Posjećenost ne baš osobita, dapače loša, al to nije samo kod AAC-a, nego i u domaćem prvenstvu. Nema protoka u druga euro natjecanja, al svaki naš prvoligaš koji si to može priuštiti može igrati ono Fibino natjecanje ispod FIBA Lige prvaka. Iako, to je skupo i nikom ne pada na pamet igrat Fibina natjecanja u kojima bi možda bili konkurentni. U Eurokupu (u koji nije lako ući) bi bili katna za napucavanje. Sam format AAC-a je odličan. Evo Škrljevo će odigrat barem deset dodatnih utakmica (5 domaćih), a VROS je odigrao osam (ove sezone iz trećeg pokušaja prvi put prošli skupinu).
Naši prvoligaši izuzev ova četiri koja igraju ABA ligu (3+1), financijski i logistički ne bi mogli pratiti Drugu ABA ligu za koju bi mogli dobiti pozivnice. AAC je znatno jeftiniji, čak i igrački manje zahtjevan i tu naši barem donekle mogu konkurirati. Iako, ovi Slovaci koji su izbacili VROS imaju od njih više nego dvostruko veći proračun. Teško je konkurirati prosječnim slovačkim, češkim i austrijskim klubovima (dobro, Austrijanci su nešto slabiji), al bitno je igrati protiv njih i pokušati iz sezone u sezonu dizati svoj novo igre i čitavu razinu kluba na svim nivoima. Tu mislim na financijski i logistički dio.
Mediji su isto posebna priča. Jako je teško dobiti medijski prostor u šumi hrpe vijesti i razno raznih sportova. Sportnet je u tom segmentu odličan i jedan je od rijetkih medija koji uvijek korektno prate sve sportove i klubove.
Bilo bi dobro da još neki hrvatski klubovi razmisle o igraju Alpe Adria kupa i da to natjecanje koriste za napredak na svim nivoima. Troškovi nisu veliki (praktički ne postoje izuzev puta), a benefiti mogu biti sasvim solidni ako se iskoriste.
