Ja san sigur da ovo nemore bi tako. Nadan se od oštete će uze baranko kakog crnog centra. 
Boli nas nika stvar šta odlazu. Najvažnijej da ostane Filipović, Jukić, Markulin i ostali talenti s nemirljivin dosezin.

Hoće li ostati Barać? Što je s Delašom /Delašima? 
Turci nek iskeširaju dobrog centra, i Zadar će lakoćom imati konkurentnu ekipu u ABA ligi.

Nek Turci iskeširaju šolde za stabilizaciju kluba i omladinske selekcije.Vazno je da se stabilizira klub,da igraći neštrajkuju i da pokažu zašto ih plaćaju.Uz dobre rezultate dolazi i vise publike...
Triba organizirati "zadarske" skaute da prate mlađe selekcije i seniore ka šta radi Cibona(Žižić,Mavra,Slavica,Zubac...) ili Cedevita(Nurkic,Musa,Bajo,Parlov..).Netribaju samo oni "krasti" iz Splitskog dvorista i Hercegovine.Triba organizirati mlađe selekcije sa kvalitetnin trenerskin kadron i razvijati igrace,a kasnije in davati prilike ka što radi i Partizan(1 sezona-5-10min,2 sezona-15-20 min,3 sezona-25-35min).
Okosnica momčadi tribaju biti domaci igraci uz pokojeg stranca.
Triba se boriti za titule,a ne za ostanak.Nek izbore Eurokup,a kroz dvi tri godine Euroligu i dvorana ce svaku utakmicu biti puna i kosarka ce se vratiti u Zadar.

Ovo je sastav od igraca sto su ostali+amer,mada nisan 100% siguran za Ramljakov ostanak:
1-Basic,amer,jelenkovic
2-Sango,Jurica
3-Ramljak,Milin
4-Barac,Vranes
5-Kraljevic,Spaleta,Marinkovic

meni nema smisla dovodit amera da bude rotacijski, al ak im se da, nek dovode
vraneš vjerojatno na 3, a i bara bude imal par minuta tam, osobito ak ostane nazor, marinović bude i 4 igrtal i sigurno nije 3 centar, pokazal se bude kao ok prinova za ovak okrhnuti zadar
mislim da ih očekuje borba za ostanak, ali bi trebali ostat, jer ima dost loših ekipa + 100% loš kvalifikant koji bi trenal ispast, osobito ak helios ne upadne

znači opet ista priča ostaje ko nema di,di iskopa Milina i Jelenkovića

Ode triba dovest bar 4 igrača da bi bili bar 10-11
sa ovom postavom borba za 13 misto

Grad košarke Zadar, prepun je košarkaša ljeti, što domaćih, što onih sa strane koji ljetuju tamo. Mi smo uhvatili jednog domaćeg, svima dobro poznatog, Marka Banića koji u svom rodnom Zadru odmara, ali i marljivo radi pripremajući se za novu sezonu.

Marko spada u onu skupinu košarkaša za koje imate dojam da ga gledate na terenima već cijelu vječnost i da je u poznim veteranskim godinama, a kad ono, tek mu je 30 na leđima. To je vjerojatno tako zbog njegovog stila košarke i to od samih seniorskih početaka u Zadru – rutinski. Mogli bi reći i – mala potrošnja, velika zarada. Krilni centar koji troši malo lopti, a daje puno, najviše zbog njegove preciznosti i rutine.

Vjerovali ili ne, njegov postotak šuta u osam godina igranja Španjolske ACB lige, šest puta Eurocupa i dvije sezone Eurolige je 64 posto ili da budemo precizniji 63,9 posto. Slobodna bacanja su mu na 72,3 posto, a u ovoj posljednjoj sezoni u Albi je bio na 87,9 posto u izvođenju slobodnih bacanja. U svim tim godinama samo je dva puta bio ispod 60 posto, ali nikada ispod 57,2. Isto tako je bilo kada je nosio dres Hrvatske reprezentacije. Definitivno je jedan od najvećih radnika u Hrvatskoj košarci.

