U ovakvim uvjetima di se nositelju igre kasni sa po 2-3 plaće, a pritom se pravdajući da je to još i dobro u odnosu na druge, ja svakako ne bi moga biti sritan prvenstvom. U klubu koji je ove godine moga imati 4-5 tisuće navijača po utakmici ne mogu biti sritan sa 500 ljudi na utakmici iako ja prvi nisam među njima iz principa. Nije problem Pavle, ni Thompson ni Helbich pa ni taj jadni Žile već je problem čitava struktura sistema koji se nalazi u klubu.

Ja u ni jednom trenutku nisam napomenija da igrači nisu zaslužili trofej, ja sam ukaza na neke notorne činjenice kojih su svi svjesni. Ako tebe i kolegu Činčilu veseli pizza u Šime ili u nekom elitnijem restoranu, veselite se zajedno u šestom misecu na trgu skupa sa igračima, a ako bude sriće možda od silne gužve i vi stignete sa akterima toga događaja na pizzu.

U životu se veselim malim stvarima, pogotovo u situacijama di znam da postoje granice, ali Zadar je moga i triba biti klub kojemu su te granice postavljene puno dalje nego li su sad. Ovako sa 500 ljudi u dvorani Žile bez ikakvog pritiska rukovodi cirkus od kluba čija budućnost je upitna, a samim time ga vodi u propast jer je nebrojeno puta pokaza i dokaza da nije kompetentan za ulogu koju obnaša. Nažalost po nas, ni Enio ni Rubeša nisu puno bolji od gore navedenog. Dok će se neki veseliti petku i utakmici u Splitu, ja se veselin litu i rješavanju pitanja zvanog KK Zadar.