Tko će voditi prvu momčad u sljedećoj sezoni? Tko će od igrača ostati, a tko otići? Koji će biti rezultatski ciljevi? Sva ta i slična pitanja oko Košarkaškog kluba Zadar, koja se proteklih dana i tjedana najčešće postavljaju, u ovom su trenutku zapravo potpuno marginalna. U suštini, neće se mnogo toga promijeniti ako trener bude ovaj ili onaj, odnosno ako neki igrač dođe ili ode. Zadar može biti 13., 10. ili šesti i što onda? Ništa. Jedino pravo pitanje je: Što Grad Zadar kao vlasnik želi od kluba? Jer trenutačno stanje je praktički neodrživo i to iz više razloga.

Jedan, možda i najvažniji, su financije. Niti Grad Zadar više može iz proračuna izdvajati toliko novaca za klub kao prije, niti je normalno da to radi u vremenima kada mu većina građana ne živi baš najbolje. Velikih tvrtki na ovom području, koje bi, kao nekada, "po nalogu" mogle izdvajati veća sredstva za godišnji budžet kluba, više nema. A s ovakvim proračunom, kakav je propisan postupkom predstečajne nagodbe, od 4,5 milijuna kuna bruto po sezoni, teško se mogu zadovoljiti apetiti zadarske publike. Uostalom, izgleda da se ni toliki budžet ne može redovito ispoštivati, barem ako je suditi po dugovanjima prema momčadi iz prošle sezone. Vijest da će KK Zadar, rebalansom gradskog proračuna, uskoro vjerojatno dobiti još 2,5 milijuna kuna sasvim sigurno nije oduševila većinu građana. Kada bi u klubu imali kvalitetan dugoročan projekt i kada bi svi puhali u isto jedro ne bi li ga pokušali ostvariti, vjerojatno bi navijači to prepoznali i podržali, ali za sada takvo što ne postoji.

Zadar, osim financijske, trese i upravljačka kriza. Kada je klub preoblikovan iz Udruge građana u Sportsko dioničko društvo, nadali smo se da će novi ustroj napokon donijeti i jasnije upravljačke funkcije, odnosno da će se točno znati tko u klubu odgovara za koji dio posla. Prvenstveno kako se više nikada ne bi ponovila situacija iz prošlosti, kada je klub nagomilao milijunska dugovanja, a nitko, baš nitko za to nije odgovarao. I danas bi svatko upro prstom u nekog drugog. Tipična hrvatska priča. Što se promijenilo preoblikovanjem? U principu ništa, osim što je Upravni odbor postao Nadzorni. Vlasnik je i dalje isti, Grad Zadar i on je taj koji vuče sve konce i donosi važnije odluke. Dovoljno je navesti najsvježiji primjer, kada se prije nekoliko tjedana raspravljalo o statusu Branka Skroče, sportskog direktora. Nadzorni odbor i direktor Boris Skroće htjeli su novo lice na toj funkciji, ali je Grad, predvođen Božidarom Kalmetom, gradonačelnikom, odlučio da Skroče ostaje. Postavlja se pitanje: Čemu onda služe Nadzorni odbor kluba, u kojemu sjede i predstavnici Grada i direktor, kojega je postavio isti taj Grad, ako nemaju ovlasti donijeti takvu odluku?

Problem Košarkaškog kluba Zadar nije ni Branko Skroče, ni Boris Skroće, niti bilo koji član Nadzornog odbora. Najveći problem je što se vlasnik, dakle Grad, još nije odlučio što će sa svojom dugogodišnjom igračkom. S jedne strane, htio bi je i dalje zadržati u svom vlasništvu, ali s druge, svjestan je da više nema tolike mogućnosti kao nekada. A javnost uvijek očekuje rezultate i ne valja izazivati preveliki gnjev navijača. Dok Grad ne odluči što želi, KK Zadar neće na zelenu granu. Ako se odluči za nastavak ovakvog sustava funkcioniranja, onda to mora jasno reći, prihvatiti minimalne financijske okvire u kojima može djelovati i pustiti svakoga da radi svoj posao. Nije ni to kraj svijeta. Ako bi na ključnim pozicijama bili kvalitetni, stručni ljudi i ako bi mogli neovisno obavljati svoj posao. Bez miješanja sa strane. Ako se, pak, želi jaki, europski Zadar u skorom razdoblju, onda je jedino rješenje ulazak privatnog kapitala u klub. A to bi, dakako, značilo i prepuštanje upravljačke palice nekom drugom, što gradskim vlastima očito predstavlja najveći problem. No, svima je jasno da se bez ozbiljnog budžeta ne može složiti ni jaka momčad. Bezbroj puta se već moglo čuti da postoje "strateški partneri" zainteresirani za ulaganje u klub, međutim, još nisu izišli na vidjelo. Pa bilo bi vrijeme da, ako doista postoje, javno iskažu svoje namjere. Situacija je sada mnogo jasnija, zna se točno u lipu koliko klub duguje i ako je netko spreman to pokriti i investirati, nema više razloga da se krije. Možda bi tako i vlasnik morao ubrzati svoju odluku o tome što želi sa klubom. Jer ovim tempom i načinom funkcioniranja teško se nešto može pomaknuti nabolje.