Luckasti, dobro si postavio pitanje o našoj "struci" i radu na masi i tijelu.
Trener Karakaš je jako dobro tehnički i taktički pripremio generaciju godišta 1999-2002 Universitasa (kluba koji je nastupao u prvoj ligi s mladim igračima Splita). Iz te generacije su izašli Vrgoć, Rebić, Runjić, Rajčić, Gizdavčić, Šarić, Perasović i Perkušić, sve igrači za Premijer ligu a neki su/biti će i za ABA ligu.
Ono što im je velikoj većini veliki minus su tijelo i masa, skoro svi su prelagani i pretanki što, osim nedostatka čiste fizičke snage, donosi i problem s šutom (koji je i inače najveći problem hrvatske košarke). Dobar primjer je upravo Runjić, ima tehniku vođenja, polaganja i dodavanja ali ne i šut, te ga se lako izgura ili izbaci iz ravnoteže.
Kad se pogleda Shortera, on s 192 visine ali s isklesanim tijelom s lakoćom u obrani povremeno čuva skoro sve centre Premijer lige a povremeno i skoro sve četvorke ABA lige. Zbog snage u centru tijela on kod prodora ne gubi ravnotežu u kontaktu i za njega šut iz kretnje nije nesigurniji od šuta iz mjesta. Shorter čak i nije nebeski letač ali ima duge ruke i sve što mu fali u visini nadoknađuje čvrstinom i spretnim rukama.
Sve to splitski pa i hrvatski igrači jednostavno ne mogu, osim časnih iznimaka (naši NBA igrači, Euroligaški, Božić i samo još po neki) a veliki je uzrok i slab rad, u mlađim danima, na pravilno raspoređenoj masi, snazi i košarkaškom tijelu.
[uredio Fabjan - 21. studenog 2022. u 18:35]
Ajmo Splite, osvojit prvenstvo ili kup! Ajmo Hrvatska, uletit na Europsko prvenstvo!