Zadar je kvalitetan? Mislim da je poanta priče da je cijeli klub na svim razinama kvalitetan, a to kod Zadra, kao ni u drugim klubovima nije tako...da sad maknemo Jusupa sa strane koji je 80% trenutnog Zadra, di bi bija Zadar?

Ne pričam o navijačima, to nije tema...samo o upravljačkim strukturama i posloženosti kluba

Cijela stvar kod priče o Zadru se i vrti oko toga da je Zadru trener gospodin Danijel Jusup i, sekundarno, da Zadar ima svoje autohtone, prave košarkaške navijače u velikom broju. To je očito dovoljno za to da KK Zadar bude kvalitetan klub, bar na seniorskoj razini. Svi Hrvatski Zadrovi igrači: Žganec, Mazalin, Ramljak, Baković, Kalajžić... puno su bolji baš zato jer im je trener Jusup. Neki od njih bi, takvi kakvi jesu, sada mogli konkurirati za Hrvatsku reprezentaciju a da ih nije trenirao jusup, ne bi.

Jusup je, za Hrvatske i strane trenere koji se vrte po Hrvatskim klubovima doktor košarke. S njim se, samo donekle, mogu usporediti Hrvatski treneri koji rade van Hrvatske. Žalosno je što HKS nije iskoristio njegovo znanje za bar jedan ciklus vođenja seniorske Hrvatske reprezentacije.

Za razliku od ostalih klubova, na odlučujućim utakmicama kako Premijer lige i Hrvatskog kupa, tako i ABA lige, ekipa Zadra ima jaku podršku s tribina.

Kako BiH može imati fanatično navijanje u Skenderiji a Hrvatska reprezentacija u Zagrebu ima mlaku podršku? Zašto HKS ne zna kako uklopiti KK Zadar i njegove navijače u pogon Hrvatskih reprezentacija, pitanje je za HKS? 

Mojih 5 minuta na ovu temu...

Nije da u Zagrebu nema navijača. Zagreb je više nekako, recimo zapadnije, orijentiran od ostatka Hrvatske. I to treba prepoznati i na tome graditi sve. Eto živi primjer hokej odnosno Medveščak. Ti si na sportu koji do jučer nitko živ nije pratio redovno punio dom sportova. Znači dolazi neka najnebitnija ekipa (bubam Innsbruck, bilo ko), ali tu nikad nije bilo ispod 1500 ljudi u dvorani, a kad se igrao playoff tražila se karta više pogotovo u zlatnim danima. Medveščak je otišao u taj američki tip sporta jednostavno i to je ono što Zagrebu treba. Znači, na pauzama se po hodnicima doma sportova igrao hokej s lopticama, Podravka je imala svoj kutak di su skupljali najmlađu djecu da crtaju šta već, igrači su osobno uručivali godišnje ulaznice navijačima, bila su ona izvlačenja usred utakmice za dres ili pive kao izvuku neku ulaznicu i taj dobije nešto, znale su se igrat utakmice u areni zagreb ili pulskoj areni, onda svi su tukli po hotdogovima, debrecinkama i slično, jednostavno su stvorili okruženje gdje ti želiš dovesti djecu kao roditelj te je cijela priča djelovala nekako drugačije. 

S druge strane ni Cibona ni reprezentacija ne nude ništa za obitelji s djecom, Dinamo okuplja ultrase i zbog toga izgleda kao da je zagrebački sport mrtav. 

Zadar je gotovo oduvijek pri vrhu ili na samom vrhu hrvatske košarke, a tokom desetljeća to je bio i grad rasadnik talentima, uz kvalitetne trenere, publiku i sve drugo. Realno, Zadar i Split su bili ti gradovi koji su davali najviše za hrvatsku košarku i bilo bi stvarno besmisleno ići nabrajati proslavljena košarkaška imena koja su na neki način ponikla u tim klubovima i sredinama (treba imati na umu područje Dinarida, dalmatinske zagore koje daje kršne ljude). No Cibona je klub koji je financijski i organizacijski uvijek bio stepenicu ili dvije iznad, s nenadmašnim gospodinom Novoselom. Cibona je znala vrhunski kapitalizirati ono što recimo Zadar ne bi mogao. Split je imao "senzacionalne" godine 1989-1991 i stvarno u tom vremenu do početka 90-tih imali smo 3 vrhunska kluba, koja bi po kvaliteti bila sam vrh Europe. Došao je rat i jednostavno ni Zadar ni Split više nisu mogli, iz sasvim objektivnih razloga, parirati Ciboni, kojoj se u to vrijeme na neki način dodijelila još značajnija uloga u očuvanju vrhunskog športskog kolektiva i kao lokomotive hrvatske košarke (a uz RK Zagreb, HAVK Mladost...) i tadašnje vlasti su prepoznale što znači za mladu domovinu imati snažne športske klubove.

Vremena su se izmijenila. Cibona je, može se reći, po nekoliko puta kolabirala, a padom jake Cibone, nestankom KK Zagreb, nažalost je i naša košarka izgubila onu dodatnu vrijednost koju Zadar i Split (kao i cijela Dalmacija i zapadna Hercegovina) sami ne mogu iznijeti.

Malo je danas i kvalitetnih da ne velim i vrhunskih trenera u mlađim dobnim uzrastima. Trenera-pedaga, što često spominje proslavljeni Lino Červar. A košarka je nažalost postala previše individualan šport, pa svako iole bolje talentiran nastoji da ode i gradi karijeru negdje drugdje, što dovodi do onog drugog ekstrema. A opet puno je tih menadžera, klubovi su samo "medij" preko kojeg će se pojedinac dalje probiti i često klubu kao što je Split npr. ostanu samo mrvicu. Dobro se sjećam kada se pisalo o braći Bender prije desetak godina kao vrhunskim talentima, imali smo nedavno i braću Ivišić. Je li bilo koji klub imao od njih koristi, odnosno jesu li ti igrači uzdignuli klub, kao onomad Kukoč, Rađa, Tabak Split. Nisu, jer su praktički prodani i prije nego što su ušli u seniorsku košarku. I to je boljka koja će trajno pratiti profesionalni šport u Hrvatskoj. Imamo to što imamo. 

Moje isprike, krivo sam se izrazija...nisan uopće ima namjeru spomenit kvalitetu Zadra, to je neosporno, kako u prošlosti tako i u budućnosti...možda je prava riječ posloženost struktura kluba, a ne kvaliteta trenerska, igračka i rezultatska.

Ako mi mogu navijači Zd, koji su upućeni, dat odg...kako će izgledat to kad jednog dana Jupe ode?