Osvojio je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu U-18, pobjednik je ABA lige sa Zadrom, donio je toliko željeni naslov prvaka Hrvatske u vitrine Zadra 2005. godine nakon dugih 19 godina čekanja, ima i dva Kupa Krešimira Ćosića. U sezoni 2009/10 bio je MVP Eurocupa u dresu Bilbaa, u sezonama 2008/09 i 2009/10 izabran u najbolju momčad Eurocupa, zatim u najbolju momčad Španjolske lige. Sezona 2012/13 nije bila njegova, potpisao je za Unics iz Kazana, a tada se ozlijedio i propustio cijelu sezonu.

Počele su priče da Marko više ne može, da nije onaj stari, a on je svima dokazao suprotno. Bio je jedan od stožernih igrača Albe iz Berlina u Njemačkom prvenstvu i u Euroligi u prošloj sezoni gdje je postizao 8,8 poena po susretu uz 4 skoka.

Kako je Banić vrlo komunikativan, nismo trebali iz njega izvlačiti odgovore, dotakli smo se mnogih tema, a bio je bez dlake na jeziku.

Intervju smo počeli pitanjem o završetku prošle sezone s Albom iz Berlina. Unatoč odličnoj Euroligaškoj sezoni gdje ste skidali skalpove renomiranim momčadima na domaćem i gostujućem terenu, te pobjedi nad NBA prvacima San Antonio Spursima na početku sezone, dogodio se taj poraz u polufinalu od Bayern Munchena nakon vodstva 2-1 u seriji i odlučujućeg petog susreta na domaćem terenu. Tim porazom ostali ste bez Eurolige.

Mislim da ostaje neki žal za tim finalom i da je ekipa zaslužila nakon tako dobre sezone u najboljem slučaju doći do finala i jednostavno se osjetila potrošenost i možda čak neiskustvo. Potrošenost zbog Eurolige gdje smo zaista odigrali dobro i ušli u tu završnu fazu. Šteta što to nismo oplemenili s tim finalom i borbom za titulu protiv Bamberga.

Planovi za sljedeću sezonu, ostaješ li u Albi ili postoje neke druge opcije?

Još uvijek ništa ne znam, ali Alba je otvorena opcija. Nama je tamo stvarno bilo fenomenalno, uživali smo na nivou Bilbaa gdje smo bili kao doma. Odnos trenera je bio perfektan, suigrači iz ekipe također, stvarno smo se dobro slagali, familija je bila jako sretna što je naravno kada imaš dvoje djece jako bitna stavka i ako se ne vratim tamo, volio bih se kasnije vratiti jer sam uživao tamo boraviti i igrati.

Svake godine kalelarga spominje tvoj povratak u Zadar. Koliko je to realna opcija trenutno, obzirom na situaciju u klubu?

Svake godine su te teme aktualne, ali ja volim reći svoj javnosti da je to moja velika želja i san, jedna od preostalih želja u mojoj karijeri vezanih za košarku, povratak u svoj matični klub. Trenutno to nije moguće jer su mi ambicije puno veće, Euroliga i ambiciozni klub. Definitivno bih se volio vratiti i završiti tu priču s igračima s kojima sam krenuo tu igrati, tako da volim reći na čemu smo i trenutno to nije moguće, ali Zadar je moj klub, moj grad, tu sam krenuo igrati košarku, naučio sve o košarci, tu mi je familija, a osjećaji prema ovom gradu i klubu nemaju granica.

Ako Dogus preuzme klub, što je gotovo pa sigurna stvar prema nekim izvorima, postoji li mogućnost da te onda sljedeće godine gledamo u dresu Zadra?

Sigurno, ako Dogus uđe u klub znači da će se ambicije znatno promijeniti, da će se klub stabilizirati financijski i sve to, a ja uvijek kažem ako se vratiš, nećeš tražiti neke velike financijske uvjete jer za mene bi to bilo nepošteno. Znam koliko mi je ovaj klub dao, ja sam mu vječno zahvalan, ali opet da se atmosfera u klubu i oko kluba malo popravi, a ulaskom Dogusa će to definitivno biti moguće.

