Malo pren smo svjedočili onome kako nam malo za sriću triba, svjedočili smo onome o čemu smo mi ka navijači Zadra, a i oni ili da kažem vi ka navijači Hajduka prije par godina mogli samo sanjati.
Iako dosta slični i izjednačavani, isti taj Hajduk napravija je veliki odmak ostavivši nas i Žute da se zadovoljavamo maestralnim partijama stranaca i da se veselimo tome što naši šoldi su pošli u dobre ruke. Fala Bogu da jesu.
Iati taj Hajduk omogućija je svojim navijačima da se opet nadaju, omogućija im je dolazak na utakmicu, omogućija im je sinergiju navijača i uprave, a kako i zašto? Isključivo putem struke, točnije znanjem i iskustvom.
Iako se radi o utakmici domaćeg prvenstva, već u ranijoj fazi sezone napunija se cili Poljud a ja vas pitam kad se zadnji put nakrcala Krešina dvorana?
Hajduk je pokaza da se u relativno kratko vrime i sa znanjem i vještinama glavešina može postići mnogo, a prvi korak je svakako bia vratiti osnovu Hajdukove igre, Torcidu i gledatelje. I uspili su. A mi, mi ćemo glavinjati po smetlištima onako ranjivi i umorni, jer kako objasniti da ni Zadra nema.
...zalud zlato cilog svita kada srce neće drugo...
