Moram reć da mi je strašno drago da smo makar na mala vrata,objektivno kazano sritnije nego pametnije ipak ušli u tu blentavu ligu iako je meni ovogodišnja naša liga pokazala puno više natjecateljskog naboja i kvalitetne i uzbudljivije košarke od NLB.
Ovo prvenstveno stoga šta ovako ipak imamo mogućnost dovođenja novih sponzora,puno više šanse dovest kojeg (barem) solidnog domaćeg igrača i,naravno strance koje inače nebi mogli dovest do lige za prvaka.Nažalost Ayusa možemo zaboravit jer je on doma potpisa ugovor na 3 godine.Ono šta mi moramo učinit je da se prova dovest nekog igrača mentalnog sklopa Stipanovića i nadat se da ćemo sada imat više sriće sa strancima.
Ono šta sigurno mogu najavit je to da se onakva užasna NLB ka prošle sezone nema šanse ponovit.Sada je uprava na potezu i triba osigurat prava pojačanja jer kostur ekipe je solidan,ali daleko nedovoljan.Nadam se da će i Lefteris ipak posložit ekipu ka krajem ove sezone jer ono šta je do tada radija bilo je prejadno.Mora mu se priznat da je stvorija odličnu atmosferu u svlačionici,da se na licima igrača nakon masu godina vidija osmjeh,čak i na uvik musavom Periću,ali sad od njega očekujem igru.Neće bit Ayusa da svi baluni idu njemu i tribat će puno više napadačkih opcija,a obranu neću uopće ni spominjat.
Ipak,ne mogu se otet dojmu da bi u ovakvoj situaciji,nakon ulaska u NLB,onakvih igara protiv Cibone,ostanak Ayusa značija bar 500 prodanih godišnjih karata.Ako ne i više.
Larry,thank you for the memories!