Puknit ili reć!? Tu dvojbu nosimo od televizijske reprize davne i
znamenite košarkaške utakmice Šibenka – Bosna. S prelamanjem dileme
kasnimo i zbog želje da izbjegnemo atmosferu u kojoj se svaki tekst
smatrao “(pred)izbornim materijalom”.
Zato sada mirne duše valja konstatirati kako put od slavne, europski
jake Šibenke s neviđenom, brazilskom atmosferom na Baldekinu, do
životarenja pred (polu) praznim tribinama, može sebi dopustiti samo
grad poput Šibenika, koji nikad nije znao dovoljno cijeniti svoje
svetinje, ni svoje uspješne ljude.
Prije svega, valja konstatirati da ni u famoznim zadarskim Jazinama,
tamo gdje se košarkaškoj tradiciji moraš u svakom trenutku klanjati, ne
pamte takvu atmosferu kakvu je Draženova Šibenka stvarala ne samo na
Baldekinu nego nerijetko i na gostovanjima. Vrijedi i konstatirati kako
Zadrani, “koji su izmislili košarku”, nisu u svojoj sjajnoj tradiciji
nikad postigli takve europske uspjehe - dva finala Kupa Radivoja
Korača, kakve je slavio Baldekin.
Slika s utakmice Šibenka – Bosna natjerala nas je i na dodatnu analizu momčadi koju je vodio Vlado Đurović. Momčad, koju su činili šibenski momci (Petrović, Šarić, Slavica, Žurić, Damjanić), šibenski zetovi (Jarić, Đurić, Marelja, Petani) i supermomak, čiji su korijeni iz šibenskog kraja (Macura).
I Živko Ljubojević se više od jednog desetljeća bio vezao za Krešimirov grad, pa je praktički jedini “stranac” bio Milan Zečević.
Ne objašnjavaju li ti podaci nesporan dojam o silnoj kompaktnosti
slavne Šibenke!? Ne nude li formulu stvaranja ambicioznog prvoligaša!?
Tvrdi će Šibenčani uporno zagovarati tezu kako je Šibenik grad
veslanja i nogometa, nešto suvremeniji ljudi će se pokloniti zadnjim
uspjesima vaterpolista i košarkašica.
Grijeh je, međutim, zaboraviti na mušku košarku. Zbog Šibenke,
Dražena i, konačno, Funcuta, koji su se službeno rodili upravo 10.
travnja, kad je šibenskim košarkašima na sraman način oduzeta titula
prvaka Jugoslavije.
Nije li vrijeme da se tretman muške košarke bitno poboljša!? Da košarkaši prestanu biti športsko pastorče Šibenika.
Ivo Mikuličin / epeha