RIJEKA Paolo Marinelli nije novo ime među riječkim poznavateljima košarke, ali je na sebe pažnju skrenuo nedavnim nastupom na Europskom prvenstvu U-16 reprezentacija. Paolo se kroz pripreme nametnuo izborniku Ivanu Nazoru, igrama i kvalitetom izborio je svoje mjesto u startnoj postavi reprezentacije koja se iz Češke vratila s europskom titulom i najboljim igračem prvenstva.
– Istina, Mario Hezonja je najbolji igrač. Ali svi mi smo odigrali izuzetno kvalitetno. Ova reprezentacija ima veliku širinu, puno je igrača dalo velik doprinos ovom zlatu – započet će Paolo, koji je imao tu sreću biti član generacije koja ispunjava sve uvjete da iduće godine zaigra na svjetskoj smotri U-17 reprezentacija. – Bili smo među favoritima prvenstva, od nas su svi najviše očekivali. Na kraju se sav trud s priprema isplatio. Trema? Naravno da je bilo treme, svima je nama ovo prvi nastup na velikom natjecanju. No, kako su odmicale utakmice, tako je i trema nestajala. Bili smo dominantni, najdominantniji. Trebalo je samo sve to posložiti da bismo dokazali da zaista jesmo najbolji – nastavit će Paolo koji je još uvijek rječitiji na parketu. Dokazao je to na Europskom prvenstvu u Češkoj.
Finale za pamćenje
– Najbolje sam odigrao prvu utakmicu, ali najdraža je ipak ona finalna. To je bilo nešto posebno, puna dvorana, odlična atmosfera. Čehe inače nitko nije očekivao u finalu, igrali smo na pripremama protiv njih i nikad ne bih rekao da će doći do finala. Inače, najteža je bila utakmica protiv Španjolske, to je bio finale prije finala, tu nije smjelo biti niti sekunde opuštanja.
Iako dolazi iz sportske obitelji, otac Ugo bio je vaterpolist »Primorja« i danas je trener u Trstu, a sestra Monica reprezentativka u sinkroniziranom plivanju, Paolo je košarku
Ugo Marinelli: Paolove su ambicije velike i treba ih pratiti
Paolov odlazak u Split podržavaju i njegovi roditelji.
– Jednostavno se tako dogodilo. Smatramo da će u Splitu imati bolje uvjete da bi mogao napredovati u svim segmentima. To nas je privuklo. Novi motiv, nova sredina za dokazivanje. Sportaš mora imati ciljeve koji te motiviraju, mora pronaći neki stimulans da se opet mora iz početka dokazivati. Odlazi cijela obitelj osim mene, u suprotnom se na takav potez ne bismo niti odlučili.
Marinellijevi su se za Split odlučili nakon što im je prezentiran plan i program rada u Vujčićevoj akademiji. U njemu su pronašli sve što misle da će Paolu pomoći u daljenjem razvoju, sve ono što misle da bi mu u Rijeci nedostajalo.
– Nadamo se da će se to promijeniti. Paolo ne smije riskirati i čekati da se nešto dogodi u Rijeci, da se nešto promijeni nabolje. Naravno da bismo mi svi željeli da ostane u Rijeci. Paolove riječi dokazuju da ostavlja i mnogo jako lijepih uspomena, on se ni na što do sada ne može požaliti. No, njegove su ambicije velike, a to treba pratiti. Bez obzira koliko to ponekad izgledalo teško. Naravno, teško je znati gdje će Paolo na kraju završiti – kaže Ugo Marinelli.
Vujčić sportski direktor Splita
Bivši hrvatski reprezentativac Nikola Vujčić koji je prošlu sezonu započeo igrajući za matični Split, a potom ju je nastavio u turskom prvoligašu Efes Pilsenu, vrlo je blizu da zaključi svoju više nego uspješnu igračku karijeru. Naime, čelnici kluba s Gripa Vujčića su, iako to nije službeno objavljeno, imenovali za novog sportskog direktora kluba, što je proslavljeni hrvatski košarkaš i prihvatio. No, ulogu direktora zamrznut će ako dobije ponudu koju je teško odbiti. |
sam izabrao.
– Počeo sam trenirati plivanje, ali je košarka bila moja velika želja i zavolio sam je – otkrio je mladi Riječanin koji će krajem kolovoza promijeniti sredinu. Iako je bio član »Jadrana«, odlazi u Split. Obitelj je sve dogovorila s akademijom Nikole Vujčića koja će od ove godine postati omladinski pogon »Splita« (nešto slično u Rijeci nisu uspjeli dogovoriti op.a.). U Split odlazi s majkom i sestrom, raduje se odlasku, iako je u isto vrijeme tužan jer mu u Rijeci ostaju prijatelji, uspomene...
NBA snovi
– Odlazim zbog boljih uvjeta za rad. Sigurno će se u Splitu raditi kvalitetnije. Nisam jedini, ima nas još iz Rijeke, iako mi je žao što više neću igrati u svom rodnom gradu. Iskreno mi je žao što u Rijeci ne postoji klub koji bi nudio uvjete kakve nudi Split – nastavlja mladi razigravač, kojemu više leži igra u napadu nego u obrani.
– Podrazumijeva se da se obrana mora igrati. Ponekad se i u obrani želiš dokazati, pogotovo ako želiš da ti suparnički igrač ne zabije koš. Ali, napad je napad – nastavit će Paolo koji je u Rijeci trenirao dva puta dnevno kombinirajući treninge u »Jadranu« s individualnim treninzima. I jedva je čekao odlazak u reprezentaciju.
– To je bio velik izazov. Igrati protiv sebi ravnih suparnika. Imaš se s kim nadmetati. Poseban osjećaj. Kada sam u Rijeci igrao protiv igrača svojega godišta, svaka utakmica postane ista, postane dosadno i monotono – na kraju će Paolo, koji u karijeri ima samo jedan cilj – NBA liga!
Kristian SIROTICH
|