Moram se u potpunosti složiti s Millerom, koji je napisao:
"Ovo je zapravo i jedina poanta cijele te omladinske škole klubova poput Splita. Trebaš težiti izbacivanju talentiranih i dominantnih pojedinaca..svaku, svaku drugu ili treću generaciju. Ne kažem da je Jemo nužno taj; ali više vrijedi jedan igrač koji je svaku utakmicu na 25-30 poena i dominira, nego da imaš petorku gdje su svi na 10-15 poena."
Naravno, uz par ograda:
Najbolji igrač ekipe ipak mora imati dovoljno dobre suigrače da može (a treba) razvijati suradnju sa suigračima i graditi kolektivnu igru.
Kao primjer, gdje se vidi da Roko Jemo i to radi, mogu navesti prvu utakmicu pretkadeta u jedinstvenoj hrvatskoj ligi, protiv Cibone, izgubili smo 63:75 a Roko je:
- šutnuo 9 puta i pogodio samo dva ali
- "skočio" je 12 puta i asistirao 9 puta.
Možda bi i tu bolje prošli da je on bio sebičniji ali, drago mi je da je pokazao i drugačiji način igre.
Za 34 koša protiv Cedevite Junior, trebalo mu je 27 šuteva i to je (u tom uzrastu) odlično.
Problem omladinskog pogona KK Split je što, da bi svaku drugu ili treću generaciju izbacili barem jednog "pravog", morali bi imati barem trostruko više kandidata, kako bi se otpadanje, kakvo je dijelom ispravno opisao Potapenko, moglo kompenzirati.
Zašto dijelom opisao Potapenko, pa zato jer je zaboravio najvažnije faktore, a to su ozlijede i bolesti?
Dakle, u generacijama od 2003 do 2007 (pet generacija), za poželjeti i očekivati bi bilo oko devet - deset kandidata, od kojih bi onda prvi tim morao dobiti barem tri igrača. Situacija je danas, otprilike, da imamo samo oko tri - četri kandidata i šta onda očekivati.
Najgore je stanje kod prijelaza iz juniora u seniore jer bi taj rad trebao biti najsofisticiraniji a u KK Split, na žalost - nije.
[uredio Fabjan - 17. siječnja 2022. u 13:16]
Ajmo Splite, osvojit prvenstvo ili kup! Ajmo Hrvatska, uletit na Europsko prvenstvo!