Vidi cijeli citat
Pravim stovateljima "radosti loptanja pod obrucima" nikada nije dosta kosarkaskih prica. Gotovo uvijek su u sredistu samo igraci i treneri, nekada inavijaci, no ovoga puta fokus je stavijen na nekog drugog - kosarkaske agente.
Oni su cesto prikazani na krivi nacin, no zapravo su vazna spona iz sjene koja povezuje igrace i trenere s klubovima.
Jedan takav "siri" se sve vise i trenutano broji 90 igraca i trenera, a ima i sest zaposlenika u svojoj agenciji
FlyBasket, koja je osnovana 2022. godine. Rije je o mladom Zadraninu -
Ivanu Mikulicu (35), negdasnjem kosarkasu, a danas vrlo uspjesnom FIBA-licenciranom agentu.
Igracku karijeru zapoceo je igrajuéi naposudbi u Vostarnici, kasnije je stigao i do Zadra, ponajbolju sezonu odigrao je u rumunjskoj Craiovi, dok se umirovio 2021. unjemackom Panthers Schwenningenu. Vec tijekom igracke karijere zapoceo je svoju menadzersku priõu, a evo kako je sve krenulo:
- Moja ideja bila je baviti se ovim poslom nakon zavrsetka karijere. U jednom trenutku, kada sam vidio da moja igracka karijera ne ide u pravom smjeru, poceo sam pratiti sto vise liga i zemalja kako bih otvorio sto vise poznanstava. U pauzi zbog korone iz dosade su mi se pocele otvarati neke situacije i tada sam shvatio da je vec vrijeme da se okrenem menadzerskom poslu kojim sam se htio baviti u buducnosti.
U vrlo kratkom vremenskom razdoblju Mikulic se etablirao u jednog od najboljih agenata u Hrvatskoj, ali i u regiji.
- Sigurno mi je drago zoog toga, no to nije neka referenca koja me trenutaino zadovoljava. Je li to tako zoog mene ili zoog drugih, to neka prosudi netko sa strane. Moje igracko iskustvo s agentima dalo mi je percepciju onoga sto je dobro, a sto nije, kakav odnos trebam graditi te sto zadovoljava igrace.
Plan i cilj u buducnosti je raditi na jos nekim stvarima, ojacati agenciju koja ce
biti prepoznatljiva po cijeloj Europi i
svijetu. Treba iéi korak po korak, biti stroljiv kao i u svakom poslu i raditi posteno.
Sedmorica igraca u Zadru
U redovima aktualnog praka Hrvatske,
KK Zadar, nalazi se cak sedam igraca iz Mikuliceve agencije. Kako je doslo do toga?
- Zanimijivo pitanje, ali to su neke stvari koje se jednostavno tako posloze. U
drugoj godini svog postojanja imao sam sest igraca u Krki pa nije bilo nekih
pricica. To se tako dogodi, takve su okolnosti. Jedne godine sam ih imao i u Ciboni pet... Najvaznije je da se ti igraci ne sudaraju i da ne smetaju jedan drugome, da je to nekakva kombinacija mladosti i iskustva, nekih nositelja koji
su spremni za prodaju i onih koji dolaze.
Na kraju krajeva, kada vec govorimo o Zadru, Lovro Mazalin je imao tri, cetiri ponude prosto ljeto, mislio sam da je vrijeme da napravi iskorak, no on je zelio ostati. Ispostavilo se da je donesena dobra odluka jer igra sezonu karijere, tako da nema pravila.
Iz tog razloga pojavila su se brojna spekuliranja i tihe optuzbe da Mikulic i Jusup imaju neku prikrivenu suradnju,
sto je nas sugovornik odmah demantirao.
- To je apsolutno nepotrebno komentirati u danasnje vrijeme, kada je
sve dostupno... Koji ce to trener ici nesto raditi protiv sebe, postavijati uvjete? Ja svakom igrau kazem:
logistiku ces imati, sve sto treba, od financija, ugovora, izlaza i svih drugih popratnih stvari - to je na nama da ti omogucimo, ali na terenu ne mozemo niti ja, niti trener, niti sportski direktor zabiti kos. Na kraju dana, ja s Jusupom komuniciram najmanje od svih trenera.
Samo profesionalno, kada nesto treba.
Koliko je samo Marko Ramijak dao Zadru, za Mazalina je sve receno, Eganeca sam uzeo tek prije tri mjeseca.
S druge strane postoje igraci koji nisu bili prepoznati od Zadra, a ja sam ih nudio, i sada se ispostavilo da su tu napravijene pogreske.
