Svaka čast na tituli, imam dojam da smo najbolji u Srbiji jer uz sve mane tim je školovan, dobro vođen i ima sposobnost ubacivanja u višu brzinu kad je to potrebno (a jun mjesec zadnjih 12-13 godina to slikovito pokazuje). Taj klik je stvar koja odvaja šampionske ekipe od onih dobrih, ali nedovoljno dobrih za ključne stvari... Ukratko

-Tepić: nisam njegov fan, zapravo prezirem njegovu igru, ali u ovom slučaju vrijedi izreka "u zemlji bogalja jednonogi je kralj". Kada se Leo povrijedio dugo smo tražili zamjenu, ispostavilo se da Ameri baš nisu volji da se pate kod Dukljanina za šaku kikirikija, i onda nam je Miško uvalio svoju robu s greškom, igrača koji je škartiran iz sva tri svoja inostrana kluba. Ovde je odradio svoje, a na moju žalost, vjerovatno je digao ruku od novog pokušaja tezgarenja i ostaće i naredne sezone da mi kida živce svojom "kornjača košarkom". U svakm slučaju, bar nam nije dopao neki Lipoviy, hvala Miško

-Peca Aranitović: diplomirani mahač peškirom, epizodista, stariji brat po meni budućeg A reprezentativca Aleksandra Aranitovića (98) koji je promašio klub ()

-Jo: nakon povrede Westermanna njegova sezona se bukvalno urušila. Lauverenge je PF koji ne kreira previše sam i debelo zavisi od pleja, a Partizan to posle Leovog ACL nije imao. Opet, odradio je svoje epizode maksimalno i šljakersko-smećarsku ulogu je doveo do savršenstva, prvi skakač Evrolige, siguran finišer ispod table. U šutu spolja postoje određeni pomaci, ali u sezoni gdje je sve bilo u rukama bekova teško se moglo doći do uzorka na osnovu koga možemo reći nešto više. Generalno, blagi napredak, a možda čak i stagnacija kada se vide neka očekivanja iz prošle sezone.

-Pavlović: Božji dar, i neka vrsta kosmičke pravde za sva sranja koja su nas ispogađala. NBA igrač, u svakom smislu te riječi.

-Leo: njegova povreda je zapravo prekretnica sezone. Kada se vidjelo da nema mogućnosti da dovedemo novog pleja, sve akcije i setovi klasične sporije igre Partizana su pali u vodu i počeo je show izolacijske košarke bekova, koji se na kraju dobro završio sticajem srećnih okolnosti.

-Dallo: u fragmentima je pokazao šta može biti, vjerovatno bi i njemu bilo lakše da je Leo ostao zdrav, ali u ovom urušavanju se nije najbolje snašao. Uz sve pohvale za borbenost (i uopšte svi kažu da je odličan momak), ovo je ipak minus (pogotovo iz moje perspektive u kojoj su ovo mjesto trebali držati Miljenović ili Radičević ).

-Milutinov: prelazna sezona za njega, a imao je dvije nesreće. Prva je ostanak Muslija (bila je projektovana njegova prodaja prošlog ljeta, ali podvala nije uspjela jer su ostali skontali kakva je prevara od igrača) gdje mu je skraćena minutaža, a onda i povreda Lea gdje je po već pomenutom scenario postao epizodista jer je većina setova za centre pala. Opet, malo je popravio fizikalije, stekao je iskustvo, naredne godine će biti prvi centar i to je njegova braak trough sezona nakon koje će se moći reći nešto više o njegovim limitima.

-Milosavljević: kapiten, fajter, glue guy... postao je etablirano ime i u evroligaškim krugovima, upucao je šut, srušio Fener, i onda nesretna povreda . Opet, gledajući ovaj tip karaktera, iz svega se vraćaju jači tako da ne sumnjam u njega.

-BB: nema su tu više šta puno reći, mislim da je na pomolu jedna velika karijera. U svoj svojoj ozlojađenosti Vujoševićem, danas mislim da je možda bolje ovako, jer nema puno trenera koji bi izašli na kraj sa ovakvom paljevinom. Dečko je manijak, jedva je ušao u neke normalne tokove (kockar, kurvar...) i rekao bih da je sad na pravom putu. Ove godine je pušten sa lanca, dobio je ključeve ekipe u svoje ruke, i na kraju je ispalo dobro, postao je svjestan odgovornosti i vjerovatno bi se postidio da je sad uprskao. Biće prilike o njemu više pisati drugi put...

