http://maliganisinj.com/Maligani2/html/intervju/slavko.html


 

INTERVJU: SLAVKO MODRIĆ

Alkar je prošlog tjedna, gostujućim porazom protiv oslabljenog GKK-a otvorio novu sezonu. Trener Vušković je nakon toga u intervjuu na našoj lokalnoj radio-stanici ocijenio kako je takav rezultat u velikom dijelu posljedica činjenice da u ovogodišnjem Alkarevom rosteru nema šutera Slavka Modrića. Imenom i prezimenom. Tonski zapis možete poslušati na streamu Hit radija. Tridesetjednogodišnjem Slavku je ovo trebala biti petnaesta seniorska sezona u 'bilo-plavon' dresu. Osim dvanaest uzastopnih, od kojih je jedanaest bilo prvoligaških tu su još dvije niželigaške koje je odradio u srednjoškolskim danima. Čelništvo kluba, po našim saznanjima, ovakav rasplet opravdava tvrdnjom da Slave nije htio odstupiti od svojih potraživanja i da zbog toga nije moglo doći do dogovora.
Onaj tko tako govori je najobičniji klevetnik i lažac. Ja sam, naime, na pregovorima iznio svoj početni zahtjev, a predsjednik mi je na to pružio ruku i rekao neka idem konobariti. U prostoriji sam ostao još nekoliko trenutaka da vidim radi li se možda o kakvoj neslanoj šali, a kad sam se uvjerio da nije tako – pozdravio sam i izišao. Nisam, dakle, ustrajao ni na čemu, niti sam imao prilike za to. Cifra s kojom sam kanio otvoriti pregovore i koju sam bio spreman sniziti za dvije tisuće kuna je, da naglasim jednaka onoj koju je prije nekoliko sezona dobijao Rudolf Jugo, a Mato Perajica je imao i koju kunu više. Njima se, naravno, morao plaćati i smještaj ili putni troškovi, a Jugo je k tome, koliko ja znam, na račun kluba dva puta odlazio kući u Rijeku. Ja sam, prema tome i u slučaju da su mi isplatili sve što sam potraživao, trebao jošuvijek biti dvije i pol – tri tisuće kuna jeftiniji od ove dvojice koji, uvjeren sam, ni sami ne bi ustvrdili da zaslužuju više od mene. Moje mišljenje o dvojcu koji sam naveo je da naglasim – vrlo pozitivno, a općenito smatram da svaki igrač zaslužuje upravo onoliko koliko ispregovara. Sve ovo sam ispričao samo zato da navijači ne bi mislili da sam potraživao 'ko zna što i da nisam popuštao u svojim zahtjevima. To jednostavno ne odgovara istini.

Je li to bio zadnji put da si razgovarao s čelnicima?
Jest i nije. Mislim, pustili su me da odem ko zadnji šugavac, a nakon pet dana kada sam već prihvatio posao kod Davora Bogdana u klubu Boss mi je zazvonio telefon. Totalno sam pobjesnio kad sam vidio da me zove poslovni tajnik. Nisam se imao snage javiti. Nakon još nekoliko dana on mi je preko brata Mirka ponudio samo petsto kuna manje od sume koju sam kanio prihvatiti. Mogao sam, znači, lagano navući na ono što sam htio. Postoje, međutim dva problema. Ja, naime nisam jedan od njih pa da pogazim riječ koju sam dao Davoru, premda bi on čak i snosio troškove moga dohotka za malenu reklamicu u dvorani ili takvo što. Tko zna koliko je još poduzetnika u našem gradu koji bi financijski i na druge načine pogurali Alkara. Upravi je, međutim, draže češkati privatne djelove i isticati činjenicu da 97% Alkarevih sredstava dolazi iz gradskog proračuna. Svi znamo tko se sramotom diči. Njihova legendarna parola glasi da će se oni izvan terena potruditi onoliko koliko se igrači budu zalagali na parketu. U čemu je, pitam se, trud čelništva? U raspoređivanju proračunskog novca? Svašta! Drugi je problem u tome što su se na pregovorima ponijeli prema meni onako kao ja ne želim podnositi. Nisam ja čitav život ostavio u dvorani zato da bi se na meni iživljavali prolaznici kroz klub. Ako misle da njihovo ponašanje spada u legitimne pregovaračke taktike onda neka promisle opet.

