Najprije želim kazati kako mi drago što se Božić vratio u Zadar i nadam se kako će njegova primarna pozicija u fazi napada biti četvorka jer on svojim zidanjem poena preko niskog posta kvalitetno iskorištava svoje fizičke prednosti, bez obzira na određeni manjak visine, što s druge strane skriva određene tehničke nedostatke koji se očituju kada reket napada klasičnim prodorom licem s otprilike 45 stupnjeva. Također, želim se unaprijed ispričati zbog eventualne privatizacije teme, ali uvijek volim završiti započetu diskusiju odgovarajućom replikom, barem s moje strane.

@Blue White Zadar

Očito ne poznaješ dovoljno opus doajena lokalne sportske žurnalistike. Famozno zatvaranje treninga je bilo tema i 2003., na primjer. Vrančić je u klub došao po partijskom zadatku nakon što je otišao iz HNS-a (stranke, ne saveza) i tu je funkciju obavljao u stilu običnog aparatčika. Krstić je otišao jer je kasnila plaća, kao i Meeks koji se nakon nekog vremena ipak vratio. Nakon Jusupovog odlaska doveo je Giergiu koji je zbog svega što se ih godina događalo kasnije završio na sudu, a Euroligu, koja je tih godina bila sveti cilj nije doveo u Zadar, unatoč svim novcima koji su tih godina kolali oko kluba. Tvrdnja kako netko nije uspio postati ništa više od prosječnog igrača zbog jednog jedinog trenera je nonsens. Tko je kriv što od Prostrana nije bilo ništa? Petrović? Sagadin? Tko je u Ciboni kriv što Zemljić nije postao spasitelj hrvatske košarke? Možda Repeša? Kako to da sva ona trenerska svita u Zagrebu nije uspjela od Ivana Perinčića napraviti novog Fučku, a onaj čudak je njegovom bratu koji je većinu života košarku igrao preko volje omogućio masan ugovor u Francuskoj? Bojkot određenog broja navijača krenuo je od sezone 98/99 upravo zbog ranijeg sukoba oko različitih pogleda na prethodno finale. Politika krajem devedesetih nije nije imala, niti znala Bog zna što ponuditi ljudima u Zadru, osim eventualno košarke, a micanje trenera koji ima simpatije nezanemarivog broja ljudi nije popularan potez, pa je onda bilo lakše napraviti atmosferu u kojoj će ovaj otići sam. Đurović je nedavno u jednom podcastu kod Mile Ilića rekao kako je Giergiu držao na distanci u odnosu na prvu momčad i tu se nema ništa više dodati. Svatko tko je ulazio u suradnju s Božom Miličevićem dok je bio hrvatski košarkaški gubernator ima određenu mrlju u biografiji, bez obzira na ime i prezime. Kod nekoga je ta mrlja manja, a kod nekog veća, ali definitivno nije nešto s čime se treba ponositi. Tedeschi me uopće ne interesira jer sam prestar da bi me impresionirali tatini sinovi rođeni sa zlatnom žlicom u ustima. To prepuštam starletama s Instagrama.

Toliko od mene u odnosu na ovu temu. Još se jednom ispričavam ako sam privatizirao forumski prostor.     

Da krenem s kraja. Nije bitno to koliko tebe zanima Emil Tedeschi i je li se on hranio zlatnom žlicom nego je poanta bila u tome da je Cedevita u vrijeme Jusupa uložila najviše novaca od svih hrvatskih klubova u svoj igrački kadar i da usprkos tome Danijel Jusup nije uspio izboriti regionalnu ligu.