i Ukiću kako je došao do Barcelone onih dana. Kad će postati gubitnik, koliko odazivanja na okupljanja, koliko priprema i odigranih utakmica pod ozljedama još ima na lageru?

 

Zapravo, veći dio ovoga je neki moj proser koji sam morao ispustiti iz sebe, bombardiran sveznalicama i teoretičarima oko sebe, skužajte.  Ali, stvarno bi volio da malo prodiskutiramo ono boldano.

Od trenutka kad je Hezonja počeja igrat za prvu momčad Barce stalno kruže "insajderske" informacije o njegovom karakteru. Svi nešto znaju, a niko ništa ne želi reć. Vjerojatno se svi malog boje jer u slobodno vrime sparira sa Fedrorom. To polako postaje mit i vjerojatno ćemo prije pronaći živog megalodona nego saznat pravu istinu o njegovom karakteru.
Čast forumašima koji pišu konkretne stvari, ali veliku većinu postova kad počne veliko natjecanje triba priskočiti.