Ima li u njihovom odnosu prema tebi nečega osobnog ili je on posljedica njihova stava prema domaćim igračima?
Znam da je jedan član uprave već odavno oštro protiv moga angažiranja. Oni, međutim, svi skupa ne posjeduju ni minimum elementarnih košarkaških znanja. Dobro je rekao Damir Vujanović. Njihovi stavovi me stoga uopće ne diraju. Smatram da Uprava udara tamo gdje je mekše, a da smo mi, domači igrači krivi što smo potplaćeni jer se ne znamo boriti za sebe i jedni za druge. Evo, Nikola je ove godine prihvatio manju plaću od lanjske. Pitao sam ga zašto je to napravio. Kaže da mu noga nije dovoljno oporavljena i da ne može, barem u početku pružiti svoj maksimum. Takva argumentacija bi po meni stala jedino u slučaju da se Rus ozlijedio loveći gušterice po Svilaji, a ne ginući za klupske boje, kao što to uvijek radi. Njegova reducirana plaća je dala jak argument čelnicima kad su pregovarali s malđim domaćim igračima. 


Smatraš, dakle da predsjednik nema nikakav pik na tebe nego da je jednostavno takav čovjek?
Ima tu svega. Milačić je na početku svoje prve sezone procijenio kako ću ja igrati Nikolinu zamjenu. Bio sam, naime tek oporavljen od operacije. Ozljedu, naglasimo, nisam zaradio u krumpirištu. Upravi je to bio dovoljan mig da mi srozaju primanja. Trener je već nakon prvog kola promijenio stav te smo Rus i ja zajedno nastupali u startnoj petorci. Sljedeće godine sam na Damirovo inzistiranje dobio za trećinu veću plaću. Predsjednik me je pri potpisivanju upitao jesam li siguran da želim taj novac, jer u tom slučaju on i ja više nećemo imati isti odnos. Rekao sam da želim. Lani sam ostao u istom platnom razredu, s tim da je tijekom sezone svim igračima srezana plaća. Eto koliko vrijedi njihova riječ. Nakon toga sam našao dodatni posao u bašti Fontana na sinjskoj Pijaci. Gazdi Brani Milardoviću moram od svega srca zahvaliti jer me je primio kad nisam znao ni držati tacnu. Nakon prelaska u klub Boss sam s njime ostao u odličnim odnosima. Ni on ni Bogdan nisu moji šefovi nego prijatelji. Pravi su to ljudi. Katića su slični njemu sprdali da Alkar nije pravi klub kad jedan od njegovih udarnih igrača konobari. On je na to tražio od Milačića da mi zabrani raditi, a Damir je odgovorio da hoće ako mi povise plaću za dvije-tri tisuće kuna.

Nakon toga je uslijedio kobni razgovor uoči ove sezone. Je li sada stvar završena? Ima li šanse da se vratiš u momčad.
Kod Davora imam veću plaću od one koju bih mogao izboksati od Alkara. Njemu sam sada pružio ruku. Nikako ne bih želio izostati niti s jedne utakmice ili treninga zbog obaveza u Bossa, kao ni s jedne jedine smjene radi košarke. Sada sam puno više kod kuće i moja žena je sretnija nego kada sam igrao. Zna točno kada ću doći s posla. U prvom kolu nisam želio ići u Šibenik. Bilo me stislo u predjelu srca. Sada sam i to prebrodio. U subotu dolazim u Fort Apache. Bilo plavi dres sam zamijenio Alkarevim šalom. Postao sam pravi pravcati Maligan. Ni jedan potez Uprave ne može umanjiti moju ljubav prema klubu. Oni kažu da je svaki igrač koji obuče Alkarev dres za njih iz Sinja. Neka promisle o tome kada im Rogić, Markulin, Zula i ostali zabibere po dvadeset komada. Ja im nikada neću zabiti ni jedan jedini koš. Sve sam ih pospremio u protivničke obruče. Njima to nije bilo dovoljno da bi se prema meni odnosili kao prema čovjeku. Učeni ljudi bi rekli da se kod njih radi o nedostatku komunikacijskih vještina. Ja sam, međutim, iz Glavica Donjih. Kod nas se to zove bezobrazluk!


