Zašto je
Nikola Vujčić opet na Gripama? Pitanje je
zanimljivo jer jedni u tome vide samo mogućnost za njegov bolji angažman
u Europi, a drugi u tome vide veliki preokret za košarkaški jad i čemer
na splitskim Gripama gdje je nekad davno devedesetih tri puta zaredom
pala Europa! Je li ostvariv san da jedan od deset najboljih
euro-košarkaša povratkom u košarkaško djetinjstvo reanimira čuvenu
Jugoplastiku ponovno u tim koji će gledati Europa?
- Naravno da nije, ja sam to onako puknuo po dolasku na Gripe jer
neki cilj barem teoretski moraš imati. Naime, na Gripe sam i dospio zato
što ne želim igrati bilo gdje nego isključivo u rangu ekipa sposobnih
za Final Four. Pa dok to ne ostvarim, najbolje je da pomognem svojoj
matičnoj kući. Ali realno je nemoguće očekivati da ostanem. Za to bismo
morali osvojiti prvenstvo i kup te se plasirati u europsko društvo. To
sam rekao onako u opuštanju i sanjarenju, ali među NLB ligašima su
četiri moćnika sa 30 puta većim ulogom od svih nas ostalih i oni su
jednostavno deset kopalja ispred svih hrvatskih ligaša jer pola hrvatske
lige kroz jutro radi, a popodne igra košarku.
A to je amaterizam. Međutim, i vi ste amater, bez osobitog ugovora s Gripama.
- Jesam, ali iz gušta, a ne iz potrebe. Svake godine ljeti dođem u
moj Split i naravno da vježbam na Gripama, no ove godine pojavio se novi
predsjednik Ilija Naletilić, došlo je do neke nove
atmosfere jer čovjek je zainteresiran za materijalnu pomoć koju izravno
iz svog džepa stavlja na klub. Ovaj put sam i ja u potrazi za
angažmanom, dakle slobodan, pa me ništa ne sprječava da nastavim
vježbati na Gripama, a još bolje ako mogu i takmičarski nastupati. To
samo izgleda neobično, a zapravo je sasvim logično. Jer dok nađem
angažman koji mi odgovara, s mojim Splitom mogu sve pobijediti i zašto
propustiti tu lijepu zalihu za Split.
• Dobro govorite, sami možete tući cijelu hrvatsku ligu...
- Pa čekajte, nemojmo nikoga podcjenjivati. Nisam samo ja tu, ima nas
nekoliko starijih i puno mladih izuzetno darovitih. Svima nam je cilj
koji je postavio Naletilić, veliki zaljubljenik, da vratimo publiku, a
valjda i rezultat. Nema bolje osnove i za materijalnu bazu, a ja bih
umro od srama da tražim neki novac. To bi bilo kao da ga direktno uzimam
iz džepa mog starog poznanika Ilije Naletilića. I to u situaciji gdje
se i od mene očekuje da doprinesem Gripama koje su me lansirale, a to
znači još i više sam dužan Gripama negoli Naletilić kao poduzetnik.
• Valjda vam je plaćen barem put i hotel?!
- Ha-ha, dobro, dobro. Pa o tome se stvarno i ne govori, međutim ja
sam u statusu kao i svi drugi i nemojte sumnjati u moju motiviranost,
čak mi se čini da me ovo razgaljuje i veseli, pa mi je motivacija, a još
više i kreacija, potpuno rasterećena i spremna za maksimalne rezultate.
Guštam igrati kad direktno vidim da mogu puno pomoći, da se efekt odmah
vidi u suradnji s mladima, a oni su nam zapravo najveći cilj.
Odmah je Nikola skočio da to nije fraza vidjevši da sam se počeo pomalo smješkati...
