Ajmo se staviti u poziciju Mršića.
Dođeš u klub koji je odigra relativno dobru sezonu, osvojia jedan domaći trofej i vjerojatno bi osvojia još jedan. Euforija se digla već nakon kupa, napokon pogođena momčad i trener.
Kreneš u slaganje momčadi uz Mavru, Vukovića i Gilberta koji imaju visoke ugovore i time ti je ograničen već u startu budžet za dobru sumu eura. Potpišeš Workua, Gallowaya, Bursaća, Planinića i Boykinsa. Od toga jedan ode ća prije početka sezone, jedan igrama ne pokaže da je dostiga nivo koji traži ABA liga, ali i A1 liga, jednoga se riješiš svojom greškom, a četvrti se naprasito pokupi u svoju Ercegovinu i pridruži se naprasito ercegovačkoj falangi iz metropole.
Sa neslavnim transferima iza sebe ideš dalje, dovedeš "staru olupinu" od Cartera i bum eto Onuaku bljesne ka grom iz vedra neba. Taman kreneš igrati, dovedeš Justicea prvo, nanižeš lipe igre protiv Cibone i FMP-a, bum karantena dvotjedna jednom pa dvaput i triput.
Virujte mi ne bi se puno trenera snašlo u ovakvoj situaciji, tribamo gledati i stvari van terena. Uz sve to završija je i sam na kisiku i Perinčić je preuzea momčad i jednostavno se gubija u nekim momentima sa vođenjem momčadi.
Ne branim ni Mrlu ni igrače, slažem se da trener triba imati karakter ka napomenuti Bajić i Duško Vujošević! Nije ni meni jasno da se ne mogu pokrenuti disciplinski postupci prema pojedincima u klubu, ne moraju oni biti financijske prirode, ima puno načina kojima trener može steći autoritet unutar momčadi.
Svašta san ja tu nadrobija, ali sve u svemu ne vidim Mrlu kao glavnoga krivca za ovu kalafonju u koju je naš vapor sa kapetanom na kormilu uspija uplivati.
...zalud zlato cilog svita kada srce neće drugo...