Naklon do poda i veliko hvala za sve što si napravio za Alkara.
Da se ponovo rodim sve bi' napravio isto. Pozdrav Maliganima. Vidimo se na tribini.

Kolkoj bar iz statistike vidit, Madunić koji Alkaru ni triba, skoro ga košta pobide. Dij nesta ti Krolo iz pripremnog dila? Kako stvari stoji Alkaru bi Kaštelani tribal bi glavni konkurenti za izbjeć zanja dva mista, a pripustili in jenog od ritkih visoki igrača u ligi. Ni bitno šta ni neki kvalitet al za ovu ligu očito je.

i mene je iznenadio napadački,ali u obrani je i dalje rupetina
očito je struka procijenila da ovako treba . Još ovo stanje sa Slavkom Modrićem, vidi se raskol na relaciji igrači/trener/predsjednik. Maligani su se također sinoć pokupili iz dvorane nakon prve četvrtine, navijanja nije bilo uopće iako je bilo 700-800 ljudi prisutno.

Novela o Dnodnašima

Alkar je u prvon ovogodišnjen domaćinstvu dočeka desetkovana Kaštela. Ekipu koju bi mora satrat 20+ razlike. Dobio je, da skratin dugu priču, na jedvite jade, a dojam koji su ostavili sastrane dovedeni 'megaznalac' Mladen Vušković i njegova plaćenička postrojba - nije ostavio prostora za optimizam. Slavko Modrić je nakon četrnest sezona u prvoj petorci našeg najdražeg kluba, u triestprvoj godini priselio na tribine. Razlog je taj šta pripametni članovi Uprave nisu opće tili razgovarat s njime, nakon šta je ka uvodno potraživanje za ovu sezonu zatražio tisuću kuna manje nego su 'stručnjaci' izdvojili za Splićanina Josipa Glavinića kojeme, naravski, usto još moraju podebljat za putne troškove. Glava je u svojin naboljin godinama iks puta odnio gaće na štapu iz naše dvorane i nikad se nije naigra protiv lokalni hahara, mada se radilo o više nego solidnoj plejduji za ovi nivo natjecanja. Lani je sezonu poče u Mislavu iz Postrane, a onda se na polugodištu priselio u nikad gori Split, kojega nije uspio spasit od ispadanja u dodatne kvalifikacije. U prevodu – da ga naši nisu doveli, on bi se ove sezone vjerojatno ostavio ili bi igra digdi drugu ligu... ono, za svoj gušt. Nije to prvi put da Alkar produživa karijeru lokalni zvjezdica u trećoj igračkoj dobi.

Mile Karakaš je isto bio za ostavit se prije zadnje dionice u našen klubu. Sumić koji je, Bog in da zdravlje, doveden za sedamnest iljada da pomogne Josi Blajiću koji je pravio pet ipo, nije više nikad zaigra prvu ligu. Nama je pomoga ispast. Ima još taki primjera. Svakako, neko posve pametan je zaključio da Glavinić vridi duplo više od Slavke Modrića i onda je uz vrhunski bezobrazluk koji merita žesšće protumjere, osta bez igrača koji u dušu znade sve svoje lanjske suigrače i predstavlja sponu s najužarenijin tribinama lige, a dobio je plaćenika koji gleda ubit još koju pinku prije penzije. Ovi je zadnjespomenuti, da naglasin, proti Kaštela zabio četri komada i nije moga dovuć ekipu do ladne završnice proti ozbilji kandidata za ispast. Slavko bi to odradio livon nogon i to znade svak u ovon gradu ko ima ikake veze s košarkon. Šteta jedino šta taki u Upravi nema. Maligani su prvu četvrtinu veličali Slavku i gonili upravu ća, a onda su izašli iz dvorane. Znači izgubili smo Modrića i najžešće dvoranske navijače, a dobili smo tvrdu kitu i još nas uvjeravaju da je to za naše dobro. Dakud je! Samo, triba to skužit.