Reprezentacija Hrvatske, dok si bio u Bilbau, bio si u najboljoj momčadi Španjolske lige na kraju sezone u kojoj ste došli do finala ACB lige i tada za tebe nije bilo mjesta u reprezentaciji, nisi se uklapao u “koncepciju” tadašnjeg izbornika Josipa Vrankovića.

Tu situaciju nisam htio puno komentirati. Ja sam njega cijenio kao igrača i kao čovjeka do tada, ali nije se pokazao kao čovjek i kada te netko nakon svih tih godina igara za reprezentaciju kadetsku, juniorsku, seniorsku, nazove dan prije, navečer prije prozivke koja je bila sljedeće jutro, na telefon, mislim da sam barem zaslužio da mi se to kaže u četiri oka. Taj njegov način na koji je on to napravio bio je jako nizak nivo koji njemu ne priliči. Jednostavno nije bilo pošteno jer sam te sezone igrao odlično, ušli smo u finale ACB lige i razlozi koje je on naveo zašto ja nisam tamo, nisu pravi razlozi, nije uopće imao argument da me ne pozove.

To me pogodilo i tu sam zaključio svoju reprezentativnu priču. Kako sam rekao tu me najviše pogodio taj neki pristup, normalni odnos koji sam zaslužio nakon svih tih godina i kada se netko ponese tako neljudski i nekorektno onda te zaista pogodi. Ja nikoga tako ne tretiram i kada se mene tako tretira ja to jednostavno ne prihvaćam.

Osvojio si mnogo trofeja, imaš juniorsko zlato s Hrvatskom s Europskog prvenstva, osvojio si ABA ligu ili kako se tada zvala, Goodyear liga, naslov prvaka Hrvatske sa Zadrom nakon 19 godina, dva kupa Hrvatske, koji ti je trofej najdraži?

Iako sam sudjelovao u velikom osvajanju Jadranske lige, nisam imao neku ulogu, bio sam još mlad, nisam ni imao minutažu iako mi je trener Danijel Jusup od kojega sam zaista puno naučio i zaslužan je za veliki udio u mojoj karijeri. On me zapravo pripremio iz prijelaza s tih juniorskih u seniorske dane što mi je jako bitno jer se mnogo igrača mladih pogubi. Nisam imao tada neku veću ulogu, bio sam tako reći vodonoša i učio sam od tih starijih igrača, naučio dosta.

Definitivno najdraži trofej je to prvenstvo 2005. godine. Koliko je to grad želio i koliko smo svi skupa i navijači i ljudi iz kluba to željeli, koliko su navijači živjeli za to i bili sretni, meni je to bio dječački san, ući u seniore i podignuti trofej s najdražim klubom, to je san koji mi se ostvario Bogu hvala. Uživali smo, bili smo jedna klapa, trener Rudolf Jugo je to sve fino posložio, dobro smo se slagali na terenu i van terena, atmosfera je bila besprijekorna, navijači su to prepoznali, svi smo disali kao jedan. Predivni trenuci u karijeri.

Čuješ se s nekim suigračima iz te šampionske momčadi, recimo s Todorom Gečevskim, Juby Johnsonom?

S Jubyjem sam izgubio kontakt, to se pogubi, a sigurno da bi se vidjeli bi se podružili i popričali o tim starim danima. Vidim se s Todorom kada dođe u Zadar, popričamo i sjetimo se tih starijih dana i tako, to su sve divni i krasni momci i ja ih poštujem sve.

Igrao si u Španjolskoj, Rusiji, Njemačkoj, gdje ti se najviše svidjelo?

Španjolska sigurno, to je zemlja o kojoj sam sanjao da ću otići igrati, došao sam za mene uz Zadar najljepši grad, Bilbao. Ljudi su me tako primili, kao svog, ta neka kemija se razvila od prvog dana, neki poseban nivo. Napravili smo velike stvari, ja znam da kada sam tamo došao, bili smo ekipa za borbu za ostanak u ligi, a onda smo došli do finala ACB lige, imali smo zapaženu ulogu u Europi isto, zaista jedna divna priča. Zahvalan sam svim tim ljudima koliko su mi ljubavi pružili. Uživao sam boriti se za boje tog kluba i to će biti naš drugi dom. Ove godine nismo imali prilike tamo ići zbog malo kraćeg vremena za odmor, ali tamo imam puno prijatelja i u budućnosti ću otići opet tamo.

