A jeste napunili gače sa tim Španjolcima, biti će onoliko dobri koliko im naši dozvole. Ovo je ratnička momčad a ne primadone. I jebe mi se za Gasola, slabo će on ako će mu naši visjeti za vratom. Pa neka pokuša nositi našega na leđima a i izmjenjivati će se na njemu. Gristi će naši ko bijesni terijeri, stiskati onoga koji ima loptu i stalno biti na liniji dodavanja. Da Aco i ekipa razmišljaju kao vi popušili bi sa 40 razlike. Hrabrost kao u zeca. Ne volim veličanje protivnika. Samopouzdanje se ne gradi na način na koji je ovdje prezentirano. Nadam se da nitko od naših nije čitao ove postove.
I opet ponavljam, naši imaju veće šanse da pobijede zbog psihološke prednosti.

Ne možeš pet ili šest utakmica igrati na brijačinu. Bolje da smo dizelaši, sa idealnom radnom temperaturom iza Gospe :) a u toj varijanti ni prva dva poraza ne moraju biti tragična. Slučaj Torino gdje su još onaj petak prije Grka u tri popodne bili hrpa otpisanih najbolje govori o tome. U ovoj skupini svatko svakome može skinuti skalp.

Nisam siguran koliko mi imamo kvalitete da si možemo dopustiti dizelaški ulauzak u turnir. Možda bismo tako dobili Litvu na kraju, a izgubili sve do tada. Ovi naši mogu živjeti u turniru dok giljaju kao u Torinu zadnje dvije utakmice i takvi ćemo svima (osima naravno USA) biti neugodan suparnik. Bitno je samo psihički ući jake glave i ne odstupiti ni milimetra. Svi košarkaši su ljudi i kada vide da se netko boji, dobivaju sa samopouzdanju. Kada netko "pokaže zube" (ili nož za zubima), osjećaju respekt.

Nego, sjećali se tko pripremne utakmice protiv Španjolaca pred SP 2014. Babo ih je punio u prvom poluvremenu i mislim da je završilo dva razlike za nas nekom tricom Babića u zadnjim sekundama. Još u trećoj čletvrtini smo imali priključak, a onda je: 1. Jasko stao rotirati (kak ti da zavara protivnika), 2. ovi s klupe nisu pokazali mentalnu čvrstinu i odlučnost da utakmicu privedu kraju na isti način. Španjolci su ušli u onaj svoj mod koji kažnjava svako opuštanje i neopreznost suparnika i otišli na poveću prednost do kraja.

Španjolci su tu igrali sa braćom Gasol na unutarnjim pozicijama, tako da je tada još uvijek neiskusnog Darija dopao matchup sa Pauom. Sjećam se da je bio impresioniran.

To navodim kao primjer da ova družina (Bojan, Roko, Kruno, Luka, ne sjećam se uloge Hezonje) ima iskustvo utakmice sa ovima i vidjelo se da mogu s njima. Rezultatsku utakmicu, pogotovo pod Acinim vodstvom, sigurno nećemo kompromitirati bezrazložnim rotacijama. Sjeća li se tko Jaska?

Daj molim te... kako ćemo mi braniti njihovu osnovnu akciju, tj, centralni pik Sergio-Gasol(okruženi sa tri šutera koji stavljaju otvorenu tricu 40+%)? Čak i da su na parketu Ukić i Planinić koji su naši najbolji obrambeni na pozicijama u većini slučajeva ta akcija završava polaganjem ili otvorenim šutem, da ne govorim na šta će to ličiti kad su u njihovim ulogama Stipčević/Simon i Miro Bilan.
Niti jedan naš igrač nije u stanju držati Gasola 1 na 1. To je valjda svima jasno. Čim imaš takvu situaciju otvaraju ti se ogromne mogućnosti u napadu.

Sigurno da se ne treba predavati, treba odigrati muški i nadat se lošem danu Španjolaca ali te priče da će oni igrati koliko im mi dopustimo su za malu djecu.

Asa nema što rotirati osim Kruškinog ručnika :) Mislio sam reći da iskustvo dizanja iz mrtvih ovim momcima ne da nije strano, nego je "domaći teren". Bojim se negativne lavine u našim medijima i portalima, ne i ovdje, naravno, ako na Brazil ne daj bože krenemo s nulom. Ali ta lavina će jednom Šariću, Kruni ili Roku biti pravi motiv, kao i u Torinu.

Osobno ću uživati makar sve izgubili, a pristup bude kao u polufinalu i finalu u Torinu. Nemamo što izgubiti, a možemo dobiti jako puno. Presudno je sačuvati ovu kristalnu kocku nade u sutra!

E, to. 

Najelementrnija stvar u košarci je upravo to. To ti govori onaj koji je prvi put takao košarkašku loptu 1961. godine.

U svakom kolektivnom sportu.