Ja sad neću dalje drvit o ovin, najočitijin problemima, nego ću se zericu pozabavit onin minusima koji ne bodu oči ka ovi navedeni, a po mome su još gori. Slavko Modrić je duplo talentiraniji od svi Sinjana koji su dosada izletili iz ekipe jer glavešine imaju nešto proti nji. Mislin, na ljudskoj razini, jer oni o košarkaškoj kvaliteti uopće ne mogu suvislo razgovarat. Višak mota u najmlađeg Modrića, međutin, ne čini problem ni malo većin, jer se naprimjer, Cija Režić jednako tolko trudio i odrica, a Alkar je upravo isto vrimena i truda uložio u njegov razvoj ka i za Slavkin. Na kraju je u dvajsedmoj godini odyeban ka zadnji šugavac da bi se dovelo nekog Tičinu za kojeg sada ni najveći znalci nemaju pojma di je ni kud je. Zvone je moga i ove sezone pomoć. Još nema triestipet. Goraša smo pustili da iđe đorat cukar, duvan i te stvari priko grane, a doveli smo Juru Lozančića. Neću opće lamentirat o tome. Ko kuži – kuži, ko ne kuži nek ovo ni ne čita. Letili su Ćuki, Josa, Dino, Primorac, Perić... Bog Jokin, a sad bi mi tribali satrat grla i dlanove za Glavu, Tešiju, Šipića, Dominovića i take tipove. Evo, čekajte da se smislimo!!! Sidio san odma do zapadni vrata. Goraš kida karte, do mene Juka Jagnjić, doli livo Hrvoje Perić, gori desno Biba i Slave.

Eto van petorke za razguzit jedne i druge doli na parketu... a di su tek Josina, Dingać i taki dramaši!? Jel iko pita Stipu Modrića bil pomoga zadnju sezonu dvi? Nama je star, a Slovanu i Škrljevu je mlad. Mi mu lipo odyebemo i brata. Dabome! Šta će nan iko kad imamo četri - pet Splićana i Upravu za ubit vola... vonjon. Najgore od svega je trenerovo ophođenje prema mladin domaćin igračima koji bi tribali nosit Alkara u sljedeći desetak godina. Vi'te sad ovo: Martin Bilandžić u dva kola – dest minuta na terenu, Jure Boban isto tako. Dome proti Kaštela igra četvorku zato jer protivnici nemaju igrača te pozicije. Stipe Bralić tu meće duje i trice jer nema druge opcije, a naš 'majstor' dolazi za njin ka da se radi o taktičkoj postavci. Svašta!!! Ko yebe Dometa. Drugi put će igrat playa. Mislin ako protivnici ne budu imali takog igrača. Onda ćemo se čudit kako ne more za pet sekundi postavit napad isto ka šta sad kritiziramo njegovu igru leđima. Jel tako!? Kad na kraju ne bude zna igrat svoju poziciju onda ćemo ga bacit na cestu i po običaju dovest kakvog 'majstora' iz Splita za pišljivi devet – dest iljada. Šlag na kraju. Na poziciju zaštićenog igrača doveden je Roko Dominović, dabome – iz Splita. Ne samo da je oduze misto jednon našen balavcu, a nije da ji nemamo. Ako su Marin Kembov, Žile Dujilov i Max von Salzburg nesposobni čuvat onoga žutalja Blaževića iz Ćućurca onda nek iđe sve u krasnu materinu. Šta ćemo se više žilit kad za take zadatke moramo dovest čovika koji će nan danas sutra trpačit s osobitin gušton!? Dominović je usto zagušio i glavnu Alkarevu uzdanicu iz domaće škole. Proti Kaštela je igra triest minuta, a Svale dest. Svak živ osin dnodnaša iz Alkarevog čelništva vidi da se radi o puno boljen i perspektivnijen igraču od golobradog blitvara. Oni neka uzmu statistiku pa će vidit da je najtalentiraniji Alkarevac u zadnji dvajstipet – triest godina za triput manje vrimena napravio iste brojke ka i trenerov ljubimac.