-Gagić: godinu dana ubjeđujem ljude da on i Musli ne mogu u istu rečenicu. Nevjerovatno je koliko ljudi upadaju u galamu mase i ne žele da vide konkretne stvari na terenu. Uz uvažavanje očiglednih mana po pitanju gubljenja u elementarnim stvarima, Gagić je meč ap monstrum, pokretna petica kojoj ne treba lopta u postu, već se uklapa u brzu igru, pik, tranziciju, a pritom je u odbrani dovoljno jak da se gura se peticama, a dovoljno pokretan da ispoštuje sve rotacije i većinu preuzimanja. Ukratko, idealan back up centar za modernu košarku. Mala digresija, na početku sezone na mjerenjima Gagić je na svim distancama bio ubljedljivo najbrži igrač Partizana.

-Musli: polako nestaju i poslednje jedinke na planeti zemlji koje misle da je Slimu upotrebljiv u današnjoj košarci. Putuj igumane

-Šalić: najveća žrtva Muslijevog ostanka. Tokom sezone je imao i nekih problema sa disciplinom nakon čega mu je ionako mala minutaža skroz srezana, ali kažu da jako dobro trenira, da je uporan ko mazga i da je uz Bogdanovića Duletov najveći ljubimac.

-Andrić: sposoban je ubaciti poneki otvoren šut, vremenom je ušao i u većinu defanzivnih šema, ali radi se o prolazniku koji teško može do ABA nivoa karijere.

-Kinsey: majstorčina, ubica, i veliki čovjek. Kada su nas nagrizla sva sranja uoči zime, povukao je možda i najviše od svih. Naravno, kako to u životu biva, o takve ljude se najčešće drugi ogreše. Vujošević je iskoristio njegove probleme sa zglobom da olabavimo budžet za njegovu platu, iako je čovjek koji je možda i najpoštenije zaradio svoj dinar u ovoj sezoni. Najkompletniji stranac koji je igrao u Partizanu ikada (a konkurencija svakako nije mala).

-Fear no Beard Bezbradica: top fizikalije, nezrelost u glavi, i blage naznake da može biti solidan igrač. 93 je godište tako da nije baš mlad, ali ne bi me iznenadilo da ostane i naredne godine, jer dečko stvarno izgleda kao košarkaš, pa mi se čini da možda ispasti bolja verzija Strahinje Miloševića.

-Bertans: njegova situacija je komplikovana i uzorak je premali da bi se izvodio neki uopšten zaključak. Na prvu loptu rekao bih da nema straha u igri, da je psihički potpuno sanirao svoje koljeno, imao je par utakmica sa prepoznatljivim šuterskim serijama, ali primjetno je bilo da se ne snalazi baš najbolje u igri gdje je lopta po 10-15 sekundi u rukama Bogdanovića ili Pavlovića. Volio bih da ostane još godinu dana ovde.

-Vujošević: sada već čovjek sa teškom bolešću, a situacija mu nikako ne pomaže. Već je dosadno pratiti njegove nazovi duhovite komentare, i neke deplasirane opaske o stvarima u društvu, državi... Velika je šteta što je na drugoj strani našao sličnog jarca s kojim može da se bode, a još je veća šteta što Vučiću sve to odgovara pa ih niko ne sprečava u tome. U pauzama svog (malo)umnog rata sa cijelim svijetom, uspio je ponovo da utegne šampionski tim, i to u potpuno novom kontekstu i nepovoljnim uslovima za njega. Nevezano za to, nadam se da je ovo bila poslednja njegova sezona u Partizanu.

-Uprava kluba: inertni, nesposobni, i potpuno van svih dešavanja u modernoj košarci. Koliko god u nekim stvarima bili pozitivno old school (stroga disciplina, nezavisnost u radu trenera) toliko su pali na pitanjima menadžmenta, odnosa sa javnošću, mlađih kategorija itd...


Ukratko, slijedi burno ljeto, teško mi je predvidjeti bilo šta.