Mozete li iz kosarkaske perspektive poblize docarati kako uopce izgledaju
pregovori izmedu agenta i kluba, odnosno sportskog direktora i trenera?
- Najvaznije je poznavati igraa
mentalno, koliko je spreman za odredenu sredinu i moze li odgovoriti
na zahtjeve aktualnog trenera. To treba prepoznati. Nije tu vaina ni statistika ako on moze odgovoriti na ono sto se od njega trazi. Neki igraci koji su,
primjerice, u Zadar dolazili sa slabijim statistikama, napravili su karijere.
Konkretan primjer je Lakic. Bitno je prepoznati karakteristike i sinergiju - moze li igrac odgovarati odredenom
sustavu. To je nekakva definicija toga kako sve to funkcionira. Onda ponu lagano razgovori sa sportskim direktorom, trenerom, igracem.ja radim tako da se posao ne rjesava u tri dana, vec u minimalno tri, cetiri mjeseca.
Pati privatni zivot
Uzmimo za primjer da neki klub, npr.
Split, trazi pojacanje. Kako onda to funkcionira? Zovete li vi njihova trenera ili sportskog direktora i nudite igraca ili cekate da oni zovu vas?
- To su sada vec kontakti i komunikacija na tjednoj bazi. Cim se dogodi odredeni
problem ili situacija, uspostavija se kontakt. Moze biti sa strane kluba, no ako gledas utakmicu, mozes procijeniti
nedostaje li odredeni tip igraca nekoj
ekipi ili ako vidis da je nekakva ozljeda u
pitanju pa ponudis igraca. To otprilike tako funkcionira.
Povjerenje je svakako najvazniji dio
svakog, ali posebice menadzerskog posla. Je li Mikuliéu teze pridobiti povjerenje igraca da potpise za njegovu
agenciju ili su pak tei pregovori s klubovima?
- Danas je u ovom poslu puno bitnije i teze imati robu, odnosno igrace. Kad imas "robu", tebi klubovi i treneri dolaze sami. Kvaliteta agencije i usluga prema igracima sigurno omogucuje
laksi pristup i komunikaciju prema
igracima kako bi odlucili postati nasi klijenti.
Posao agenta je izuzetno zanimljiv i dinamican, no privatni zivot pati.
- Kada sam tek krenuo s ovim posiom, cijela obitelj bila je protiv. Govorili su da sam mlad, da trebam jos igrati, da sam prerano krenuo, no ja sam sebe vidio u tome i riskirao sam. Poceo sam sam, od nule, poslozio sam prizu, zvao sam svoje prijatelje i bivse suigrace da dodu,
da pocnemo raditi zajedno. Prve godine svima je to bio sok, ali eto. Tako da normalno da pati privatni zivot. Evo, kada pogledam veljacu od 28 dana, ja sam 20 u programu - kupovi, utakmice, putovanja, i to je takav zivot. Iz tog razloga sam se preselio u Zagreb jer mi je komfornije, bolja je povezanost i
smatrao sam da ce mi to puno pomoci.
Sebe ne bih potpisao
Kao i u svakom poslu vazno je imati odredenu zicu, no koliko mu je pomoglo iskustvo iz igrackih dana?
- To je isto kao i u trenerskom poslu.
Nekada je lakse nekom treneru koji je imao igracku karijeru, koji je nesto prosao, nego nekom tko tek krece od nule. Bitno je poznavati lige i trziste, stil igranja i prepoznati tko se gdje moze
uklopiti. Uvijek kazem da ovo nije posao koji se radi iz kafica, moras biti prisutan na utakmicama, na sastancima,
posjecivati igrace.... Svakom igracu
kazem da onog trenutka kada osjeti da nismo unutra 100 posto, sto se nece dogoditi, nikakav ugovor niti papiri meni ne znace, ruka ruci i dovidenja.
Moralo je stici pitanje i o aktualnom
stanju u hrvatskoj kosarci.
- To je pitanje koje se razvlaci
godinama. Mislim kako nam nedostaje taj rezultat reprezentacije koji bi sve to
malo azurirao, da se pokrene. Sada je bio Kup Kresimira Cosica i svi smo bili u Zagrebu, sto je bio bas gust. Nebitno gdje se igra, vidjeti sve te funkcionere, bivse igrace, trenere, sve na jednom mjestu. Kosarka je ziva, no fali ta jedna iskra da sve to zapali.
I za kraj, koliko je Ivan Mikulié
zadovoljan svojom igrackom karijerom?
- Donijela mi je odredeno iskustvo, no evo u kratkim crtama: sebe kao igraca nikada ne bih potpisao, ha, ha - zakljucio je Mikulic.
