Trener Kvarnera 2010 Vladimir Anzulović u nedjelju se mogao miran uputiti kod obitelji u Sloveniju. Njegovi dečki dan ranije uvjerljivo su na Kozali apsolvirali brodski Đuro Đaković, osiguravši i matematički Ligu za prvaka.Iako su se krajem prvoga poluvremena približili na samo - 2 (42:40) Brođani na Kozali nisu imali prevelike izglede. Bilo je pitanje vremena kada će ih riječka obrana potpuno "ohladiti".

- Brod je jaka ekipa. Znali smo i u najavama za njihovu vanjsku liniju. Veliki je pritisak bio na nama jer smo znali što dobijamo pobjedom. U drugome poluvremenu obrana je bila prava i to je odlučilo.Nije lako izdržati cijelu sezonu u istom ritmu treninga. Niti biti prvi cijelo vrijeme. Sigurno da ima malih rupa tu i tamo u igri. No, nepamtim kada je mlađa ekipa u Hrvatskoj ranije osigurala Ligu za prvaka, nastavlja trener kvarneraša, koji su nakon šest godina Rijeku ponovo vratili u Ligu za prvaka.

Kozala je i nakon dvoboja s Brođanima ostala neosvojiva tvrđava. Impresivan niz od sedam pobjeda bez poraza vjerojatno ne pamte niti stariji pratioci košarkaških zbivanja u Rijeci.

- Ono što dečki rade na treninzima to im se vraća na utakmicama. A na treninzima se stvarno trude. Ponosam sam na njih i sretan sam što ih treniram. Mi smo svoj cilj za ovu godinu ispunili. Međutim ne mislimo stati.Nastavit ćemo trenirati, napredovati i pokušati što bolje odigrati u nastavku sezone.

A nastavak sezone donosi Ligu za prvaka prije koje je najveće pitanje Kozala ili Trsat?

- Ja se iskreno nadam da ćemo ostati na Kozali. To je moja želja, ali to nije moja odluka. To je odluka vodstva kluba. Želja mene i igrača je da ostanemo na Kozali.Dosad još nismo imali punu Kozalu. No, di god da igramo dečki navijače neće razočarati. Ni srcem, ni pristupom, zaključuje Anzulović.

Liga za prvaka se nakon šest godina vratila u Rijeku! Subotnjim slavljem nad Brođanima košarkaška mladost Kvarnera 2010 Rijeku je opet vratila tamo gdje joj je i mjesto - u nadmetanje za prvaka države. U 11. slavlju sezone i sedmom uzastopnom na domaćem parketu najefikasniji su bili Radić i Škifić, no, ton igri opet je davao slovenski razigravač Bojan Krivec, koji je uz 13 poena podijelio i pet asistencija.

- Ulazak u Ligu za prvaka je bio neki tihi cilj. Glavni je bio što bezbolnije sačuvati prvoligaški status. Teško je bilo na početku sezone nešto prognozirati. Ekipa se potpuno promjenila. Uz to je najmlađa u ligi. Novi trener, novi igrač. Mislim da je ovo najveća zasluga trenera, koji sa svojim stručnim stožerom radi odličan posao. I svi ljudi u klubu. Svaka im čast. Ja sam sretan. Zbog kluba i zbog grada. Rijeka zaslužuje Ligu za prvaka, objašnjava Krivec.

Nekadašnja nada Krke iz Novog Mesta u Rijeku je stigao na mala vrata. Uz dosta nepoznanica. Ali ne i za trenera Riječana Vladimira Anzulovića, koji je Krivecove kvalitete upoznao kao pomoćni trener Krke. Godinu dana kasnije u Anzulovićevom samostalnom trenerskom debiju Krivec mu je produžena ruka na parketu. U pravom smislu riječi.

- Pošteno radimo i marljivo treniramo. Svaki dan, svaki tjedan. Mislim da smo zbog tog našeg stava i zaslužili sve ovo. Zahvalio bih se i navijačima, posebno Armadi koja nas je opet došla bodriti. Puno je lakše igrati pred punom dvoranom. Trudimo se da nas navijači prepoznaju po našoj borbenosti, nastavlja Slovenac na privremenom radu u Rijeci.

Riječanima je ulazak u Ligu za prvaka velika nagrada i pravi bonus za sve ono što ove sezone prezentiraju na parketu. Koliko riječka mladost može u nadmetanjima protiv najboljih hrvatskih momčadi?

- Prvo idemo odraditi najbolje do kraja ovaj osnovni dio. Želja je kao najbolja momčad ući u Ligu za prvaka. Zašto ne? A onda ćemo razmišljati o Ligi za prvaka. To je velika nagrada za nas i za ove mlade dečke. Da svi zajedno vidimo gdje smo i koliko vrijedimo, zaključuje Krivec.