- Uvijek je u nas bilo tog fraziranja s osloncem na mlade kad bi
došlo do krize, kad klub ne bi znao što će, ali ovo je ozbiljno. Ionako
smo skroz nestali sa scene. Poludija san kad san nekidan vidija da na
malom košarkaškom igralištu u kvartu nitko ne hakla na jedan koš kako
sam to prije obavezno viđao po splitskim kaletama i trgovima nego igraju
rukomet. To je signal za uzbunu. Isparili smo sa scene. Treba sve
izbrisati i sasvim krenuti iznova. Počevši od trenera. Nema onih
entuzijasta i vizionara iz moje mladosti. A imamo talenata. Moramo
iskoristiti trenutak krize kad se ne očekuje juriš na rezultat pa se
može u miru stvoriti nove trenere i njihove generacije. Split ima jake
veze u Europi i u svijetu, poznanstva na primjer s Repešom, Spahijom, Kukočem, Dukanom... Kako znanstvenici odlaze na usavršavanje, tako mi možemo s našim trenerima, a onda im dati u ruke dicu kakvu nitko nema.
• I kad predviđate prvu žetvu? Vi odlazite već oko Nove godine?
- Odmah se vide efekti. Dovoljno je biti svjestan da možeš stvoriti
garnituru stručnjaka trenera koji će presaditi sve iz avangardne
svjetske košarke te da ćeš imati jamstvo napredovanja djece od koje
svake godine možeš živjeti rezultatski do njihove 22. godine, a onda i
od profita iz njihovih transfera. Ulažeš - vraća ti se. Kad to shvati
publika, eto i sponzora, pa nekog brenda, ugleda, i onda sve to zavrtiš u
pravi uspjeh.
• Zar nisu Gripe sve to već jednom i imale?
- Istina je, evo i ja sam imao veliku sreću jer sam radio s Mladenom Šestanom, Petrom Bezeljom, Ivicom Skelinom i drugima kasnije, kao sa Zmagom Sagadinom i Jasminom Repešom,
genijalnim zaljubljenicima košarke koji su nam po inerciji ostali iz
onog košarkaškog jugo-giganta u smislu sustava i tradicije. Međutim, svi
mi moramo u novome vremenu živjeti od nečega, pa od najmanjih nogu i ti
košarkaški talenti snuju kamo bi otišli za još veći napredak. Evo i ja,
moj vrhunac karijere za mene je bio kad mi se ukazalo da odem u
Maccabi, prvaka Europe. Nije to isključivo novac, možda je kad si mlađi
pobjeda i važnija!
• Da ste, recimo, ostali na Gripama, gdje bi im danas bio kraj?
- Može se i tako gledati, ali što bi uopće bilo od mene da sam ostao
igrati negdje gdje više nema rezultata, dakle, začaran krug. No vječni
krug oko novca. Kako ga osigurati radi igre i spektakla? Upitajmo se tko
je naše zlato? Dica! Ali samo do 22. godine. Pa ne možeš iz svoje kože.
Usavrši se u toj ulozi unutar globalne košarkaške mašinerije. Zar nismo
mi taj brend koji je u vrhu svakog europskog juniorskog prvenstva,
osvajamo i trofeje? Znači, stalno možemo proizvoditi šampionske
generacije. Šteta je da ne živimo od tog prirodnog bogatstva, šteta je
da ga ne uzgajamo, nego da propadne ili drugi besplatno uživa u tome. Da
se to promijeni, najprije nam trebaju educirani treneri. U nas nema ni
mentora za nove košarkaške fanatike, ako ih ima, onda ne znam gdje su,
što se ne jave?!
Mora biti da svi igraju rukomet...
- Pa i meni pada na pamet da sam kao neki prosvjetitelj koji mora
vratiti Splićane na košarkaške Gripe. Neka povedu dicu da vide, što se
ono kaže, izbliza kako izgleda žirafa u zoološkome vrtu.
I što onda ako vas oko Nove godine nitko pravi ne pozove?
- Ostajem u Splitu. To bi bilo opasno, osvojimo sve i ostanem zauvijek!
Znači, na Gripama moraju samo moliti Boga da vas nitko iz Europe ne pozove?
- Nemojte, molim vas, jer toliko dobro mole Boga da ih je dosad sve poslušao, ha, ha, a što ću, moram se na kraju i našaliti.
Sa SN.