Kako ti je bilo surađivati sa Sašom Obradovićem u Albi?

Moj odnos s njim je bio zaista super, zahvalan sam mu kao prvo na toj šansi ukazanoj jer bilo mi je malo čudno, nikada u karijeri nisam našao klub tako kasno, a bio sam spreman, Saša mi je dao tu priliku i to se desilo baš za vrijeme tog turnira, Zadar Basketball Tournamenta kada su oni došli pa smo se upoznali i gdje su oni vidjeli da sam ja u redu, zdravstveno skroz ok. Suradnja je bila zaista vrhunska, imali smo odličan odnos. Naučio sam dosta od njega, on je zaista jedan košarkaški fanatik, znalac. Nisam još doživio da osoba živi košarku kao što živi on, to mu je u krvi.

Dobiješ neku veliku utakmicu, a čovjek otvara laptop i gleda nove utakmice. Koliko je on u stanju izvući iz ekipe to je nevjerojatno, mi smo mlada ekipa, ja sam bio najstariji igrač što mi se još nikada u karijeri nije desilo. Koliko su dečki napredovali, koliko su se razvili kod njega. On je bio jedan vrhunski igrač i vrhunski je trener, ja sam mu zahvalan i način na koji smo surađivali i koliko me cijenio i poštovao, bio je užitak raditi s njim. Nije bilo lagano, bio je dosta puta temperamentan, previše emotivan, nije bilo lagano, zaista iziskuje 100 posto i neki put nije lagano za podnijeti, ali dok vidiš koliko zna i voli ovaj sport opet je puno lakše.

Suigrač ti je bio još jedan Hrvat, Leon Radošević, kakva je bila suradnja s njim?

Naš odnos je bio solidan, mislim da je rastao tijekom sezone. Na početku je bio malo hladniji, ali kroz sezonu smo se zbližili i zaista mogu reći da ga jako respektiram jer je kao prvo igrač koji daje sto posto, radnik, igrač na kojeg se možeš osloniti, fizički impresivan, taj šut s poludistance, visoki postotak šuta s te pozicije, a fizikalije koje ima su Bogom dane, a u obrani preuzima od pozicija jedan do pet i bio je konstanta. Ja volim igrače za koje znaš što možeš očekivati svaku utakmicu i definitivno jedan od bitnijih igrača za našu ekipu tijekom cijele sezone.

Pripremaš se za novu sezonu tu na višnjiku, s kim radiš na pripremama za novu sezonu?

Radim s mojim trenerom od kad sam otišao iz Zadra, Jurom Šangom koji ima jedno veliko iskustvo i ogromnu energiju. Veliki je užitak raditi s njim svaki dan, a s 30 godina ja volim raditi, odan sam tom radu, radna navika mi je zaista visoka. Dođeš u neke godine gdje ti i pofali motivacije, to je normalno, ali s Jurom to stavim po strani i radim jako kvalitetno s ogromnom željom. Uvijek kada vidiš da su ljudi pozitivni oko tebe kao što je pozitivan on, jedan veliki radnik, dobar čovjek, puno je lakše davati maksimum i pronalaziti svakodnevne motive za rad.

Trener Rajko Vidaković je u jednom intervjuu rekao da ste ti i Marko Popović imali talenat za igrati NBA ligu samo da ste imali vrhunske tehnologije treninga u svojim mlađim danima te da su iz svih tih generacije uspjeli igrači koji su bili ekstra motivirani za rad na sebi samima.

