pošto sam ja ovde prokazan kao vjerni pratilac i obožavatelj lika i djela velikog nam derviša, red je da ga se sjetim na veliki dan.

Dragi Vođo, srećan ti 56. rođendan, da poživiš još dugo i da nas dugo jebeš u mozak sa tvojim mazohističkim viđenjem košarke, a pritom da nas obmanjuješ da vjerujemo da si jedini, i da u očima navijača drugih klubova budemo viđeni kao zaslijepljena i lakovjerna masa.

Takođe, želim ti da i dalje u zdravlju troluješ i pališ nesretnike tamnije boje kože, i da se vazda onako primaju kao hepo kocke.

Usput, ne bi bilo loše da negdje na narednom putovanju izbaciš iz busa Milenka i Borisa, i da ih više nikad ne vidim u voljenom dresu.









hail