Još jedna pobjeda Dubrave pod vodstvom Josipa Sesara, ovaj put protiv Kvarnera.
Šta nam to kaže?
Kad se klub nađe na rubu, ne spašavaju ga parole ni obećanja. Spašavaju ga domaći ljudi. Josip Sesar je upravo to – domaći zagrebački dečko, športski djelatnik u punom smislu riječi.
U trenutku kad je odlazak glavnog financijera zaprijetio raspadom svega što se godinama gradilo, Sesar nije gledao kamo otići, nego kako pomoći. Opet je podmetnuo leđa, ne kao prolazni trener, nego kao netko kome je Dubrava više od posla. Kao netko kome je to dio identiteta.
Pobjeda protiv Kvarnera i nastavak pobjedničkog niza nisu samo trenerski uspjeh. To je djelo čovjeka, športskog djelatnika koji zna da košarka nije samo taktika i rotacija, nego odgovornost prema ljudima, prema mladima, prema zajednici.
Dok su se drugi bojali budućnosti, Sesar je birao borbu. Dok su se drugi pitali ima li smisla, on je znao da Dubrava mora preživjeti. I zato danas ova momčad igra s više srca, s više ponosa, s više vjere.
A dok Dubrava ima Josipa Sesara, ima i budućnost.