Hahaha, možda na Play Stationu za NBA ligu. Tri primjera ima, Pop je tu najstariji, ja sam drugi, a Rok Stipčević treći, a zašto smo mi isplivali to znamo samo mi i naše familije, koliko smo zapravo uložili i koliko smo znoja prolili, koliko smo se žrtvovali zbog košarke, zbog naših karijera. Ja imam mlađeg brata u kući, ta generacija, ja ih zovem Facebook generacija, svi spavaju do 12 sati, svi bi glumili i pričali “mi ćemo ovo, mi ćemo ono” a kada treba malo ozbiljnije raditi, tu se zastaje, ali mi smo provodili dane, ja znam kada sam ja dolazio u dvoranu, neki su se i smijali, znam koliko sam radio, imao sam cilj.

Pop isto tako, otišao je i u Ameriku, propatio je isto da bi došao na neki nivo, a opet kada prođeš sve to, kada ulažeš, uvijek se taj rad vrati, prije ili kasnije. Svi kažu da se nakon Roka nije izbacio igrač, a kada pogledate, to je tako nažalost. Kada sezona završi, on je praktično odmah u dvorani. Vidite ove mlade momke, njima kažeš dođi u sedam sati ujutro, njima je to nemoguće. Ja imam godišnji pa se budim u šest sati, a u sedam sati trening. Nije mi problem s 30 godina nakon nekakve karijere iza leđa, to je razlika između nas troje i ostalih momaka koji ne mogu isplivati jer jednostavno nisu spremni na tu žrtvu, nisu naučeni, nisu tako odgojeni da je rad jedini put ne samo u sportu nego i općenito u životu.

Igrao si ove sezone protiv Tima Duncana, to je ako se ne varam tvoj veliki uzor.

Da, sigurno. Svakom centru, ne samo centru nego svakom košarkašu može biti uzor. Tolika zapravo jednostavnost, tolika lakoća igranja, tolika koncentracija i profesionalnost, to se zaista rijetko viđa. Za mene jedan od najboljih košarkaša koji je kročio na parket. Zato što je jednostavan, pristupačan, što je on to što je, a ti opet s njim možeš pričati normalno, to mi se najviše svidjelo kod te ekipe jer su toliko normalni i za mene su jedna od najvećih ekipa u povijesti ne samo košarke nego cijelog sporta.

Kada vidiš Grega Popovića, Tonija Parkera i te momke i kako dugo traju, koliko su zajedno i koliko su zapravo normalni i spremni popričati sa svakim to ih razlikuje od ostalih ekipa. Mislim da nam svima mogu biti uzor po ponašanju na terenu i van terena. Kada vidiš Duncana, ja sam se šokirao kako on šepa i u kakvom mu je stanju koljeno, on je šepao u toj prvoj utakmici i dominirao, to mora biti maksimalna posveta košarci.

Kako je bilo na terenu protiv njega?

Meni je to bila druga utakmica za Albu, prva je bila u superkupu protiv Bayerna kojeg smo osvojili i još mi je to bio novi sistem, novi trener, nova ekipa i još taj respekt koji imaš prema NBA ekipi San Antonia. Oduševilo me je koliko je on zapravo eksplozivan, nisam ga tako na televiziji doživio. Bila je jedna situacija kada smo igrali i bili na low postu, pod 45 stupnjeva, njegova klasična pozicija, tamo mu treba spomenik postaviti. Bio je okrenut leđima košu, okrenuo se licem košu i u trenutku, jedna finta šuta, taj prvi korak i već je bio na ziceru. Koliko je zapravo eksplozivan a ne djeluje tako na televiziji. Lakoća igranja i košarkaško razumijevanje vrhunsko, basketball IQ mu je na najvišoj mogućoj razini.

Pratiš li sada našu seniorsku reprezentaciju, ove mlade talente koji dolaze, svi pričaju o Dariju Šariću i Mariju Hezonji?

