Preko godinu dana, između travnja 2013. i lipnja 2014., Košarkaški klub Zadar muku je mučio s procesom predstečajne nagodbe. Postupak je čak jedno vrijeme bio i prekinut, sudbina kluba bila je pod velikim znakom pitanja, ali je ipak uspješno priveden kraju. To je Klubu dalo priliku za novi život, jer mu je otpisano 60% ukupnog duga, kao i sve kamate, a preostalih 40% obvezao se isplatiti vjerovnicima obročnom isplatom u roku od osam godina. I dalje se radilo o milijunskom iznosu, ali kudikamo manjem nego li je bio prvotni. Govorilo se tada da je to ključan uvjet za finalizaciju pregovora sa strateškim partnerom, koji bi trebao donijeti svježi kapital i novu energiju u upravljačku strukturu kluba pa su se i napaćeni zadarski navijači ponadali boljoj sutrašnjici. Međutim, dvije godine kasnije možemo konstatirati da se malo toga promijenilo nabolje. Dapače, situacija na današnji dan ne izgleda nimalo dobro i ne nudi previše razloga za optimizam.

Bez partnera

Strateškog partnera i dalje nema, iako je u međuvremenu angažirana i ugledna tvrtka koja bi trebala pomoći u potrazi za istim. Postojala je kombinacija s turskom Dogus grupom, no ona je iz nepoznatih razloga odustala od preuzimanja kluba. Kao razlog je naveden izostanak podrške javnosti, premda je svima jasno da se radi o nečem drugom, no to sada više nije ni bitno. Činjenica je da se Zadru izjalovila i ta opcija, a i neke druge o kojima su čelni ljudi kluba govorili. Isto tako, svima je jasno da Zadar bez strateškog partnera ne može funkcionirati na razini na kojoj bi navijači željeli. Više puta je to naglasio i sam direktor kluba Boris Skroće, koji je jednom prilikom kazao: "Svi moramo biti svjesni da je funkcioniranje na temelju donacija iz gradskog proračuna sve manje moguće, pogotovo u vremenima krize. Mora se pronaći partner, koji će to financijski moći pratiti i koji ima ambicije da KK Zadar može ići prema Euroligi."

A što dulje bude tražio partnera, Zadru će biti sve teže, jer u međuvremenu stvara nove dugove, što sigurno neće privući ulagače. Trenutačno, naime, Klub duguje nekoliko plaća igračima iz netom završene sezone, ali iz one prethode i kada se sve to zbroji, uz ono što mora plaćati po predstečajnoj nagodbi, iznos nije mali. A već je došlo vrijeme kada treba pripremati sljedeću sezonu.

Zanemareni marketing

Ali nisu financije jedini zadarski problem. Temeljni dokument predstečajne nagodbe, kojega je zajedno sa suradnicima izradio bivši direktor KK Zadra Marino Čačić, nosi naziv "Plan financijskog i operativnog restrukturiranja". A osim što nije napravio korak naprijed u financijskom smislu, Zadar se u posljednje dvije godine nije bitno pomaknuo s mrtve točke ni u operativnom smislu. Krenulo je smanjenjem broja zaposlenih i reorganizacijom omladinskog pogona, no na tome se otprilike stalo. U spomenutom dokumentu velika je pozornost posvećena marketingu, kao segmentu na kojemu bi trebalo posebno raditi, kako zbog odnosa s navijačima, tako i zbog dodatnih prihoda. A marketing u ovom trenutku u Košarkaškom klubu Zadar - ne postoji.

Kratko vrijeme živjela je vrlo dobra ideja KK Zadar TV-a, a sada se sva komunikacija svela na povremene objave putem Facebooka i službenih internet stranica. Piše u dokumentu i o kampanji najave utakmica, o marketingu prodaje sezonskih pretplata i o programu sudjelovanja u životu zajednice, s ciljem promicanja košarke u gradu i regiji (npr. obnova igrališta s oslikavanjem terena i tabli s vizualima kluba). Piše i o pružanju potpore Mini Basket i Ljetnoj ligi, natjecanjima koja više niti ne postoje, zatim o sređivanju povijesne baze podataka, što bi klub s tradicijom poput Zadra morao imati... Piše i o potrebi pokretanja fan shopa i web shopa, u kojima bi navijači mogli na licu mjesta ili putem interneta kupiti dresove, majice i druge artikle vezane uz voljeni klub. Piše i o pokretanju B momčadi... I što se od svega toga napravilo? Ništa. Zadar je danas klub koji nema čak ni tehničkog sponzora, odnosno onoga koji bi mu osigurao sportsku opremu.

Premalo pozitive

O prvoj momčadi da i ne govorimo. Svima su bila puna usta kontinuiteta, potpisivanja višegodišnjih ugovora i davanja prilike igračima iz vlastitog pogona, a došlo se do toga da se potpisuju igrači na pola sezone, da nositelji igre odlaze bez odštete iako imaju ugovor i da momčad na utakmicama nema niti 12 igrača u zapisniku. O udjelu domaćih igrača također ne treba trošiti riječi. Zapravo i nema se što previše za reći. U klubu se mogu samo nadati da im netko neće odvesti i Lovru Bašića, najtalentiranijeg igrača, jer Zadar je u situaciji da svatko, tko ima imalo bolju ponudu, "bježi" s Višnjika. I tko mu može zamjeriti.

Doista, malo je pozitivnih stvari za koje se čovjek može uhvatiti, poput kadetske generacije, brončane na prvenstvu Hrvatske. Ali premalo je to. A možda i najgore od svega je što je grad košarke upao u potpunu letargiju. Nekada se svaki potez Kluba pratio pod povećalom, kako u medijima, tako i na Kalelargi. Danas sve manje ljudi zanima košarka, sve je manje onih koji uopće razmišljaju o klubu, pričaju o tome kako će izgledati momčad, planiraju kako će kupiti pretplatu. Mnogo njih, čak i onih najvjernijih, odustaje, diže ruke. I tko ih može kriviti. Umorni su, siti, dosta im je svega. Ovo bezidejno stanje traje toliko dugo da je i najvećim optimistima presahnuo optimizam. Jednostavno, nemaju se za što uhvatiti. A s Narodnog trga, gdje stanuje većinski vlasnik kluba, ni traga ni glasa. Što će biti sutra, nitko ne zna.