sutra na Gripama protiv Borika u 19h

Split vodi na poluvremenu 39-23

pobjeda Splita 69-54;
Mimica 14, Subotić, 12, Katić 11

U nedjelju 3. travnja točno je 40 godina otkad su splitski „žuti“ prvi put postali prvaci Jugoslavije

JU-GO-PLASTI-KA Žuti slave 40 godina od prvog naslova

Slika iz arhive: stoje - Ivo Gudić (predsjednik), Branko Radović (trener), Lovre Tvrdić, Petar Skansi, Martin Guvo, Damir Šolman, Zoran Grašo, Zdenko Prug, Vinko Bajrović (tehniko); čuče - Drago Peterka, Ivica Škarić, Mihajlo Manović, Momčilo Radulović, Rato Tvrdić, Dražen Tvrdić / Foto: JOSIP ETEROVIĆ SUDAC

Znalo se:   košarkaški prvak Jugoslavije bit će pobjednik utakmice Lokomotiva – Jugoplastika koja se 3. travnja 1971. godine igrala u Zagrebu! S tim da ni splitski „žuti“ ni zagrebački „lokosi“ dotad nikad nisu bili državni prvaci. U trenutku kad je utakmica počela Split i Zagreb su bili pusti, svi su gledali izravni TV prijenos te utakmice odluke...

Junaci: Prug i Grašo!

„Žuti“ su krenuli izvrsno, vrlo brzo su poveli 15 koševa razlike, semafor je svijetlio: Domaći 15 – Gosti 31! Ali, Nikola Plećaš, koji je bio udarni igrač Lokomotive, i suigrači počeli su sustizati Splićane. Na krcatim tribinama su se miješali navijački povici Ju-go-plasti-ka i Heja, heja lokosi.

Utakmica je ušla u neizvjestan finiš, kod rezultata 73:69 za Splićane zbog pet osobnih pogrešaka s parketa su morali izaći Zdenko Prug, Rato Tvrdić i njegov stariji brat, kapetan Jugoplastike Lovre Tvrdić. Na parketu je ostala petorka „žutih“: Drago Peterka, Mihajlo Manović, Damir Šolman, Zoran Grašo, Petar Skansi. Jocker Splićana u tim trenucima bio je Zoran Grašo. Zabio je šest koševa odluke, zasigurno svoje najdraže koševe u karijeri.

On i veliki junak te utakmice odluke Zdenko Prug posebno su oduševili novinara Slobodne Dalmacije Gojka Škrbića koji je u izvještaju s utakmice o tom dvojcu „žutih“ napisao: - Zdenko Prug je u Zagrebu odigrao utakmicu života. Bio je izvanredan u obrani, nepogrešiv u napadu. Nadimak mu je Car, zaista je carevao pod koševima. Zakucavao je lopte u protivnički koš, dovodio do očaja domaćina i njegove navijače...

Malo je ljubitelja košarke prije ove utakmice znalo za Zorana Grašu. Pamtit će ga, međutim, mnogi. Do sada anonimni mladić zaigrao je kao stari rutiner. Podijelio je nekoliko „banana“, postigao šest dragocjenih koševa... Tako je u junacima najveće dotadašnje pobjede „žutih“ pisala Slobodna Dalmacija. A kad je sirena sa zapisničkog stola označila kraj utakmice, kad je semafor svijetlio konačnih 87:83 za Jugoplastiku – na parketu se vidjelo veliko, najveće žuto klupko radosti.

Trener novih prvaka Jugoslavije Branko Radović, inače otac moćne Jugoplastike, poletio je u zagrljaj predsjedniku „žutih“ Ivi Gudiću. A najveći zajebant kojega su „žuti“ imali ikada, Rato Tvrdić, ostao je dosljedan svojoj zafrkanciji, došao je do za klupu prikovanog trenera Lokomotive Mirka Novosela i rekao mu: - Jebiga, Mirko, izvini! A prije spomenuti novinar Slobodne Dalmacije Gojko Škrbić ovako je opisao te trenutke: - Ruke su poletjele uvis. A onda u zagrljaj. Spontan, grčevit zagrljaj. Šampionski zagrljaj. Dvanaest igrača slilo se u jedno.