Dario je isto pobjednik, pozitivan je, ima ambiciju ogromnu, kvalitetu, talenat vanserijski. Ja sam u Hezonju “zaljubljen” ima taj kako se kaže smiješak velikana, to je lakoća igranja kod njega, taj elegantan trk. Kada dođeš u Barcelonu tako mlad i nametneš se tamo kraj takvih zvijezda znači da imaš nešto drugačije od ostalih i te fizičke predispozicije koje on posjeduje, veliko samopouzdanje, čovjek radi skoro sve. Ja sam još davno rekao, kada sam ga vidio prošle sezone, ovaj dečko je NBA i mislim da je njemu tamo i mjesto, ali čujem i da je radnik, a ja radnike poštujem još više. Kada sam to čuo dobio je stvarno drugu dimenziju, ja sam “zaljubljen” u tog dečka i njegov stil igre.

Nezaobilazno je pitanje i o situaciji u tvom Zadru, nije bajno, kako ti gledaš na sve to?

Nije bajno, nego je katastrofalno. Velika šteta, dobili smo tu dvoranu, to jedno prekrasno zdanje. Kada prođeš pola Europe i to vidiš, koji objekat ekipa ima na raspolaganju. Tako prekrasan objekat, a mi smo igrajući u Jazinama, trenirajući po toj hladnoći i po tim vrućinama, sad su neki normalni uvjeti, sve to imamo, a eto, situacija u klubu to nije popratila. Situacija je obrnuto proporcionalna s tim dvoranama, a jedini izlazak je taj strateški partner, ozbiljna Dogus grupa, da se to stabilizira i krene novim putem jer ovo nije način.

Žao mi je tih igrača i njihovih familija, oni najviše pate zbog svega toga jer znam kako je to kada ne primaš plaće. Bio sam u toj situaciji u Zadru isto i nije bilo lagano, ali opet sada je tri puta gore i za neku normalnu Europsku košarku nepojmljivo da to tako funkcionira, ali opet, prošle sezone napravila se neka kemija između navijača, ekipe i trenera i mislim da je Ante Nazor pogođen trener za košarkaški Zadar jer zna raditi, dobar je trener, te zna iz tih mladih izvući maksimum.

I tebe bi volio imati u momčadi Zadra.

Prošle godine, ja sam zahvalan njemu i Branku Skroči što su mi se obratili ako me i ne angažiraju, da ostanem i treniram s njima da pomognem momcima, svojim iskustvom i znanjem. S moje strane jedna zahvalnost velika, ali znao sam da će biti nešto s Albom tako da sam morao to staviti sa strane. Hvala što su me imali u obziru da se priključim seniorskoj momčadi Zadra.

Koliko je teže igrati ovdje u Zadru gdje znamo kako je zahtjevna publika u odnosu na neku drugu sredinu? Znali smo vidjeti puno primjera da se pojedini igrači ovdje ne snađu zbog tog pritiska, a iduće godine u nekom drugom klubu gdje nema takvog pritiska proigraju.

Najteže je kod kuće. Zadar je jedna zahtjevna sredina koja teško prihvaća te poraze i razumije košarku, zna košarku i ima je u malom prstu. Možda su neki put i malo prekritični, ali izoliraš se, nije lako u svom gradu, poznaješ dosta ljudi, gdje god se zaustaviš ćeš dobiti neku pohvalu i kritiku i jednostavno moraš naučiti živjeti s tim. S pohvalom ne poletiš puno, a s kritikom ne potoneš, takav je moj život i kritiku trebaš uzeti kao neku motivaciju za rad. Ljudi su ovdje navikli tako komunicirati s igračima i to je specifičnost ovog grada, zaljubljenost u košarku mada je sve nekako splasnulo i meni je to sve jako teško gledati jer košarka je simbol ovog grada.

Nama istinskim zaljubljenicima u ovaj klub i košarku to je teško gledati. Tko preživi ovaj zahtjevan mentalitet i stekne neke radne navike taj nema neke bojazni za daljnju budućnost , a da li će to biti neki srednji ili visoki nivo nije bitno, definitivno će se snaći. To je ovisno od karaktera i koliko se znaš izolirati i nositi s time. Ja uvijek kažem, ako radiš, ako se boriš, Zadarska publika će te uvijek prihvatiti i nagraditi. Jednostavan je recept, ostavi srce na terenu i  bit ćeš poštovan. Svatko tko je to napravio bio je cijenjen kod Zadarske publike.

