Lagao bi kada bi rekao da sam očekivao bilo što osim rutinske pobjede Španjolske. Pogotovo nakon uvodne četvrtine kada smo izgledali za klasu slabije od Španjolaca, koji su s lakoćom dolazili do otvorenih šuteva, dok smo se mi mučili u napadu.

Zapravo je nevjerojatna ta metamorfoza od "luzerske" momčadi, kakvom su nas etiketirali ne samo u domaćem miljeu, već i u stranim košarkaškim krugovima, do tima koji utakmice dobiva prvenstveno mentalnom snagom. 

Prije svih istaknuo bi Darka Planinića, koji se bez imalo respekta bori protiv uz Dirka najvećeg europskog igrača 21. stoljeća, a proteklu je sezonu bio igrač zadatka, a često vremena i treći centar Baskonie. Zatim tu je naš kapetan, koji je konačno doživio satisfakciju da mu se vrednuje učinak premda je neopravdano šikaniran veći dio karijere jer nije "prototip" onoga što površni poznavatelji košarke očekuju od organizatora igre. Jučer je njegova obrana bila monstruozna - čovjek je bio neprelazan, a onih 8 poena bilo je veliko ko kuća. Pogotovo kad nas je s -13 na -7 vratio u utakmicu.

Babić je s toliko straha ušao u utakmicu, kako bi rekao Hajdukov trener "usrao se u gaće", što je velika šteta jer momak ima sve fizičke i tehničke kapacitete da bude ravnopravan član rotacije, ali u nastavku je odigrao odlično što je i velika zasluga Ace koji mu je tijekom timeouta nakon onog promašenog zicera u kontri očito verbalnim deliktom vratio vjeru u sebe.

Bogdanović je pod posebnim pritiskom svaku utakmicu, nije isto igrati kada si jedan od igrača, te kada si prva opcije i cijela je praktički obrana podređena tebi. U takvim uvjetima stavljati 20 poena svaku večer je dokaz da Bojan izrasta u velikog igrača.

Šarić nije imao svoju večer, ali je još jednom pokazao da sa svojom obranom, pasom i borbenošću ima mjesto u svakoj ekipi kad mu i ne ide šut. Jedini koji nam je ostao dužan je Mario, koji i dalje igra bez samopouzdanja i inicijative što mi je izuzetno žao. Nadam se da će se i njemu dogoditi "klik" koji se dogodio Babiću u drugom poluvremenu, jer bi nam raspoloženi Hezonja zlata vrijedio. 

Naravno da ne smijemo zaboraviti niti Simona, koji je unatoč slaboj šuterskoj večeri, riješio utakmicu i to obranom. Čovjek gine za reprezentaciju i igra osamnaest puta bolju obranu nego u Milanu.

Protiv Argentine će biti jednako teško, ako ne i teže, jer nam je Španjolska ipak malo podcijenila nakon dobrog ulaska u utakmicu, a i Argentinci imaju u Nocioniju igrača koji visinom i snagom može odgovoriti na Bojanovu igru  bolje nego Rudy i Claver.