Treneri Branko Radović i George Stanich, s njima predsjednik Ivo Gudić, tehniko Vinko Bajrović i liječnik dr. Teo Bratanić... I navijači. Svi su se našli u jednom golemom radosnom klupku. Jugoplastika je šampion. Prvak Jugoslavije. Laskavi naslov osvojila je manirom svojstvenom samo istinskom prvaku. Pobijedila je u Zagrebu. Svladala jedinog konkurenta Lokomotivu. Kolo prije kraja 27. prvenstva države koja je prvak svijeta! Splićani slave. Zasluženo! Stotinu puta zasluženo!

Split postao grad košarke

Sutradan je cijeli Split izišao na željezničku stanicu dočekati svoje prvake. Meštar ceremonije bio je Božidar Škaro, jedan od pionira splitske košarke, koji je inače radio na ferati. Navijači su svoje junake iznijeli iz vlaka kroz prozore, na ramenima su ih nosili gradom, cijelim Splitom se orilo: Ju-go-plasti-ka! Cvijeće, pjesma, zastave Jugoplastike.

Tajk dekor pratio je „žute“ do dvorane na Gripama gdje su im Jakša Miličić i Ivo Mimica, tada predsjednik i potpredsjednik općine, a kasnije dva čelnika kluba s Gripa, zaželjeli dobrodošlicu u ime grada. Poseban show imao je popularni domar s Gripa Šime Obilinović. Zapjevao je i zaplesao u čast velikog trijumfa „žutih“. Grad baluna postao je i grad košarke...

Dok je splitske košarke i Splita ostat će zabilježeno da su taj prvi povijesni naslov osvojili: Drago Peterka, Zoran Grašo, Mihajlo Manović, Ivica Škarić, Dražen Tvrdić, Martin Guvo, Rato Tvrdić, Lovre Tvrdić, Damir Šolman, Momčilo Radulović, Zdenko Prug i Petar Skansi. Trener je bio Branko Radović, njegov pomoćnik George Stanich, tehniko Vinko Bajrović Capo, liječnik dr. Teo Bratanić, predsjednik kluba Ivo Gudić. Split je tad dobio svoj veliki hit, himnu košarkaškog kluba Jugoplastika.

Zdenko Runjić je napisao muziku, a Tomislav Zuppa tekst pjesme koju je pjevao Mišo Kovač uz vokalni kvartet Studio i zabavni orkestar kojim je dirigirao producent i aranžer himne Stipica Kalogjera. Mi stariji i se i danas naježimo kad čujemo početne stihove te himne Jugoplastike: Uvijek smo ponos svog Splita grada, bore se zato srca nam mlada. Košarke momci njemu su dika, kad se sa Gripa zaori Ju-go-plasti-ka!

milorad bibić

Lokomotiva 83
Jugoplastika 87

Zagreb, 3. travnja 1971. – Dvorana na Trešnjevci. Gledalaca 2500.
Suci: Dragaš Jakšić (Beograd) i Kruno Brumen (Domžale).

Lokomotiva: Omašić (11), Topić, Plećaš (16), Kovačić (10), Buva, Damir Rukavina (2), Kavedžija (20), Davor Rukavina (18), Bočkaj (5), Sučević, Jelić (1), Gospodnetić.

Jugoplastika: Peterka (4), Grašo (6), Manović (8), Škarić, Dražen tvrdić, Guvo, Rato tvrdić (16), Lovre Tvrdić (2), Šolman (15), Radulović, Prug (17), Skansi (19).

gdi ima mp3 te himne...
cestitke na godisnjici..BTW
split mi se jako priblizio poziciji najdrazeg HR kluba trenutno...

kakvo je sada stanje ko dogodine ide u NLB jeli bitan poredak u A1 ligi ili se vec znaju ekipe koje igraju NLB, hvala

Idu prve dvije momčadi u PH + prva sljedeća osim Zadra koja plati pozivnicu.