patetika na stranu, stvarno vrhunska žurka, i veliki događaj... Svi mi znamo šta imamo, ali ponekad nije loše podsjetiti se. Velika šteta je što se ovo odigralo usred sezone pa nisu mogli doći mnogi koji su htjeli (i uplaćivali novac), ali i ovako lista je bila spektalularna...
Utakmica je naravno nebitna, gomila gojaznih penzionera i aktivnih igrača koji se zezaju, ali provod i scenski nastup vrhunski. Delirijum je počeo kada je Vujošević davio Gorana Grbovića zbog nerezonskog šuta

Stariji ljubitelji košarke vjerovatno pamte jednog od najboljih šutera Jugoslavije 80-ih.
Bio je tu i prateći muzički program, malo hip hopa

malo rokenrola

i malo turbo-folka... ili ipak ne, Bulat nas je spasio i nije performirao svoje treš hitove već je samo vodio navijanje

Specijalni cilj utakmice je bio potencijalno druženje Borisa i Saše

...da ovaj tamniji pokuša "space jam" metodom ukrasti nešto talenta za sebe.
Bila je tu i paklena šuterska linija iz 00-ih, Šćapanović i Kecman

Kao i Aleksandar Čubrilo, atletski dominantno krilo iz 90-ih

i dalje najbolji dunker u istoriji Partizana (sorry Pecarski, Vesely).
Zatim najveći umjetnik i najveći "koljač" u istoriji Partizana, u karakterističnom duelu

Sale je došao i odigrao uprkos vještačkom kuku, što je za veliku pohvalu, jer mnogi mlađi i zdraviji od njega ostaše u civilu

I dok Kerkez i Marić kao najstarija garda i nosioci Partizana od prve velike ekipe 1971. imaju opravdanje

Ovi ipak nemaju... Vujanić, Koprivica, Drobnjak, Sinđelić, Rebrača

Paspalj, Nakić, Berić

I naravno legendarni Stragi Stevanović, Sofo prije Sofa, po mojoj slobodnoj procjeni važe i do 170kg

Ne treba zaboraviti ni čovjeka koji nam omogućuje dvije lake pobjede po sezoni, sram ga bilo

A tu je i standardna podrška fudbalskog kluba

i rukometne sekcije preko Neđe Jovanovića i Vlade Mandića

Predjednik se trudio, ali vidi se da je zadnjih godina više u tenisu nego u košarci

A čudi me da fizički najspremniji veteran nije izašao na teren... Drug iz NS mi priča da je Rebrača gotovo svaki dan u teretani

I za kraj, jedina slika koja može da vrijedi, gđica olimpijska prvakinja

Kada se svečari završe, valja podvući crtu i vidjeti šta imamo osim neke emotivne satisfakcije. Nema tačnih podatak, ali čini se da je skupljeno love za cijeli jedam mjesec funkcionisanja kluba, dakle plate za sve, od sportskog sektora do zaposlenih... To naravno nije ništa, ali možda bude zamajac, prije svega za zdravije razmišljanje Vujoševića, i konstatno oslanjanje na domaće i mlađe igrače a manje na traženje novca za strance.
I za kraj, kao i uvijek, nije bitna titula, pobjeda, niti trofej,
Samo jedno je bitno...