Divljaština Hezonje i Bogdanovića se ne može po ničemu usporediti osim eventualno ako ćemo govoriti o kurčevitosti na terenu. Tu su dosta slični, Mario je strašno bahat igrač koji ne jebe živu silu, a ako ćemo to formulirati kao sportsku drskost i pozitivni bezobrazluk onda je ima u neograničenim količinama. Međutim, Mario je usto i pravi sportaš, karakterno izvan terena sjajan dečko (barem tako o njemu govore ljudi koji ga malo bolje poznaju, a ja iz prve ruke imam i dubrovačkog poznanika koji također ima samo lijepe riječi) za razliku od Bogdanovića kojem se izgleda najviše spočitava taj nesportski život, loš karakter i nedostatak kulture. Velike su razlike između njih dvojice.

Ja i dalje jako teško mogu zamisliti Dubrovčanina u Beogradu, neće to biti laka odluka ni za njega ni za njegove roditelje. Sumnjam da će do toga doći.