U njoj doduše ne piše da je Dominović cilo vrime čuva zaštićenog a Svale udarnog, ni da je Roku neko drugi postavlja napade, dok je Ivan tu zadaću s lakoćon obavlja sam. Statistički podaci ne otkrivaju ni da su Splićine asistencije ostvarene u polukontri, dok je sinjski wunderkind svoje uknjižio na postavljeno. Sva srića da je uprava odimila Slavkižu i time stvorila kritičnu masu nezadovoljstva među bilo – plavon nacijon, pa će, nadan se uskoro pokusat šta je zakuvala. Ove stvari o kojima Van pišen bi u protivnome ostale ipod radara, a po mome su sto puta gore. Slavu smo, ajmo reć, izgubili par godina prirano, dočin će Svale će na ovaj način ostat syeban u korenu, a moga je igrat Euroligu, tako da se svi klinci u Sinju kad ga vide upišu u Alkara. Jedan član Uprave je nakon susreta na faceu objavio da iđe ća jer je bio izvrgnut sovkama i pritnjama, a da on sport kuži na skroz drugi način. Doda je i to da je Alkar pri njegovon prošlon odlasku ispa iz prve lige, šta je čak i ovin tužnin trenucima – urnebesno. Radi se, naime, o čoviku koji ne zna šta je trostruka prijetnja ni strana pomoći. Da ga pitate u šta se najčešće transformira zonski presing ako oni ne probiju, a mi in ne uzmemo balun, pita bi – maže li se to na kruv? Ni jedan ni drugi predsjednik ga stoga nikad nisu pitali za mišljenje, a u klub za dest godina nije dotra ni colja. Prid brojnin auditorijen je reka da ga boli qrac šta će bit s Alkaren kad oni odu ća, a sad škraba da nemore, čuj, radit u uvjetima kad ulica određuje politiku kluba. Znači Ben Boban, Cale, Cija Režić, moj Đagi, Đani Erceg, Stipe debeli, Ante Perajica, Fiki Vrcan i taki tipovi su ulica, a on je struka i zato bi iša ća. E, nema ić, dnodnaši jedni zločesti! Sad stojte i kusajte šta ste zakuvali.

Samo nek se Svalina ne štufa, jer mali je nesvakidašnji potencijal, na poziciji na kojoj smo najdeficitarniji. Nek izdura ovu sezonu, a već će ga netko od jačih dovući k sebi.

Nosi li i dalje onu frizuru? Možda je u tome problem...

Frizura je i dalje postojana, novost je puštanje brade 

Što se to dešava? Boban najstariji istambura predsjednika? Oće li Alkar sa ovim ljudima postati ko GNK, klub bez navijača?

Boban tvrdi da ga je samo verbalno napao, no tu mu nimalo ne vjerujem. Recimo sinoć je uprava na konferenciji za medije dala punu podršku predsjedniku, a Maligani traže da uprava i predsjednik odu (nema uzmicanja ) . Nadalje, dopredsjednik kluba je pozva Slavka Modrića da se vrati, ali on kaže:

“Istina je da sam na kavi razgovarao s dopredsjednikom Milanom Smoljom, ali nikakav povratak ne dolazi u obzir. To je moja odluka. Onog dana kad sam prihvatio ponudu za ovaj posao, a to je bilo sredinom rujna, sve sam zaključio po pitanju Alkara. Dao sam svoju riječ novom poslodavcu i neću je kršiti, jer to nije moj način.

Meni samo nije jasno zašto predsjednik Katić uvijek šalje nekog drugog na razgovor, a ne dođe sam, iako ništa se sada ne bi promijenilo, jer me je uvrijedio svojim ponašanjem. Ponavljam, Alkar je prošlost i ja sam sada okrenut nekim drugim stvarima i definitivno se neću vratiti na parket.”

Što se tiče izjave ima moju apsolutnu podršku, a vezano za podršku Maligana na tribinama vidjet ćemo što će vrijeme reći, no nisam pretjerano optimističan.