Mene je strah vremena kad bude više novaca.
Obično novce utučemo u krive i nepotrebne igrače i trenere, neko pokupi vrhnje novaca s ugovora a sva vrata za razvoj domaćih igrača se zatvore.
Za mene su domaći igrači svi koji mogu igrat za hrvatsku reprezentaciju, pa onda još više domaći su, za mene, Dalmatinci, pa još više momci iz Splita i bliže okolice.
Ova godina je negdi u sredini. Ipak ponešto igramo s Marčinkovićem, Perasovićem, Vrankovićem, Perkovićem, Bajom, Rebićem, Šarićem, Gizdavčićem i Kedžom (Perkušić je, za sada, marginalno uključen).
Nosioci igre su dovedeni "sa strane" i, ako su već dovedeni, bolje da su nosioci a ne poštapalice (vidi Zadar).
Volija bi da se dogodine (pored Čampare koji je već potpisan za dogodine) zadrži, po broju manje igrača "sa strane", ali među njima najkvalitetniji: Luković te jedan od Đokovića i Mesičeka a da (iako će se Kedžo umirovit) opet probamo počet sezonu bez visokog amera (s Lukovićem, Vrankovićem, Bajom i Šarićem).
Tako bi više domaćih dobilo prigodu a bit će godinu stariji i iskusniji. Kad bi se Perasović, Perković, Bajo, Vranković, Šarić, Runjić, Gizdavčić i Rebić (njega bi onda trebalo ponovo potpisati) pravilno razvijali, to bi iznutra predstavljalo veliki pomak u kvaliteti na bolje.
Ako ne ide, uvik se može pojačat strancem tijekom sezone.
[uredio Fabjan - 22. listopada 2020. u 15:41]
Ajmo Splite, osvojit prvenstvo ili kup! Ajmo Hrvatska, uletit na Europsko prvenstvo!