Hrvatska je dobila novog izbornika, javnost očekuje velike stvari s njim na kormilu, iako nikada nisi radio s Velimirom Perasovićem, kako gledaš na njegov rad i dolazak na klupu Hrvatske?

Nisam radio, ali sve moje kolege koji su radili ili rade s njim, tako da znam koji je to nivo. Isto veliki radnik, kao mrav, zatvori se u rudnik, može izvući dosta iz ove reprezentacije. Treba vidjeti kako će se sve to posložiti i kako će se momci u tom kratkom roku naviknuti na njegov koncept i način rada, ali definitivno kapa do poda za rad.

Iako je nezahvalno prognozirati, koja je tvoja prognoza uoči EuroBasketa 2015?

Nema prognoze, prognoze pokopaju sve. Ne mogu vjerovati da smo zapravo toliko naivni i mediji i igrači da svake godine radimo istu grešku, najavljujemo neke medalje. Trebamo svi zajedno biti skromniji i ići iz utakmice u utakmicu. Kada se ide iz utakmice u utakmicu, naprave se veliki rezultati. Nema euforije nego skromnost, rad i fokus na ići korak po korak. To je jedini put do velikih rezultata. Umjereni optimizam i samo rad.

Koliko si ti recimo radio dok si bio mladi igrač u kadetima, juniorima?

Ne znam vremenski koliko, ali od jutra do sutra jer sam bio i kad nisam bio na treningu, znači bio sam s dečkima, prijateljima u kvartu na košu, basketarili smo po cijeli dan. Došao sam čak do tog nivoa da sam igrao košarku u svojoj spavaćoj sobi, što mislim da se malo tko može pohvaliti time. Zamislio sam da nosim dres Zadra i ništa me ne bi sprječavalo da nosim loptu u ruci. Košarka je moj život i zaista sam puno vremena proveo s tom loptom, bili smo kao jedno tijelo, nerazdvojni.

Koliko još planiraš igrati profesionalno?

Dobro se osjećam, ozljeda mi je sigurno koristila ne samo za moju karijeru nego i za moj život jer sam promijenio navike. Kao drugi čovjek sam izašao iz ove ozljede, puno jači tako da ne planiram ništa, planiram uživati iz sezone u sezonu, radim na sebi kao nikada, disciplina je maksimalna, nikada nije bila ovolika i imam sve preduvjete da igram još dugo, ali kada se desi neka ozljeda jednostavno ne možeš prognozirati koliko ćeš još igrati, volio bih igrati još dugo i sve dok bude motiva dok se budem dobro osjećao, košarka je moja ljubav i moj život i igrat ću taj sport jer ga zaista obožavam.

Za kraj, što nakon igračke karijere, vidiš li se u trenerskim vodama?

Ne znam stvarno ne znam, a u trenerskim vodama stvarno nikako. Nešto oko košarke da, eventualno rad s tim mladim igračima, trenerski posao seniorski ne, ali volio bih raditi s tim mlađim kategorijama, prenositi znanje i stečeno iskustvo na njih. Isto tako volim aute, to je moja velika strast i to je nekakva oaza mira uz familiju. Kada sam u sezoni, oaza mira mi je auto zajedno s familijom. To je nešto što obožavam i volim reći da ću raditi nešto vezano uz aute, a što će to biti ne znam.

Evo to je bio Marko Banić, koji bi već od sezone 2016/17 mogao zaigrati u dresu Zadra pred svojim navijačima ako se sve dobro posloži i Dogus preuzme klub. Moglo bi se tada desiti da se svi najbolji Zadarski košarkaši vrate u matični klub, a ima ih počevši od Banića, još kada tu dodamo Popovića, Luku Žorića, Stipčevića, Jakova Vladovića, Tomu Ružića, Ivu Ivanova, Zadar bi se opet borio za naslov prvaka u ABA ligi…

za samo te pobrojane bi tribalo oko 10-12 milijuna kuna a Bašić,Špaleta,Jurica,Šango,Vraneš nek mašu sa tribina